Topola

smeta auspicia, b e spo grješnost auspioija (sr. vitium , spectio) , id silentium dicimus, quod omni vitio caret; s. esse videtur. 2) pyrenes., dokolica, mir, počinak , besposlica, nerad, biduum s. fuit, za dva dana nije se zbilo ništa; vitam silentio transire; s. judiciorum ac fori, s. otiumque. Silenus, i, m. [ZArpog, ZnXrp>6š\ Sil en, a) pb priči odgojitelj i pratilac Bakhov, veseo, ćelav starac, tupa nosa, uvijek na oslu jašući i obično napit; * pl. = stari Satiri, b) grčki pisac historije. _sileo, ui, 2. 1) mukom mučati, * silva; * aer; * nox; * aequor; * frondes immotae; optimum quemque s.; ceteri de nobis; partio. silens, * nox; * luci; * silenti agmine; -{- nec Civilis silentem struxit aciem; * umbrae silentes, pokojni [sr. umbra 2)]; supst. silentes, pokojnici, silentum concilium, vitae crimina, Verg. Aen. 6,432. sl.; s aco., zamuoati, hoc; res siletur; (lav.) sileantur fraudenturve laude sua; * neque te silebo, Liber; * non ego te meis chartis inornatum; * si chartae sileant, quod bene feceris; * qua tulerit mercede; f sileat verbum facere, ne govoriti ni riječi; impers. silebitur toto judicio de maximis illius furtis; supst. silenda, orum, n. što treba zamuoati, tajne, Liv.; arcana et s., Curt. 2) tp. ne raditi, počivati, prestati, Carthaginienses foedere illigatos s.; s. Musae Varronis; -J- nec ceterae nationes silebant; inter arma s. leges; si quando ambitus sileat, siler, Sris, n. Iva (kako drugi hoće kurik ovina), Verg. * silesco, lui, 3. [sileo] utišati se, umuknuti, smiriti se, eo dicente domus alta s.; turbae; venti; furor caeli aequinoctialis, silex, icis,m. (rijetko) * f. 1) kremen, također lapis s., saxum s.; sternere clivum silice; certo in colo silicem caedere; * silici scintillam excudit; * pokazujući tvrdoću srca i nemilost, non silice nati sumus (po Hom. 11. 22, 126. Od. 19, 133.), dicam silices pectus habere tuum, in tenero stat tibi corde s. 2) * = scopulus, stijena, hrid, acuta s.; * kao prilika nepomično sti. silicernium, ii, n. daća za pokojnikom, karmina ; pak psovka na starca (Ter.), stari prdeša. siliquae, ae, f. mahuna , s. fabae, Verg. pl. melon., sočivo, vivere siliquis, Hor. Silius, adj. Sili je, tako se nazivala jedna rimska gens; a) A. Silius, prijatelj Oiceronov, odi. Siliiiuus, adj. Silijev. b) P. S. Nerva, propretor u Bitiniji i u Fontu, o) C. S. Italicus, epski pjesnik 1. stoljeća po Isusu,, napisao je epsku pjesmu o drugom punskom ratu, Plin. ep.

sillybus, i, ili sittybos, m. [aOJvfiog] knjizi (volumen) prldjenuta pruga od pergamene, na kojoj je bio napisan naslov ili ime pisca. sllus, adj. [aCXXog i addg\ uzvfnuta, plosnata nosa, Cio. n. d. 1, 29, 80.; rimski pridjev, navlast. gentis Sergiae; (Plavi.) silo, onis, m. plosnonosao. sliva, (* siluae troslozno mj. silvae), ae, f. [vlr(\ Suma, gora, lijes; pl. pojedini dijelovi sume, Caes. b. Cr. 2, 19, 5. 3, 28, 3.; navlastnasađena šuma, perivoj (park) (sr. viridarium), si qua in silva disposita; domus amoenitas non aedificio sed silvS, constabat; također šumica među svodovima, koji su opkoljavali impluvium, Hor. ep. 1, 10, 22.; označujući pastirsku pjesmu višega uzleta, Verg. ecl. 4, 3. Odt. a) * o kojem mu drago mnoštvu stabala ili grmlja i bilja, * uopće đrveta, inter silvas Academi. b) silno još neupbtrijebljeno obilje, silna je neupbtrijebljena, neobrađena građa, rerum sententiarum que ; virtutum et vitiorum; quasi s. dicendi; quasi silvam vides; (Quint. 10, 3, 17.) hanc s. vocant. Silvanus, i, m. [silvi] Silvan, latinski šumski i poljski bog; * pl. uopće šumski i poljski bogovi. silvesco, 3. [silva] zarasti, podivljali. silvestris, e, i silvester, stris, e, adj. [silva] 1) šumski, gorski, gajski, a) šumom zarastao, šumovit, collis; locus; via; supst. silvestria,ium, n. šumski, gorski krajevi, b) iz šume, iz gore, belua; gens; * über, vučice; * homines, gorski, divlji, neotesani; cursus, po šumama, po gori, materia, drva iz šume, feritatem illam s. servare (o divljoj zvijeri); također divlji, * corna; * oliva. 2) seoski, ladanjski, Musa. Silvia, pogl. Rhea. * sllvlcbla, ae, m. [silva-colo] gorštak, goranin. sllvi-cultris, icis,/. šumski, gorski, cerva, jedn. Cat. 63, 72. Silvius, i, m. Silvi je, ime više kraljeva u Albi (Alba longa). silvosus, adj. [silva] šumovit. simia, ae, /. i (rijetko) simius, ii, m. (od simiis, po plosnatom nosu), majmun, kao psovka, illius simiae vultum subire, Cael, u Oie. ep.; simius, non semissis homo, Vatin. u Cic. ep.; iste s. (opp. pulcher Hermogenes), Hor.; tp. koji sve za drugim radi. Rusticum Stoicorum simiam appellat, Plin. ep. Simila pogl. Stimula. similis, adj. s komp. i sup. sličan, nalik na ... a) s gen., ako je jedna stvar na drugu nalik u svemu, prava slika i prilika, s dat.

982

Silenus—similis