Zavod za statistiku

416 GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S.

Plejada reproduktivnih umetnika velika je, Ličar, Rijavec, Maja Štroci, Baranović, Smodek, Saks, Jozefović, Polić, Matačić, Brezovšek, Milojevićka, Stamatovićeva, Braća Jovanović, Baloković, M. Jovanović, Huml, Stančić, čine čast muzičkoj kulturi jugoslovenskoj i dokaz su njene aktivne stvara-

lačke moći. K. P. Manojlović.

UMETNOST.

Svoju umetničku obdarenost Jugosloveni pokazuju još od najranijih vremena po dolasku na Balkansko Poluostrvo. Taj smisao za umetnost je širokog obima i obuhvata kako čistu tako i primenjenu umetnost. Pored narodne poezije i narodne muzike, imamo razne tekstilne umetničke izradjevine, vezove, drvoreze, izradjevine u metalu, it. d. Uz to imamo razne crkve sa originainom arhitekturom i slikama.

Još pre dolaska Jugoslovena, na Balkanu su postojale dve različne kulture: rimska na severo-zapadu, i grčka, odnosno vizantiska, na jugo-istoku. Kako su Jugosloveni bili poglavito zemljoradnički i stočarski narod, to su oni kultivišući se podlegli jednom ili drugom uticaju, s obzirom na teritorijalni razmeštaj. Tako su Hrvati i Slovenci bili izloženi romanskom a Srbi vizantijskom uticaju. Kada su u VII. i VIII. veku Srbi, Hrvati i Slovenci osnovali svoje samostalne nacionalne države, onda je otpočeo i njihov kulturni i umetnički razvoj.

U Dalmaciji, koja je u IX veku bila potpala pod vlast Karla Velikog, Hrvati su primili hrišćanstvo pre Srba, a na njihovim crkvama oseća se iak franački uticaj. Ove crkve mahom se nalaze u severnoi Dalmaciji, u Zadru i okolini, a jedna u Splitu i jedna na ostrvu Visu. Najinteresantnija medju njima je crkva Sv. Donata u Zadru. Sve ove crkve liče na crkve Italije i Francuske iz ovoga doba. Francuski uticaj na dalmatinsku umetnost bio je jak i u XIII. i XIV. veku.

U srpskoj državi, koja je nekoliko vekova duže trajala nego slovenačka i hrvatska, bila se razvila naročito bogata i raznovrsna umetnost. Kako je središte srpske države bila Južna Srbija, to je ona bila i sedište njene kulture i umefnosti. Vladaoci su zidali mnogobrojne crkve, od kojih su se mnoge i danas vrlo dobro očuvale što je dokaz visokog stupnja ondašnje tehnike zidanja. Ove su crkve mahom u vizantijskom stilu, koji je u koliko su moć i bogastvo države bili veći, u toliko postojao raskošniji i kitnjastiji. Od mnogobrojnih crkava i manastira kao najlepše treba spomenuti: Studenicu, Gračanicu, Ljubostinju, Dečane, Hilendar, Manastir Manasiju, Markov Manastir. Ali i pored ovih pomenutih postoje stotine drugih koje su značajne bilo arhitektonski, bilo po kojoj očuvanoj umetničkoj freski. Ove crkve i manastiri bili su bogato ukrašeni mnogobrojnim freskama i ukrasima u zlatu i srebru. Srpski slikari XIV veka bili su na osobitom glasu, što se najbolje vidi po uticaju koji su vršili na slikare Bugarske, Rumunije, Daimacije, Rusije, Atosa i Peloponeza. Na žalost ove freske su docnijim dogadiajima, naročito za vreme turske okupacije, znatno iskvarene i oštećene.

Sa propašću srpske države u petnaestom veku propada i ova bogata srpska umetnost. Turci su ne samo osiromašili narod nego nisu ni dozvoljavali gradjenje bogatih hrišćanskih crkava. Crkve iv ovog doba su spolja упо siromašnog i prostog izgleda, ali mnoge od njih kriju unutra divne freske. Usled najezde Turaka, mnogi su Srbi prešli preko Save i Dunava i tamo zidali,