Židov
4ie otimlju mnogo vremena, a još mafije vodjenje matica. U gornjim sam izvodima nastojao iznijeti nedostatke vjerske obuke u nas. Činio sam to jasno i otvoreno, jer uspjeh liječenja ovisi uvijek o dobroj diagnozi. Tim što se u kavanama i pri čaši vina razgovara i raspravlja o vjerskoj obuci ne će se joj pomoći, dok će objektivna javna ■ kritika, makar i oštra, upozorili one, kojima je stalo do budućnosti našeg židovstva, da navedene nedostatke uklone.
Pretplatnicima! Upozorujemo naše ci♦ jenrene pretplatnike, da im uprava otprema redovito svaki broj. Ako dakle pojedini broi izostane, tada to nije našom krivnjom. Umoliavamo ej. pretplatnike, da se ujakovom slučaju obrate na tamošnji poštan. ski ured, i da o tome obavijeste upravu.
Poljaci i Ž idovi.
. Poljaćki narod, koji sada ide u susret boljim danima, kao da ne shvaća, da i drugi narodi imahu’ pravo na opstanak i slobodu nesmetanog kulturno-nrcijomlnog razvitka. Poljaci se još uvijek služe siedovječnim metodama u postupku sa Zidovima, koji uza sve to ljube svoju domovinu ( pa se svojom požrtvovnožću upravo ističu Eto čitamo u novinama, da je opskrba pučanstva nove" Poljske u glavnom djelo rodoljubnih i spretnih poljačkih Zidova. Kada se poradi ratnih dogadjaja pojaviše velike poteškoće za prehranu pučanstva, nastala je potreba, da se životne namirnice priskrbe iz neutralnih i.zaraćenih država. A kome je na pr. povjerio ma* gistrat glavnoga grada Poljske Varšave toliko znamenitu misiju, da stupi u pregovore s državnicima i trgovcima raznih dr-
se u sadašnjoj orijaškoj borbi naroda, koja valja da donese slobodu svim narodima, više sjećaju drugi narodi Zidova nego li ovi sami. Što vrijedi za narod i obitelji, vrijedi i za pojedinca. U društvu se svijesfan Židov, koji je pravi čovjek, drugačije cijeni nego li asimilirani ili pokršteni. Ovdje vrijedi, što sam prije spomenuo' o obitelji Kraus. Svijesni će se Žido / ponijeti prema židovskim temama uvijek nesmušeno, otvoreno i iskreno. Naziv Židov nije za njega uvrijeda, poniženje, te pred njim ne će htjeti upotrebiti naziv Židov kao pogrdu, znajući, da to nije. Samo asimilirani, slabići pokrštenik, kojemu židovstvo tišti dušu kao svijest o nekoj krivnji, postaje nervozan, pokazuje se povrijedjenim. kada se izusti riječ Židov ili grčevito se smiješeći moli za oproštenje u neku ruku, što se je usudio biti na svijetu s tom ljagom. Kakav dojam čini ovako vladanje na poštene nežidove? A veliko mnoštvo ćuti *- svoju nadmoć, veseli se, što može
žava ? Tu je misiju povjerio Židovu i k tome još svijesnotn Židovu, a ne »Poljaku mojsijeve vjere« H. Farbsteinu članu varšavskog zastupstva. Kao ugledan član cijon. organizaje znao si-je g. Fa bsstein nadi u svim zemljama, naročito u trgovačkom svijetu odličnih veza, od kojih je Poljska dosada već imala mnogo koristi U Kopenhagenu ishodio je Farbstein kod ministra predsjednika Zahle olakšice za izvoz, a inače se mnogo trudi, da dobije ud vlasti sporazuma dopuštenje za otpremu razne robe u kraljevinu Poljsku. Toga radi se obratio na engleskog ministra predsjednika Lloyd Oeorgta i predsjednika sjevero-američke Unije. Wilsona. Ima nade da če ova akcija u korist Poljske jer je Farbst.in svojom okretnošćn postigao već velikih uspjeha u Švicarskoj i i pregovaranjem s bivšim franc. ministrom predsjednikom Ribotom. Dakako da Farlstein ne bi mnogo polučio, da ga nisu izdašno podupirali savjetom i djelom Vrlo uvaženi židovski muževi, koji time dokazaše, da je cijelo židovstvo prijateljski sklono poljačKom narodu. * * * Da je stanovište cijelog židovstva u Poljskoj rodoljubno, i da Židovi traže samo ravnopravnost i poštivanje svojih svetinja, proizlazi iz ove izjave ura Rosenblalta u sjednici zastupstva grada Lodza. „Država može bili čvrsta i jaka samo onda, ako je cijelo pučanstvo uvjereno, da će mu vršenje svih dužnosti donijeti uživanje svih pripadajućih prava. Poljska imade 25 postotaka .stanovnika, koji nijesu Poljaci. Sami Židovi broje preko dva milijuna duša. Mi svi hoćemo da živimo u slozi. Politički smo Poljaci. Ali po kulturi smo Židovi... Narodna duša pripada samom narodu i ne može se odbaciti, ako to želi drugi narod. Naša vjera i naša narodria kultura stare su pet tisućljeća. Pa zar je potrebno za dobrobit Poljske, da ih žrtvujemo? Mi tražimo pravo samoodredjenja u našim unutarnjim pitanjima, dakle .nacijonalno-kulturnu autonomiju . . . Naše zahtjeve odbijaju s primjetbom, da želimo stvoriti Judaeo-Poloniju. To nije istina. Mi hoćertio Judeju samo u u zemlji Judeji. . . . Ovdje pako težimo za tim, da nam se omogući živjeti svojim osebujnim životom.
vrijedjati, izrugavati nekoga, koji omogućuje da se ono naruga na lahki način, njemu i njegovoj obitelji. Ovdje živi stara žena. Kad god se pojavi na ulici, proganja ju dječurlija sa »hu-hu-'hu« povicima. Viče. grdi i psuje, a što se’ ona više ljuti, to veći je užitak dječurlije. Da se nije na prvi ~huhu“ razljutila, ne bi nijednom deranu palo na um, da ju ~huhu“ povicima proganja. Ona smatra ~hu“ pogrdom, zato ju pogrdjuju. Židov, koji si je svijestan svog židovstva, uživat će i u poslovnom pogledu ugled i povjerenje. Ne da se zamisliti, da bi mogao biti u poslovnom pogledu nepouzdan čovjek onaj, koji uživa potpuni ugled u političkom i društvenom pogledu. Svijestan Židov zna, koliku odgovornost nosi. Ne kao pripadnik drugih naroda jedino za se i svoju obitelj, već za cijeli svoj narod. Poštenje njegovo vrijedi jedino za njega, a ndpoštcnje njegovo upisuje se u grijeh cijelom njegovom narodu.
V Židovsko pri tanje i stockholmski dokument .
Holandesko skandinavski odbor, koji saziv lje »Stockholmsku konferenciju« zajedno s ruskim »Savjetom vojnika i radnika« stavio je na dnevni red socijalističkih stranačkih raspravljanja i židovsko pitanje. U upitnici, koja je predložena na ispunjenje delegatima svih stranaka i skupina nalazi se i točka, koja govori opširno o Zidovima. O raznim točkama upitnice stigle su opsežne izjave i memorandumi iž svih zemalja, od zastupnika vladajućih i potlačenih naroda. Jasno je, da nas u tim spisima, Stockholmskim dokumentima najviše zanima, kako stanovište zapremaju socijalistički zastupnici raznih naroda prema židovskom pitanju i da li židovski narod može u svojoj bbrbi za opstanak računati j na potporu internacijanale. U mnogim doku nentima jedva da se dotiču židovskog pitanja - . Ta .valu narod govori najprije o svojim jacima i traži u sav glas prava u prvom redu samo za se! Ali se ipak našao lijep broj skupina, koje su medju svojim zahtjevima dale mjesta i opravdanim željama ži lovnoga proletarijata. Najmanje shvaćanja i pravdoljublja pokazuju izjave poljačkih socijalista i njemačkih iz Austrije. Poljački socijaliste kanda ne kane Židove priznavati narodom, pa se u lome ne razlikuju od šovinističkih poljačkih stranaka, koje su vrlo netolerantne. Njemački socijalisti iz Austrije opet niti jednom riječi ne spominju Židove, prosto ih prešućuju, što nije niti čudo, ako spomenemo, da su im vodje pokršteni ŽidoviT Sasma je oprečno stanovište Ukrajinaca (Malorusa), koji izričito vele, da su Židovi narod- i prosvjeduju protiv krivotvorene statistike u Austriji, gdje se galički Židovi broje medju Poljake, premda se devet desetina židovskoga pučanstva nipošto ne želi asimilovati niti s Poljacima, a niti s Ukrajincima. U opće možemo računati na potporu Ukrajinaca pri raspravi o nacijonalnim pitanjima, jer su oni medju svoje zahtjeve uvrstili i ravnopravnost s medjunarodnim jamstvom za Židove u Rumunjskoj. 1 zastupnici Ceha obećali su svoju potporu židovskim zahtjevima. Zastupnici obih skupina socijalista u Njemačkoj izjaviše se za zaštitu narodnosnih manjina, pa je vjerovatno, da će takodjer zagovarati židovske zahtjeve. Francuzi traže za Židove „pravo
Antisemiti se brinu mnogo više za židovstvo nego li mi sami. Povećalima i svim mogućim sredstvima traže antisemiti svakog židovskog nitkova i zločinca, te su nas na taj način prinukali, da se moramo dvostruko i višestruko bojati, da učinimo nešto nepravo. Time su i oni jedan dio one sile, koja ide za zlim, a stvara dobro. Na koncu htio bih izraziti u jednoj primjetbi želju svog života. Ove novine nadjenule su sf ime ~Židov“. „Ja sam Židov“, to je program za ove novine i za stranku. Želio bih, da ovaj program postane programom svih Židova, da bi svaki primio u se svijest, da je Židov, kako bi mogao uvijek kazati „Ja sam Židov!“.
Stota obljetnica rodjendana H. Gratza. 6. studenoga 1917. obnovio se stoti put rodjendan glasovitog židovskog povjesničara prof. dr. Heinricha Graetza,.autora djela »Oesch ich t e derjuden«
STRANA 4.
»ŽIDOV*
BROJ 5.