Učitelj

Ivan Filipović 15 Sestre i braćo!

Rijetko ce nađe bolja zgoda i srećniji momenat, nego li je danas, da se progovori spomen slovo o stotoj godišnjici rođenja prvaka, zapravo, oca hrvatskoga učiteljstva, a ujedno i najodlučnijega propagatora naše jugoslavenske idealogije, našega пасјопа!noga jedinstva. Iz sviju krajeva proslavljene domovine skupismo se eto da vijećamo o našim pedagoškim i štaleškim pitanjima, koja su za Njega, Ivana Filipovića, čitava života žanimala i svega ga okupljala; o pitanjima, kojima ie velikan naš učiteliski žrtvovao svu energiju svoga života, posvetio svu toplinu svoje poštene čiste duše i u koja je ulrošiv, postigavši neumrle rezultate, svu svoju široku i jaku inteligenciju. i.

Rođen u Vel. Kopanici 24. jula 1823, odrastav je čovjekom, učiteljem naroda, djece i učitelja, pa književnikom u periodu naтодпова buđenja i prema tome u duhu našega nacionalnoga osveštenja i zanošenja za krilatfim geslima ilirizma. Misao ilirizma, ideologija njegova, da se braća Srbin, Hrvat i Slovenac treba da udruže i posve sjedine, nesamo, da je bila usredotočena u заједničkom i uzajamnom književnom radu sve troje braće, već je ona nosila u sebi i snažne odraze našega političkog preporađanja, pa je ona u ova dva pravca snažno utjecala i na vatrenoga, misaonoga nastavnika i književnog radnika Ivana Filipovića. Mlad, poletan i neustrašiv, a nošen nacionalnim oduševljenjem svojega vremena, ulazi Ivan Filipović u vrtlog borbe u prvome redu kao pjesnik narodnih budnica i kako srcu svome nije poznavao granica, kad se radilo o narodnoj stvari; bude rad jedne svoje pjesme povučen pred sud, presuđen na tamnicu i zatvoren.

Ta nezgoda međutim ne skrši snage njegove, niti polomi krila poletu njegovom. Nasuprot! U tamnici piše svoje prvo редаgoško djelo majkama, a izišavši ponovo u slobodu daje se једпа-_ kom snagom novome radu, da nastavi tamo, rdje ga mračna i brutalna sila tuđinca spriječi i zaustavivši začas, otevši mu slobodu. Ivan Filipović sarađuje dalje stihom i prozom u svim beletrističkim časopisima onoga doba i radi tako valjano, da ga svi književnički krugovi njegova vremena cijene i uvažavaju njegov rad. Međutim tu se Ivan Filipović u svome radu ne zaustavi! Oduševleni domorodac i prijatelj narodnoga osvještenja ubrzo uvidi, da svoj umni rad treba da skrene drugome područiu, da ga posveti mladeži nadobudnoi, uzdanici narodnoj. Opazio ie, da