Učitelj

Još više naglašava iracionalne metode Vladimir Hope (Vladimir Hoppe), 1882—1931, koji pored svela iskustva usvaja i nadempirijski duhovni sve} za čije saznanje frebamo infuifivnu, konfemplalivnu mefodu, pomoću koje direkino prodiremo do sušfine sveta. Tako on svršava u čisto misličkoj filozofiji (,„,Prirodni i duhovni osnovi svela i živofa”, „Uvod u infuilivnu i konfemplafivnu filozofiju”).

Ovoj dvojici pridružuje se i Karel Vorovka (1879—1929), koji je najborbenije istupao naročito profivu pozitivizma Krejčijevog i stajao na gledišlu neke vrsfe feističkog panleizma, dozvoljavajući fako isto ekzisfenciju iracionalnih mefoda saznanja („Skepsa i gnoza”, „Kanfova filozofija u njenim odnosima prema egzakfnim naukama”, „Američka filozofija“).

Njima se pridružuje svojim studijama o konfigentizmu i fikcionalizmu docen} Dr Ferdinand Pelikan (Pelikan), rođ. 1885 (uporedi na pr. njegovu sludiju „Logika i etika negacije” |), inače aulor mnogih sluoija iz istorije filozofije, kao ,,Fikcionalizam nove filozofije, a naročito Hjuma i Kanta” itd.

Prolivu pozitivizma istupaju i drugi sledbenici Masarikove filozofije, tako na pr. naročito prof. Emanuel Radl (Radl), rođ. 1873, koji se svojim naglašavanjem da filozofija ima praktičan cilj određivanja pravca živolu i fime šfo podvlači značaj ličnosti, približava pragmatizmu. Kasnije, pod ulicajem profeslaniske feologije, prelazi fakođe u neku vrsfu neodređenog supraracionalizma, stavlja ofkrivenje (revelatio), koga uostalom neodređeno shvafa, iznad nauke i filozofije. Drugi osnovni članak njegovog filozofskog „Vjeruju” je oštar dualizam između sveta prirode i duha, prirode i istorije („Istorija teorija razvića u biologiji XIX stoleća”, „Naučne i filozofske medilacije” „Moderna nauka“, „Istorija filozofije“ I-—I1li).

Radla produžuje fime što naglašava dualizam prirode i duha i njegovu aktivističku filozofiju Jiržina Popelova (liFina Popelova). Ona prirodnim naukama prolivstavlja nauke kulfurne, ističe razlike između pojedinih kulfturnih nauka kako u pogledu predmefa, tako i u pogledu meloda, i pokušava da izradi samostalnu klasifikaciju kulfurnih nauka u zborniku članaka „Saznanje kulfurne stvarnosti". |

Takođe profesor Karlova univerziteta J. B. Kozak (Kozak), rođ. 1888, prvobilno umereni agnosticista i relativista, obraća se docnije konzekvenfnim proučavanjem Masarikove filozofije i pod ulicajem nemačke fenomenologije Huserlove (Husserl) i filozofije Drišove (Driesch) sve više spirifiualizmu, iako bi hleo ostati na liniji krifičkog realizma, i pragmatzmu, ističući verske i r.2dempirijske osnove morala i na fim osnovima gradi svoje poglede na demokraliju kao jedino prihvailjivu formu političke filozofije i prakse.

izraziti sledbenik Huserlove fenomenologije je docent Jan Pafočka, rođ. 1906 („Prirodni svet kao filozofski problem"), dok drugi docen} Karlova univerziteta Jozef Beneš, rod. 1901, stoji na gledištu modernog racionalizma i realizma, a na njega uliču više angloamerički filozofi, naročito Uajlhed (Whitehead) i Rasl (Russell). Takođe docent estetike u Brafislavi,