Učitelj

102 Учи ec JE

koju bi vrstu ubrojali ovu Ативи гесетси» (То је језпа.) — Коliko ima riječi ta rečenica? — (Samo dvije.) — Pa kako je zbog toga nazivamo? — (Čisto prostom rečenicom) — Što ima svaka takova rečenica? (Samo podmet i prirok.) — Što ima osim podmeta i priroka ona prva rečenica? (Ima i drugih riječi.) — Takova se rečenica zove proširena. :-

Drugi navještaj:

Danas sam djeco baš htio, da se naučimo, čime se proši--

ruje rečenica! . Raširivanje:

Zamislite sad još svi po jednu čisto prostu rečenicu! Рокирињ dvije: Majka pjeva. Sunce grije. — Napiši ti svoju, ati svoju na. tabli! — Od koliko se riječi sastoji i jedna i druga? (Od dvije: ·riječi.) — Da li bi ih mi mogli proširiti? Pokušat ćemo prvu!

Djeca viču: Majka pjeva lijepo. Majka pjeva glasno. — Dobro. Kako bi je još mogli proširiti? (Majka pjeva pjesmu.) — Рођго. je. Pripiši na kraju tu riječ. (Ućenik briše točku i pripiše riječ. „pjesmu“, le iza nje meće IOČKU.) -— Proširite slično i drugu rečenicu! (čuje se: Sunce grije zemlju... ljude... životinje.) Ljepše-

djeco! (Ančica: Sunce grije sirotinju.) — Tako je Ančice! — Prepiši, aa /fabli lu: riječ! „__ Podvući Franjo one riječi, kojima smo ovje rečenice proširili! — Kakova vrst riječi je prva? (imenica)

— U kojem padežu? (četvrtom) — A druga? (Isto tako.) — Bili mogle biti ie rečenice bez tih riječi? (Bi.) — Pa zašto se proširuju rečenice» (Bolje se razumiju. Potpunije su. — Kako ste vi sami došli do toga, da ove rečenice tako proširite? (Ružica: Kako?! Majka pjeva pjesmu, pa što bi drugo pjevala! Aučica: Da, istina. Ali ja sam drukčije. Čitala sam: Majka pjeva, pa sam se u sebi pitala, što pjeva, a u drugoj opet rečenici sam se pitala, koga. grije?) — Dobro. Slušajte, kako ću ja rečenisu proširiti! Sunce grije klupa, (Ne valja! Ne valja! viču djeca.) — Zašto? (Branko:: To nije rečenica. Rečenica mora imati misao, a to nije razumljivo, što ste vi kazali“. Zlatica šapuće Milkici: „Ala je gospodin mudar!),

Upoređenje: Dobro je djeco! Pročitaj mi prvu rečenicu kao čisto prostu. — Ti pročitaj drugu kao raširen! -— Pročitaj u prvoj imenicu, kojom smo je proširili! — U kojem je padđežu ta imenica? — A