Židov

lem baš povodom rata promatrati drugim očima. Židovsko pitanje postalo je, ato ne samo našom zaslugom, medjunarodnim pitanjem. Na mirovnom kongresu neće zastupnici raznih naroda, nadamo se pouzdano, više moći mimoići židovsko pitanje. Zato očekujemo da će židovski problem naći svoje riješenje u cionističkom smislu, pa da će cionistička organizacija započeto djelo skoro do kraja izgradili.Po Adolfu Bohmu priredio R. G.

Socijalistička internacijonala za riješenje židovskoga pitanja. i Holandesko - skandinavski organizacr joni odbor za Stockholmsku konferenciju izdao je 18. listopada 1917. mirovni manifest, koji je upravljen na sve stranke što pripadaju socijalističkoj internacijonali. Manifest želi zgodnim predlozima omogućiti rad za ostvarenje mira na temelju sporazuma i riješavanje onih pitanja, što bijahu izvorom sukobu i ratu. Socijalisti svih zemalja pozvani su ujedno, da se do 1. prosinca izjave o pitanjima iznesenim u manifestu, te da u smislu njegovom djeluju na vlade i javno mišljenje. Za nas Židove manifest je vrlo znamenit dokumenat, jer se u njemu Židovi priznaju kao posebna narodna skupinakojoj valja medjunarodnim utanačenjem zajamčiti ravnopravnost, samoupravu i slobodu kulture. Kao drugim narodnosnim manjinama, tako valja i Židovima, naročito onima u Rusiji i Poljskoj, dati svaku zaštitu i mogućnost za razvitak. Manifest je pošao židovskim željama i zahtjevima u susret, jer traži izričito, da se pri sklapanju mira i riješavanju drugih svjetskih, nacijonalnih i teritorijalnih pitanja stave na dnevni red i pitanja, koja se tiču židovskoga naroda. Dotična stavka glasi doslovce; * »Medjunarodno riješenje židovskoga pitanja; samouprava u pokrajinama Rusije, Austrije, Rumunjske i Poljske, gdje žive Židovi u većim masama i zaštita židovske kolonizacije u Palestini .«

Danski glas o židovskoj budućnosti - u Palestini.

Rašireni danski list »Pressens Magasin« donio je nedavna iz pera dra. Jensena članak pod naslovom: »Židovska zemlja«. Članak dokazuje, da misao ži-

leko . . . Zemlja, u kojoj su stanovali Židovi, djeca Izraelova, kako u humešu stoji ... Tu se vijuga jedna cesta, nasuta šljunkom, opasana jelama, ona vodi u Betlehem. Tu je, jedan grob, grob majke Raheie, o kom u humešu stoji, da ga je sagradio naš otac Jakob; njegove su ruke sabrale kamenje, ruke našega oca Jakoba su ga sagradile ... Tamo leže naši oci Abraham, Isak i Jakob sahranjeni. A s njima naše svete majke . . . „Ah, kad bi se moglo onamo prenijeti njegove stare kosti!“ sCijon, naš cijon, o kom je u hu”» mešu pisano . . .« uzdiše starac i gleda na vodu. Tu teče rijeka u daleki kraj, naša je to rijeka. . . . Djetinstvo. Ljetni dan. Rabin pušta djecu prije no obično iz škole . . . Ide se u kasno popodne dolje k vodi. Tu stoji jedan čun. On skače u nj. Drugi" ga odgurnu ... • ... I sad je več mladić . . . Šeće po obali. Jesen je. Sve je tako žalosno,

dovskoga nacijonalizma živi u narodu od razorenja hrama; dakle već 2000 godina Bilo bi samo pravedno, kad bi židovski narod, koji broji 14—15 milijuna duša, dobio nacijonalni centrum u Palestini. Dr. Jensen prikazuje zatim sadašnje stanje Palestine. Izuzev cvatuće židovske kolonije, svuda je pustoš. Židovima je uspjelo, da u pustim krajevima stvor* vegetaciju i da se bave poljodjelstvom. Ali Palestina nema samo budućnost kao poljodjelska zemlja, već će takodjer biti i ciljem za turiste »svojim visokim brdima i dubokim jezerima pruža svaku klimu, faunu i floru. Poradi svojih ljekovitih vrela, i uspomena, koje su svete svim narodima, postati će Palestina u najkraće doba jedna od najznatnijih zemalja za turiste, naročito kad bude dobila s ostalim svijetom bolje veze. Rat je već sada donio željeznice u zemlju. Ako ove pruge, što vode od sjevera k jugu, budu spojene pojedinim prugama, što no će voditi s brda k moru, tada će biti vrata zemlje širom otvorena. Medjutim sada nema tamo prije svega ono što je ponajznatnije: zakona, reda u zemlji, nema civilizacije - « I s odnošajem židovske manjine prema arapskom pučanstvu kao i s držanjem kršćanskih naroda prema osnbvi ostvarenja židovske Palestine, bavi se dr. Jensen u svom članku. On se nada, da će Arapi, a i ostali narodi, doći do uvjerenja, da pripada historijsko pravo na Palestinu. Članak završava ovim recima: »Konačno valja podsjetiti, da su Židovi narod mira. Jedna od najznatnijih zapovijedi talmuda glasi; Raditi za mir! Mnogi znakovi govore za to, da ćemo dobiti židovski mir i to u toliko, što će mir biti u prvom redu djelo židovskih muževa!«

Vijesti. Iz jugoslavenskih zemalja.

Trldesetgodišnjica rada zagrebačkog Izrael, gospojinskog društva Jelene Prister u r Zagrebu.

Bilo to prije trideset godina, u travnju god. 1887., kad se na pobudu gospodina Eduarda Pristera sastade malo kolo plemenitih gospodja, da utemelje »Izraelsko gospojinsko društvo«, da tako po drevnim tradicijama židovstva žene sudjeluju u dobrotvornom radu, da preuzmu ispunjenje duž♦ 21. listopada proslavljena je tridesetgodišnjica ovoga društva. Tora prilikom izdana je „Spomenica”, iz koje vadimo podatke gornjega članka.

lišće pada s drveća. Na obali je vlažno . . . Voda*protiče divlje, i bijesno mrmori preda se. On ide tik uz vodu i misli na budući nost, na posao . . . Voda udara o obalu . . A tamo se pojavi jedan val i otkotrlja se u daljinu . . '. »Zemlja je bila tvrda«, pripovijeda unuk. »Osamnajststotina godina ležala je pusta, osamnajststotina godina čekala je naša mati na svoju djecu, koja su skapavala u golusu . . . Drugi narodi htjedoše ju uzeti, htjedoše njenu zemlju obradjiv&ti, al ona ne htjede dati tudjima svoj plod i svoju krv . . . Ona htjede ležati pusta, dok joj se ne vrate njena djeca . r . 1 djeca se povratiše ... 1 oni natopiše njenu zemlju krvlju svoga srca, i danas imademo već dvadeset'sela u Cijonu. Naša braća obradjuju našu zemlju . . .« I stari sjedi i sluša. Cijon, o kome se u humešu govori ... Tu stoji jedan čovjek s plugom i obradjaje zemlju ... A tamo u Jerusolimu stoji hram, naš hram je još tu: jedan

nosti prema bijednom i bolesnom bližnjemu, kojima već postojeća karitativni društva i po svojoj organizaciji i po svom djelokrugu nisu mogla potpuno udovoljiti. Izdašnom potporom gospodina Eduarda Pristera, koji je u spomen svoje blagopokojne supruge Jelene Prister darovao temeljnu glavnicu od dvanajst hiljada kruna, omogućen je osnutak društva, a društvo odužilo se je svojemu utemeljitelju na iskazanoj darežljivosti, nadjenuvši si ime »Zagrebačkoj izr. gospojinsko društvo Jelene Prister«. Prvom predsjednicom izabrana je gospodja Hermina Weiss, tajnikom gosp. Edmund Friedfeld, blagajnicom gospodja Paula Granitz. Godine 1904. bude izgradjena institucija redovite godišnje opreme siromašne židovske djece odijelom i cipelama prigodom hanuka svetkavine. Mnogobrojna židovska djeca oskudijevala su na odijelu i na obući, te moradoše po cičoj zimi bez valjane opreme u školu. Društvo se odluči doskočiti tomu zlu. Revne članice odbora sakupiše kod raznih trgovaca darove u naravi i novcu, te hvala darežljivosti istih moglo je društvo već te godine znatniji broj djece opremiti nego li dosele. Institucija ta razvila se je onda od godine do godine tako, da sada društvo opskrbljuje preko stotine siromašne djece svake zime odijelom i obućom. Medjutim povećala su se i društvena sredstva. Osobito od uvedenja sabiranja darova prigodom radosnih obiteljskih dogadjaja »zlatnom knjigom*. Izvješće prigodom dvadesetgođišnjice društva godine 1907. zadovoljstvom ističe napredak društva. Velike promjene u upravi i vrlo znatno proširenje djelokruga donijelo je treće desetgodište. Neumorna, plemenita prva predsjednica gospodja Hermina Weiss, koja je preko dvadeset godina ravnala društvom, morala je koncem god. 1907. uslijed visoke starosti odstupiti. Zahvala društva, koje ju je izabralo začasnom predsjednicom, -harnost siromaka i bijednika, koje je kroz tolike godine potpomagala, na žalost nije mogla dugo uživati; već godine 1908. ote je društvu nemila smrt. Na glavnoj skupštini u travnju 1909. izabrana je predsjednicom gdja. Roza Jacobi, koja je još i danas na čelu društva. Odbor bude novim izborom uz podjednu preinaku pravila znatno proširen, da što više gospodja uzmogne suraditi oko ispunjavanja društvenih zadaća.

je zid još sačuvan, zapadni zid, zid jadikovanja ... 1 drveće ... I Betel je tu, mjesto, gdje je prenoćio naš otac Jakob i gdje mu se pokazao Gospodin, kako stoji u humešu ... Tu su stajali Židovi i doprinašali svoje žrtve . . . Ovamo su hođočastili . . . Mnogo Židova iz velike daljine sastajalo se je ovdje i donašalo razne stvari sa sobom, i oblak prašine dizao se ulicama Jerusolima ... 1 tu stoji jedan zid i još jedap zid. Ja ih vidim vlastitim očima: tu stoje Židovi i plaču i mole se Svetome, neka bude slava Njemu . . . O Bože, kad bih barem nešto zemlje Erec-Israelove mogao dobiti u svoj grob. I stari sjedi na gredi i gleda na vodu. Tu teče voda, a ovdje stoji drven most... A tu se proteže cesta, koja vodi u Lonkesehin na dobro staroga grofa, od kojega je svake godine kupovao ovčju vunu. Ste ceste pruža se vidik na cijeli gradić: On leži na brežuljku i gleda u vodu 1 on čuje kako unuk sa tihim glasom dalje pripovjeda

STRANA 4.

»Ž 1 D o V» (HAJEHUDI)

BROJ 4.