Židov

čuvare. Na farmama narodnog fonda uzgajaju se stotine istočno židovskih proletaraca u gospodarstvu. Poljski radnici organizuju se po distriktima u saveze, uvadjaju redovite sastanke i izdavaju dva jevrejska časopisa, od kojih si je naročito jedan (Hapoel Hazair) stekao zasluga radi stručnjačkog raspravljanja kolonizacijonih problema. Kao najvažnije pitanje raspravlja se medju radnicima način, kako če se radnik, koji nikakova imetka ne posjeduje dovinuti do samostalnosti. Radi svoje važnosti toga pitanja, posvetilo mu je i cionističke vodstvo svoju osobitu pažnju, budući da se zatjev nacionaliziranja rada bez takove mogućnosti ne da provesti, jer istočno židovskog proletarca neće vabiti izgled, da bude u Palestini doživotno poljskim radnikom. Nakon raznih manje i više uspjelih pokušaja obraćaju se radnici ideji naseobenih udruženja. Stvaraju se skupine radnika, koje preuzimaju u Palestini vrlo tešku prvu okupaciju kupljenog zemljišta, i tako odstranjuju jednu od glavnih poteškoća kolonizacije. U istinu su ova udruženja sva po P. L. D. C. kupljena zemljišta zaposjeli i iskrčili za obradjivanje. Druge udruge preuzimaju u zakup zemljišta narodnog fonda, npr. udruga u Daganiji, koja sa osobito dobrim uspjehom gospodari. Cionistička organizacija osniva t. zv. »Genossenschaftsfond«, kojemu je svrha da i druge ovakove radničke udruge opskrbi potrebnim sredstvima za gospodarstvo. Prvi zajam iz tog fonda podijeljen je naseobini u Merhavji, osnovanoj na sistemu Oppenheimerovog »Siedlungsgenossenschaft-a. Već nakon trogodišnjeg rada pokazali su se tako lijepi uspjesi, da je upfava naseobine predana samim radnicima udrugarima. Narodni fond podupire i pojedinačno naseljivanje, pokrenuto po »odesanskom odboru«, koje se sastoji u tome, da se nekoliko radnika sjedini u radničkoj naseobini na rubu koje velike kolonije. Židovski radnik u Palestini sa svojim heroizmom, svojim ozbiljnim nastojanjem svojim smislom za zajednicu i svojom valjanošću jest medju riovožiđovskim tipovima, kojima je židovska renesansa židovstvo obogatila, jamačno najljepši. Privatni posjednici naseljuju veliku farmu Medjdel, američki Židovi naseljuju se u Poriji, jedno društvo ruskih Židova iz Bialistoka južno od G£ze, dakle u jednom za našu kolonizaciju -novom kraju. Mnogo-

danim ovratnicima i dobacuju poglede s!u žavkama, koje u urednim haljinama šeću. Reb Anschel Weinbaum, najugledniji gradjanin gradića, prolazi sa svojim unukom Jidele-om ulicom k rijeci na šetnju „ Bjela mu kosa drhturi na crvenoj maramici štono si je Reb Anschel svezao oko vrata, a tanka duga brada giblje mu se na prsima kao da moli vjetar, da ju ne otpiri. Reb Anschel ide opreznb, al ne toliko radi starosti, koliko radi subotnjeg mira; svoju sjedu glavu nagnuo je na stranu i sluša što mu unuk pripovijeda. Unuk Jidele, visok mlad čovjek, nosi svećani kaput, navoštene čizme, uštirkani ovratnik, kakav imadu samo imućni gradjani. Mladić si daje truda, da svoje nagle korake prilagodi mirnom hodu svoga djeda. Mirni glas i lagano gibanje ruku daju njegovom pripovjedanju snagu i ozbiljnost. Tu i tamo prekine pripovjedanje koji prolaznik, želeći im >dobar Sabat.« 1 tako prošav do na kraj ceste prispješe k rijeci, što protječe pored gradića

brojne su i druge privatne kupnje, a medju njima jedna osobito velika.

Kulturne tečevine.

Za židovsku-umjetnu školu »Bezalel« sagradio je židovski narodni fond dvije krasne zgrade u Jerusolimu. U jednoj od ovih nalazi se i narodni muzej. Škola bude od radionica rastavljena, a potonje su uredjene na trgovačkoj osnovci. Broj raznih obrta neprestano raste, a radnika imade nekoliko stotina.Duševni seje život rascvao na najljepši način. Postojeće škole razvijaju se i neprestano se osnivaju nove. Jevrejska gimnazija u Jafi šalje god. 1914. svoje prve abituriente na evropska sveučilišta. Godine 1909. osnovana je jevrejska gimnazija u Jerusolimu, kao i jevrejska srednja škola ortodoksa u Jafi (Tachkemoni.) Odesanski odbor osniva 1912. učiteljsku školu n Jafi. Židovski narodni fond doprinaša za gradnju Židovske tehnike u Haifi, pa kad je nastala borba glede pitanja, koliki bi opseg u tom naučnom zavodu imao zapremiti jevrejski jezik, diže se bura ogorčenja proti protujevrejskog držanja društva »Hilfsverein der deutschen Juden« i u brzom slijedu nastaje veliki broj novih sa cionističke strane osnovanih jevrejskih škola, koje preuzimaju učitelje i učenike, koji su iz zavoda »Hilfsvereina« istupili. To su: u Jerusolimu, učiteljska trgovačka, dječačka i djevojačka škola u Haifi mješovita dječačka i djevojačka škola (god. 1913.) Palestinski učitelji organizuju se, izdavaju jevrejske učbenike, te biraju za probleme novo jevrcjskog jezika vrhovni savjet (Waad halašon) Broj židovskih liječnika množi se brzo. 1 ovi osnivaju svoj savez, rade zajedno sa Nijemcima u zdravstvenom zavodu u Jerosolimu, te naročito suzbijaju širenje malarije i trahoma. Mnogobrojni su jevrejski tiskopisi, koji u Palestini izlaze. Ustrojeno je više nakladnih zavoda, a u svim gradovima i kolonijama nastaju knjižnice, čitaonice, klubovi i t. d. Cionistička organizacija osniva Zidovski kultu r-n i iond za potporu kulturnih zavoda u Palestini, a jedanajsti cionistički kongres od god. 1913. zaključuje osnutak Jćvrejskog sveučilišta u Jerusolimu, te su odmah započete predradnje za isto. —

Široko izgaženo mjesto spušta se k vodi; po njem leže gre'de, vreće od brašna i petrolejske bureče. Tik uz vodu stoje jedna kola bez konja; dolje, na vodi, leži jedan veliki čamac, s kojeg jedno.brvno vodi kolima: sve to pokazuje da je uslijed Sabata sinoć prekinut svakL posao. Zidovi poslije jela lagano hodaju na obali gore dolje i promatraju vodu pogledima mirnih dobro stojećih gradjana. Na jednom čamcu stoje seljaci i grabe sa dna rijeke pijesak. Prolaze svečano opravljene žene sa zlatnim naušnicama; jedna od njih pripovijeda nešto plačljivim glasom; iz daleka čini ti se kao plač zaručnice prije vjenčanja. Sasvim uz vodu natežu se dečki Jedan drugom steplje kapu s glave i baca je u vodu. Reb Anschel i njegov unuk sjednu uz obalu na jednu gredu. Unaokolo vlada mir Sabata. Voda se osjeća sigurnom izmedju svoja dva kopna, ljulja se lijeno i poškakljuje travom obrasli žal. Mirno je na vodi; čamci i čunjevi ne

Vjeresijsko pitanje obradjuje se sa velikom pažnjom. Broj vjeresijskih udruga sa solidarnim jamstvom osnovanih po Židovskoj palestinskoj banci raste od godine do godine. Židovski narodni fond podjeljuje banci veće zajmove za dugotrajnu vjeresiju. Za agrarnu banku već su predradnje tako daleko dospjele, da će se moći ista osnovati, čim Turska provede već započetu modernizaciju svoga hipotekarnoga prava. Ovo su eto nabrojene najvažnije cioničke uredbe osnovane u vremenu od god. 1908.-1914. Onome, koji je razvoj tih institucija pratio, nije time ništa novoga rečeno, ali će ovako sabrani prikaz začuditi i upućenog cionistu, da je bilo mo. guće u razdoblju od šest godina toliko stvoriti.

Povoljni izgledi za budućnost.

Istina je, da ovo prama stavljenom konačnom cilju pretvoriti Palestinu opet u židovsku zemlju stoji tek u vrlo malenom razmjeru. No treba uvažiti, da je sve to stvoreno gotovo isključivo cionističkim sredstvima, da su ta sredstva razmjerno vrlo čedna, i da je sve to učinjeno u neznatnom razmaku od šest godina. K tomu treba još pribrojiti nešto, što važi isto toliko kao i ono dosada nabrojeno, a to je novi duh u Palestini, probudjena židovska narodna svijest, narodno oduševljenje i požrtvovnost to, što vidljivim tvorevinama narodnoga rada tek daje židovsku narodnu boju, i temelj i jamstvo za židovsku narodnu budućnost. Ovim prikazom doprinešen je ali i dokaz, da cionistički pokret nije pokret pukih sanjara, koji tek grade kule u zraku, a neimadu smisla za praktičan život, već da je cionizarh ne samo sabiraliste narodnih žer lja i nada, nego i izraz stvaralačke snage židovskog naroda.Sve to što je do sada stvoreno, tek je temelj i početak kolonizacije u velikom opsegu. Glavni nas posao tek čeka. Taj posao naravno iziskuje veliku snagu naroda. Hoćemo li je mi Židovi smoći? Svjetski rat naučio nas je mjeriti snagu pojedinih naroda drugim mjerilom, negoli do sada. Ali i fizično i moralno pripravio nas je rat za veliku narodnu zadaću, naučivši nas prezirati opasnosti i napore. I nežidovski svijet stao je židovski prob-

—■ miču se s mjesta, a voda ljulja se polako i tromo. Jedan val slijedi bezglasno drugi, kao da znadu, da se na Sabat ne smije bučiti ... i cijela rijeka sliči zamišljenom sabatnom židovskom gradjaninu. Nakon što je cijeli tjedan radila, dozvoljava.si na Sabat poslije jela malo šale, škaklji žal i Sabatu u čast ide na svoj popoldašnji počinak . . . I mladić nastavlja svoje pripovjedanje dalje: » . . . Bilo je to djede, prije osamnajst godina. Židovi raznih stranaka, i liječnici i pravnici, a medju njima bio je i Reb Schumuel Mohilewer pođjoše u Erec Isroel. I kad se iskrcaše. poklekoše, utisnuše lice u prah i poljubiše svetu zemlju. I oni plakahu i izmoliše pod vedrim nebom popoldašnju molitvu. Potom kupiše prvu mjeru tla i osnovahu prvu koloniju . . • »Tako, tako . . čudio se starac, klima glavom i gleda vodu. . . . Cijon, naš cijon, o kom se govori u humešu, tamo leži, daleko, da-

BROJ 4.

»ŽIDOV« (HAJEHUDI)

STRANA 3.