Učitelj

vrata mnoge samoupravne vlasti počele su da otvaraju škole s manjinskim jezicima, 1918 godine vlada ie objavila dekret O nastavi na maternjem jeziku. Vrlo brzo se razvila čitava mreža škola u Rusiji; medutim, to ie postignuto uglavnom nacionalizovanjem bivših ruskih škola, a ne putem otvaranja novih. Pri tome samo su veće narodnosne manjine, kao što su Ukrajinci, Belorusi, Durđijanci i Jermeni imali mogućnost da stvore potpune školske sisteme sa univer-

zitetima.

5. Doba učvršćivanja sovjetske vlade (1923—1980)

Još u toku doba koje smo pregledali, naime 1921—19992 god. ukrajinski vodeći prosvetni faktori preduzeli su reformu ukrajinske škole pod lozinkom: »prefesionalizovanie« i »proletarizovanie«. Po njihovom mišljenju te su lozinke više odgovarale teoriji marksizma i diktaturi proletarijata, nego humanistički ideali radikalne inteligencije. Ruska socijalistička federativna sovjetska republika (R.S.E.S.-R.) povela se za tim primerom 1993 godine, te je novim ustavom od 18 decembra iste godine preuređen školski sistem u skladu s novim idejama. Jedinstvena škola iz 1918 god. bila ie po izgledu zvanično sačuvana, ali novi stupnjevi nisu više bili jedinstven i za sve isti put. Prvi stupani bio ie skraćen na četiri godine (»četveroljetka«); drugi je stupani bio povećan na pet godina i podeljen u dva koncentra: 3 i 2 godine. Međutim, od veće je važnosti stvaranje sedmogodišnjih škola (»sedmoljetka«) sastavlienih od škola prvog stupnia i prvog koncentra drugog stupnia, te devetogodišnjih škola (»devetolietka«), koje su obuhvatale oba stupnja. U Ukrajini i u Belorusiji škole II stupnja bile su potpuno ukinute i zamenjene sa sedmogodišnjim školama i trogodišnjim stručnim »tehnikumima« U R.S.F.S.R. deo starih škola II stupnia bio ie još sačuvan, ali su one izgubile svoj značaj škola koje spremaju za univerzitet. »Sedmoljetke« i »devetoljetke« pretstavliale su u stvari stare više narodne škole, odn. niže srednje škole zajedno sa Osnovnom školom. Stariji razredi tih škola ostali su faktički nepristupačni za većinu đaka četVOrOgOdišnjih škola (»četverolietaka«). Na taj se način jedinstvena škola raspala u tri paralelna puta: OSROVIIO obrazovanie »za radničku masu«, srednje obrazovanie za »tehnika — specijalistu« i više obrazovanje »za organizatore najvišeg stepena kvalifikacije.« Ceo sistem bio je potčinjen, s jedne stranč, zadacima državnog gazdinstva, kome su potrebni kvalifikovani stručnjaci, a ne »harmonijski razvijene ličnosti«, a s druge strane, ciljevima komunističke stranke, koja nije tražila slobodu savesti i kritičko gledište na svet, već ie zahtevala nametanje »klasne svesti« i vernosti marksizmu. Profesionalizam se ogledao čak na poslednjem stupnju »devetoljetke«, u kojoi se na drugom koncentru morao sprovoditi tako ZV. »profesionalni smer.« Na mesto neutralnosti u verskim pitaniima došao ie dogmatički ateizam, koji se predaje kao državna vera pomoću specijalnih komunističkih katehizisa. Privatna inicijativa ie potpuno zabranjeua, te je proglašen potpuni monopol komunističke stranke u oblasti obrazovanja. Pristupačnost škola svih stupnjeva Za ceo narod je ukinuta; proletarijat ie dobio povlašćeno pravo na školovanje; uve-