Ženski pokret

Pobeda

Francuske žene se od svih žena na svetu najduže bore za polibičku i građansku ravnopravnost sa muškarcem. Možemo da kažemo da njihova borba, čas otvorena, čas prigušena, traje više od stotinu godina. Sve do sada nisu mogle svojom ogromnom energijom da poruše konzervativnost jednog dela francuske političke javnosti, koja je bila posle rata naročito skoncentrisana u senatu. Sve do danas su male političke grupacije vešto izigravale prava žena, jer su u međusobnom trenju ljubomorno pazile da ne ojačaju glasače ove ili one partije kojoj nisu bile naklonjene. Ali preko Francuske je zaduvao svež i jak vetar neizopačene narodne volje i doneo temeljan preokret, preokret koji sigurno nisu očekivali konzervativni čuvari narodne volje. Danas su tri žene na položajima pomoćnika ministara, na mestima dakle na која se uvek postavljaju najsposobnije ličnosti. Pobeda narodnog fronta, toga uistini demokratskog bloka mnogih političkiih partija, stručnih i kulturnih udruženja na majskim izborima za parlamenat, donela je i ženama koje su se preko svojih feminističkih organizacija takođe borile za njegov uspeh, rezultate koje su i zaslužile. Tri žene g-đe Brunschvicg, Jolio-Curie i Lacorre dobile su visoke položaje u političkoj upravi zemlje, iako žene još nemaju pravo glasa. Što je g. Blum pozvao žene da sarađuju pri celokupnoj reformi javnog života u Francuskoj, to je rečit dokaz da je u Francuskoj uistini pobedila prava i nepotvorena demokratija, i da novi upravljači zemlje nemaju »senatorskih« predrasuda prema ženama. Time što je g. Blum pozvao žene u vladu, time im je dao već obećanje da će dobiti u najkraće vreme takođe i sva politička i građanska prava. Sada je prva dužnost nove vlade da što pre reši velike socijalne i ekonomske probleme, a kada budu ti problemi povoljno rešeni, žene će dobiti i zakonima zajemčenu ravnopravnost. Neizmerno se radujemo što su francuske žene dobile baš u momentu kada triumfuje pra-

va narodna volja satisfaktiju za vekovnu nepravdu. Nije svejedno u kakvim okolnostima se dobija pravda, jer od tih okolnosti zavisi njena jačina i trajnost. »Pravde« diktatorskih režima to su nam poslednje godine političkog zbivanja Evrope dovoljno dokazale nepravde su jednom ogromnom delu naroda, a pravde nepotvorene, slobodne volje naroda su priznanje, i ispravljanje starih nepravdi. G. Blum je izabrao za saradnike u vladi tri izrazite ženske ličnosti; g-đa Brunschvicg je od svoje mladosti borac za feminističke zahteve i kao takva poznata i van granica Francuske; g-đa Jolio-Curie je naučenjak sa visokim priznanjem Nobelove nagrade; g-đa Lacorre povučena, skromna socijalna radnica koja je ceo svoj život posvetila tihome radu na selu bez pretenzija da postane izvikana takozvana »socijalna« radnica. Tri ličnosti: neustrašiv borac za ženska prava, i time je potvrđena opravdanost borbe feministitkinja; intelektualka u pravome smislu reči, i time je potvrđena opravdanost ženine borbe za priznanje njenih umnih sposobnosti; socijalna radnica bez samoljublja i ambicija, i time je priznat rad miliona žena koje u svakidašnjim sitnim stvarima rešavaju praktično socijalno pitanje. Uistini, najbolji pretstavnici savremenog, borbenog i radnog ženskog sveta. Ovi pretstavnici francuskih žena garantija su da će njihov nesebičan i stručan rad u ovim teškim danima, kada se Francuska sprema na velike i sudbonosne reforme, biti u skladu sa intencijama koje su dovele do stvaranja Narodnog fronta i u skladu sa željama koje vežu narod za nj. Francuske žene, ako uzmemo u obzir zakonske formalnosti, nisu još postigle ono za šta se bore decenijama, ali ako uzmemo u obzir duh koji je uzdigao na odgovorna mesta njihove pretstavnice, mogu ponosito reći: pobedile smo!

Beograd

Štebi Alojzija

34

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

АПРИЛ-ЈУНИ 1936