Zavod za statistiku

418 GODIŠNJAK KRALJEVINE 8.Н.58.

način su svi značajni pokreti u zapadnoj umetnosti imali i svojih predstavnika i medju Jugoslovenima.

Pesnik i slikar Djura Jakšić je predstavnik romantizma, a Djordje Krstić, koji ide u red najvećih jugoslovenskih slikara, ima sve odlike klasičnih slikara. Pravac kojim je Djordje Krstić išao, na žalost nije imao svojih sledbenika, jer su jugoslovenski umetnici pošli bilo za akađemizmom, bilo za impresionizmom. Istina je, da medju njima ima đobar broj umetnika koji su uspeli da postanu dobri predstavnici umetničkih škola kojima su pripadali. Medju njima ističu se kao slikari impresionizma: ivan Grohar, Ferdo Veseli, Rikard Jakopić, Mateja Jama, Rista Vukanović, Nadežda Petrović, Marko Murat, Milan Milovanović. Od umetnika koji su više predstavnici akademizma treba spomenuti slikare: Paju Jovanovića, Vlaha Vukovca (obojica živeli i radili u Beču), Nikolu Mašića, Uroša Predića, Čikoš Stojadinovića, Celestina Medovića, Otona Kovačevića, Rlementa Crnčića, Tratinka Bapovića, Steriera, a od vajara Petra Ubavkića, Djoku Jovanovića, Roberta Frangeša, Simu Roksandića, Rudo!fa Vaideca.

Umetnik koji je uspeo da stvori narodni jugoslovenski stil, jeste svetski poznati vajar Ivan Meštrović. On je originalnom i moćnom tehnikom uspeo da izrazi herojsku i patničku dušu jugoslovenskog naroda sa svim njenim stojicizmom, snovima prečišćenog idealizma i širokog rodoljublja. Posle rata, kada je delo nacionalnog ujedinjenja bilo svršeno, Ivan Meštrović nadahnjuje se poglavito motivima Hrišćanstva, ostajući i u tome tumač narodne pobožnosti. Svojim delom Meštrović je stvorio čitavu školu vajara i slikara, medju kojima su najznačajniji: Toma Rosandić, Tomislav HRrizman, Mirko Rački i Kljaković.

Medju mladjim umetnicima ima takvih koji sleduju modernom pravcu ekspresionizmu, i ostalih „izama“ ali je mali broj onih koji su udarili krajnjim pravcima, što se ima najviše da zablagodari zdravom i neblaziranom ukusu jugoslovenske umetničke publike. Veliki i pohvalni napor čine najmladji umetnici da stvore svoj nacionalni stil. Po uprošćavanju linije, po udubljivanju u plastičnost forme, i isticanju dominirajućeg kolorita, da se sa sigurnošću zaključiti da se jugoslovenska umetnost vraća klasici. Preko mnogih napora, pokušaja i lutanja biće nastavljena tradicija srednjovekovne jugoslovenske umetnosti. Ovo previranje i traženje još neprestano fraje, ali se kod dosta njih već oseća da koračaju sigurnim putem.

Jedan od najboljih živih jugoslovenskih grafičara je Ljuba Ivanović, čija bi dela zauzela vidno mesto u ma kojoj svetskoj umetnosti.

DRUŠTVA I UDRUŽENJA.

U Jugoslaviji postoje mnogobrojna društva i udruženja. „Jednima је cili zaštita profesionalnih i staleških interesa, drugima unapredjenje dotične struke (ili i jedno i drugo), trećima kulturno-prosvetna akcija, ili čisto humane svrh*•, četvrtima zabava, it. d. Retka je varošica da nema po nekoliko različitih društava. U poslednje vreme socijalna svest prodire i u sela. Ova privatna inicijativa dosada je dala izvrsne rezultate, naročito su kulttrnoprosvefna i dobrotvorna udruženja u krajevima pod tudjinskom vlašću odigrala sjajnu ulogu do oslobodjenja i ujedinjenja, jer su bila tako reći jedini čuvar nacoinalne svesti.