Židov

prionuti uz poljodjelski: rad. Dok se ta farma ne stvori, neka naše dijete, naš mladac i djevojka bar za ferijskih mjeseci radi težački posao. Provodeći u vrtu, na oranici, u šumi ili vinogradu težački život, puštajući sa svojim znojem u grudu i korijenje tople ljubavi, nestat će u nas niskog preziranja težačkoga rpda. Ori Ii se naša pjesma uz naš rad, skupi li se oko vatre, što nam kuba jelo, društvance misaonih i čuvstvenih radnika, da sluša i priča iz duše svoga naroda, skupe li se naši mladi, kad rad prestane, u pokoju sutona, da uče sve, što obuhvata naš duševni život, ja vjerujem u to, da će to sve dublje i oišće osvajati duše nego li u četiri zida. Zamislite, može li se naša bukolika, šir haširim, igdje tako čisto i tako vedro da sluša kao u prirodi ? Mogu li se psalmi tla stapaju sa cijelim svemirom tako nespriječeno i nesmetano kao ondje, gdje se umor čovjeka, sraštena sa zemljom, razveznje u tihom zanosu pokoja, u koji tioneš i gubiš se u velikom jedinstvu svijeta, zemlje i neba? Pa priča o Kuti, štono poljem traži svoga Boasa, pa Isaija i Jeremija, štono govornim sa visova? Treba da prigrlimo seoski život, kad hoćemo da postanemo seljački narod. Neka židovski posjednici toj svrsi daju u službu i svoju zemlju i svoje sposobnosti.' Tako, svijestan sebi, da uijesam iscrpio i nijesam ni mogao iscrpsti sve ono, št)o židovski život od nas traži, jer se život, kako rekoh, ne da programski obuhvatiti, prelazim na pitanje židovske žene. Zazirem od toga, da židovskoj ženi kažem sčntSmentalnosti, da je postavljam na kakav uzvišeni ji pjedestal, koji bi je u 1 staru ponizio na lutku muškarčevu. Što saim god ovdje naveo, valja i za nju. Neka sebi odabere, što najbolje prija njezinu čuvstvenome i misaonome životu. Ona je najprije zvana, da oplemenjuje emocijoni život naroda. Toga radi neka se u prvome redu posveti najprečem dijelu našega rada, neka rad: kao vrljarica oko preporoda i svoga i židovskoga djeteta. Toga ne će postići nikoji referat, nikoji apel, tome treba uzgojni vrtljarski rad, koji prati klicu od prvoga zametka, pa do onoga časa, kad stane nositi svoje plodove-. Nitko nc može da nadomjesti u tome porodicu, samo'porodica golemu ljubav za taj živi rad, a u porodici žena. Što'sam do jako razložio, nije podesno, da se razluči kao narodni život i rad od cionističkog. Ne daju se tu odrezati tačne granice, što je cijonistički, a što židovsko nacijski. Cijonizam obuhvata, shvaćen kao povrat k' židovstvu, prije povratka u židovsku zemlju sav život naroda. On je pokret, koji osjeti smo kao renesansu i koji revoluoijouiravši naše duhove n pravcu jasnog preloma s bolesti ga] niskoga židovstva biva budioeem naše volje za životom narodnoga bića. Prema tome, što sam ovdje razvio, neka se shvati kao zahtjev cijonističkog naziranja. A kako se ovdje o nairočitim cijonističkim stvarima dostatno govorilo, a orga niza tome uredbe već postoje i rade, treba da istaknem samo dvoje, što je u ovaj čas u cijonističkome pogledu prijeka potreba. Prvo je, da se osnuje ured, koji će imati zadatak, da stojeći u vezi sa svesvijetskom cionističkom organizacijom, daje upute onima, koji hoće da sele u Palestinu, a da odvraća one, koji još nemaju mjesta u Palestini, e da ne bi pali na teret mladom židovskom organizmu u

Palestini. Mi moramo imati snage, da razočaramo i najve#u čežnju za Palestinom braneći ulaz u nju, jer život se jednoga naroda ne da zdrav sazdati, ako nema bezobzirnosi, koja se ne će smekšati ni od najsnažnijih čuvstava pojedinčevih. Druga stvar, koje ću se u kratko dotući, jest židovski informacijom ured. Nakon rata, kad smo diveći se saznali, što je sve vodstvo cijonističke organizacije uradilo, e da se ispuni težnja židovskoga naroda za Palestinom, mi smo spoznali, kako je ta nestašica obavijesti skrivila, tie je gdiekoji od nas u krutim rodovima vojničke službe drhtao i očajavao radi udesa naše organizacije. Treba da se odsele točno i o svemu obavijestimo, a treba da imi svijet obavještavamo o našim stvarima. Sada, kad sam u glavnome razložio, koje su nam potrebe i koji rad od sebe zahtijevamo, hora je da pročitam program, u kome su nam pntrel>c i zahtjevi formulirani i koji će, nadam Sc, bifi podlogom jedne plodne debate. Program, što ga ima da postavi konferencija za aktivni rad cijonista n Jugoslaviji, imao bi biti ovaj; A. Politički. ■ I. Oijonizam je, težeći za židovski narod za javnim pravom zajamčenom domajom n Palestini, politički pokret. Preduvjet, a podjedno i korelat ove težnje jest nacijsko - političko organizovanje židovstva, koje je neminovno vezano organskim načelima, općenim za nacijski život cjeloga židovstva. Provedba tih načela u granicama pojedinih država nužno se djuje broju uprostornoj okupijenosti židovske zajednice, nz očuvanje interteritorijskog značaja cijonizma, uvjetovanog teritorijskom raskidanošću židovskoga naroda. Ovo nacijsko-političko organi zo van je židovskoga naroda unutar državnih granica provadja eijonistička brgauizacija dotične države ii državi SHS. Savez cijonista kao predstavnik nfarodnili Židova dotigodj se ne stvori u. tu svrhu zasebna židovsko-narodna stranka. 11. S obzirom na spoljašnje prilike Židova u državi SHS i po zahtjevima potpunog, zbiljskog demokratstva, proizlazi odatle ovo: 1. Zahtjev za ne samo zakonskom, već zbiljskom jednakopravnosti svih državljana, nije specifički židovski, no ukazuje se potreba, da ga židovski državljani istaknu, budući da se ta jednakopravnost najpače za Židove u dijelovima države SHS, koji • su stajali pod utjecajem nametnute lm neautohtone politike i zakonarstva reakcija skrb spoljašnjih faktora, ni zakonski, ni društveno, ni zbiljski nije doista provela. Ta jednakopravnost nužno nalaže i dužnost i pravo nesmetane potpune državIjanske saradnje 'Židova sa svim državljanima i u jednakoj mjeri s njima oko procvata države na svakome polju domovinskoga rada. " 2-, U nacijskome pogledu uvjetuje demokratska jednakopravnost zaštitu židovske nacijske manjine, koja bi se imala očitovati i n javno-pravnome, najpače parlamentarnome zastupstvu te manjine, kako je već i ako u tijesnim granicama u dijelovima države SHS doista provedena.

B. Nacijsko kulturni. Postulati zbiljskog nacijsko kulturnoga života nijesu toliko eksterni: koliko interni, .pa se s toga najpače obraćaju na židovsku zajednicu- samu, iduća za njezinim moralnim i duševnim revolueijoniranjeifi. Oni traže: 1. Židovska općina, kao za sad jedina Skučeno javna korporacija židovstva, ima da’se izgradi u židovsku narodnu općinu ispunjenu živim dubom narodnoga organ^ skoga života. Život se ne da sknčiti u spone formule. Dojakošnje bogoštovne općine velikim dijelom svojim protunarodnim, a u istinu i nekonfesijskim duhom njezinih predstavnika., predstavljaju besvijesno ili čak 1 svijesno sredstvo za iščezavanje židovstva, pa sadržavaju same u sebi jedno protuslovlje. Ako je dužnost židovske opčine gajiti religiju, ne može da zadovolji ni toj zadaći, u mrtvi ju je li je u hladni, formalistički kult, a pddrezuje li joj životno korijenje usadjeno u živome tlu rodjene nacije, iz koje je organski izrasla. Židovska općina treba da budne duševni narodni dem svojih opći nara, pa da prema tome gaji sav narodni život. Treba da bude okriljem svim društvenim i kulturnim narodnim nastojanjima svojih općinara. Treba da se s toga s temelja premlesi. Treba da dokine dojakošnji reakei.jski knrijsko-plntokratski izborni sustav po zahtjevima narodnoga naprednoga židovstva, pa da zavede potpuno jednaki, tajni, izravni, a koliko je gddj moguće, proporcijski izborni sustav. Cinizam, po kome se plutokracija nameće predstavništvom općina, krnji moralni ugled židovstva. Židovska općina nije ognjište kapitalističkog,-već eminentno nacijski kulturnog nazirao ja na svijet. Po tome jedino naoijsko-kultumi kvalitet odlučuju o tome, tko ima da bude njezinim predstavnikom. TI. Za jačanje nacijsko-autonomnog života Židova treba da se židovske narodne općine u državi SHS sajedine u Savez ih općina. Ovaj' će, ujedinjujući općine i stojeći nad njima, ispunjati zadaće, stvarati nacijsko-kulturne uredbe, zajedničke svemu židovskomu narodu n državi. Njime se stvara zvanična, javno-pravno priznata organizacija ukupnog židovstva. 111. Osnovka svakog nacijski osvješterazvitka jest svi jesno nacijski uzgoj, duševni i fizički. JfevrejsM jezik treba da Izostane najjačim sredstvom duševnoga jednstva svega naroda, a učenje njegovo 1 trema tome osnovnim zahtjevom uzgojnoga nastojanja za sve Židove bez razlike doba. I općina i škola i društvo i porodica treba da provedu ovaj zahtjev. U središtu ovog uzgojnog zadatka jesu djeca i mladež. Porodica, zabavište i škola, ponajprije same zadojene živim židovskim duhom, neka ga saopće mladome naraštaju. Koliko je moguće, neka ga smjeste u potpunu židovsku okolinu, gdjeno je narodna duša vezana s narodn ; m tlom, u Palestinu, odakle će da se vrati u (tom oplodjeni i oplodjujući živim plodovima. Židovska-osnovna Škola neka je doista židovska: po učiteljima u prvome redu, a i po naučnoj osnovi i po udžbenicima. I&tko ne smije da bude židovskim učiteljem, koji se nije sara židovski uzgojio. Neminovni je zahtjev, te svaki, koji hoće da vrši sveto zvanje učiteljsko, mora imati

BROJ 4. i 5.

.ŽIDO V“ (HAJHUDI)

STRANA 5,