Učitelj

210 aaa nu Ra Rai ui ин

Poslije rata pojavila se oko 1924 g. ponovno ideja O uzgajanju i obučavanju u prirodi, ali u vezi s liječeniem tuberkulozne djece u pojedinim lječilištima i oporavilištima. Tako kod lječilišta Topolščica, Vijenac na Fruškoj Gori, Strmac kod Šumetlice, Novi Sad na Dunavu, kod oporavilišta na prekrasnom otoku Lokrumu kod Dubrovnika i kod Vela Luke na otoku Korčuli na divnom plavom Jadranu.

Djeca, koja dolaze u te zavode zbog liječenija, ostaju u njima kraće ili dulje vrijeme, te se obučavaju u prirodi. Budući su to obično slaba dieca, to se nastoji da se previše ne umore, pa uče samo koliko je potrebno da ne zaostanu za svojim vršnjacima, jer se poslije oporavka opet vraćaju svojim kućama i u redovnu iavnu školu odakle su i došla. Takvim lječilištima i oporavilištima obično su od Ministarstva pridijelieni učitelji koji diecu uče, a liječnici vrše higiijenski nadzor. j i

Broj djece nije uvijek jednak, nego је nepravilan i ovisan O vremenu. U maju i junu više je djece nego u zimskim mjesecima. Šumska škola u Novom Sadu radi samo u prolietnim i ranim lietnim mjesecima u gradskom parku. Tamo se obučavaju dieca koja su izlučena iz javnih škola, ier se liiečničkim nalazom ustanovila potreba njihova obučavania u prirodi.

U drugim ovakvim zavodima održava se obuka približno 80—

100 dana u prirodi. Kod neprikladnog vremena u drvenim kućama ili barakama, a za lijepa vremena na sunčanim livadama ili u crnogoričnoi šumi, na moru ispod cipresa i maslina.

Sve. su ove škole samo za djecu osnovnih škola dok za učenike srednjih škola takve ne postoje, kao što ne poštoji nijedan uzgoini dom na ladanju za normalnu djecu.

Rezultati liječenja i nastave su dobri i u novije se doba nastoji oko otvaranja pravih šumskih škola u prirodi, za zdravu ili samo anemično-slabu djecu, u kojima bi djeca kroz ciielu školsku godinu primala poduku u prirodi.

b) Šumska narodna škola u Tuškancu

Do danas postoji u Jugoslaviji samo iedna takva šumska škola za zdravu djecu, i to u Zagrebu na obroncima Tuškanca. To je privatna škola s pravom javnosti koju je 1929 g. s dozvolom Ministarstva prosvjete, osnovao i otvorio profesor Dr. Fr. H. Mandić. Kao većina takvih škola, počela je i ova svoi rad s malim brojem djece (8), najprije u jednom lietnikovcu. Budući da |e stanarina bila prevelika, to se preselila u jednu baraku na igralištu Srednjoškolskog roditeliskog vijeća, koiu je ovo besplatno ponudilo, dok se nije 1935 smjestila u svoj vlastiti dom. Gradska općina iznajmila je tpraviteliu i staratelju škole 610 hv? livade i šume na 10 godina. Odbor roditelja diece osnovao ie »Društvo za podizanje i podupiranje šumskih škola« koje je podupiralo izgradnju škole. To ie drvena zgrada veličine 7/19 m koja se sastoji iz dijelova, te se dade sastaviti i prenijeti. Gradska uprava uvela je vodovod i kanalizaciju, te dala urediti putove dok su roditelji doprinijeli takoder nešto doprinosima u naravi i novcu da se škola mogla izgraditi. Škola ima dvije sobe s одgovarajućim pokućstvom gdje se za lošeg vremena obučava. Inače

= "m ши

I"