Zavod za statistiku

GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S. 415

ideali ovih delova kretali su se više na nacionalnoj osnovi, ali ipak iugoslovenski muzički stil nije dolazio do punih izraza, jer se još nije raskrstilo sa stranim uticajem i pošlo putem kojim treba ići. Potrebno je bilo, izgleda, da se politički ostvari i nacionalni san tolikih generacija jugoslovenskih, pa da se pojavi što jači nagon za stvaranje dela našega jugoslovenskoga izraza. I otuda su sva muzička dela, koja se radjaju ponesena zanosom nacionalne snage, moći i izraza greju danas na nepresušnom izvoru narodnih muzičkih karakteristika, koje se poglavito izražavaju u ritmu i melodijskim kretanjima fežeći da iz njih projave i onu sakrivenu i čudnu našu harmonsku karakteristiku. Ove težnje dolaze, kako kad i kako kod koga, nekad više nekad nanje do izraza u delima današnie muzičke jugoslovenske generacije, koja, raznih škola i pogleda, teži, ako i ne postiže uvek da stvori delo nacionlne jugoslovenske muzičke lepote.

Sve ove fežnje nisu se još izrazile u nekom naročitom našem muzičkom obliku, karakterističnom za našu muziku, nego se pomaljaju u kamer muzičkim, operskim i simfonskim delima jugoslovenskih kompozitora, kojih je svakog dana sve više. Pritešnjena teškim finansijskim prilikama proizašlim iz rata naša muzička kultura nije se pravilno sredila, jer za stvaranje Akademija Muzičkih — Konzervatorijuma, simfonskih orkestara, opera, potrebna su veća materijalna sredstva, a država, budući još u razvoju, ne stiže da finansijski osigura postoianje ovih muzičkih institucija. Pa ipak i pored svega toga radi se u svim pravcima i nove snage pridolaze. Produktivni i reproduktivnih umetnika ima priličan broj, i oni deluju uspešno u širenju naše muzičke kulture.

Od muzičkih škola, koje pomognute od države, vaspitavaju muzičku

· onladinu imamo u Ljubljani — Muzičku Školu Glazbene Matice, u Zagrebu pri Glazbenom Zavodu Muzičku Akademiju i u Beogradu Muzičku Školu. Opere u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, pored onih u Novom Sadu, Splitu i Osijeku, koje ili životare ili su zatvorene, neguju pored operske, još i simfonsku muziku na taj način, što se daje mogućnost da se iz operskog orkestra stva гаји simfonske zajednice, koje, negde manje negde više, rade na simfoniskoj muzici. Kamer muzičkih ansambla ima kako u Ljubljani isto tako i u Zagrebu i u Beogradu s tom razlikom, što su neki aktivniji u radu, dok su neki, usled materijalnih teškoća primorani na stagnaciju.

Od produktivnih snaga jugoslovenske muzike, koje rade na izradjivanju jugoslovneskog stila, osnovanog na narodnim muzičkim karakteristikama, a u njenom duhu dolaze u obzir: Anton Lajovic, Anton Dobronić, Božidar Širola, Miloje Milojević, Stevan Hristić i E. Adamić, Fran Latka, Josif Štolcer, Krsta Odak, Marij Kogoj, Škerjanc, Raunik, Vinko Žganec, B. Bersa, čiji radovi dosežu i do velikih muzičkih oblika opere i simfonske muzike. Starije generacije, koje su došle neposredno iza budjenja nacionalnog muzičkog poleta, nisu se mogle uvek da odvoje od narodnih motiva i da uzevši ih za idiome, izgrade na njima slobodniju i individualniju muzičku liniju. Ima kod nje mnogo dogmatskog ali joj se ne može osporiti da je razumela muzički nivo svoje sredine i za nju pisala stilom koji joj je odgovarao. lIdeali Lisinskog, Mokranjca, Hubada, Marinkovića imali su odjeka u delima, ranijih ili docnijih muzičkih generacija, Jenka, Premrla, Deva, Vilhara, Novaka, Biničkog, Joksimovića, Krstića, Bajića i dr.