Židov

granala. Bez emigracije nema židovske domaje. Palestina može da prima deseterostruki broj useljenika, jer zemlja ima mogućnosti za razvitak. Do danas nismo ni jednoga Arapa potisnuli iz pozicije, koju je imao. Svaki ko poznaje Palestinu vidio je razliku između arapskih sela kraj židovskih kolonija i drugih arapskih sela, iz čega se razabire, da Arapi imadu korist od emigracije. Za nas je najteže pitanje emigracije. Pitamo se uvijek, kakovi su to ljudi, koji dolaze u Palestinu? Hoće li biti sposobni, da izgrade zemlju, jer znamo, da je obnovno djelo teško. Kad bi mogli vidjeti te ljude pri poslu, kao što sam ih ja vidio, koji ih poznajem, jer dolazim iz istoga kraja, tad bi vidjeli, da ti ljudi ništa drugo ne traže no rad. Hoće da služe Bogu obnove, pošto su živjeli u zemljama, u kojima je vladao Bog razaranja. Prema službenim, ne židovskim izvještajima, sposobni su »5% svih za najteži fizički rad. Razumijem, da se te ljude stigmatizira za boljševike. Klesar je klesar, ali klesar s doktorskom diplomom, koji govori 3 i više jezika, nije ipak klesar. Zato ga smatraju boljševikom. A što tjera te ljude baš u Palestinu, kad su mogli poči i u Ameriku i Whitechapel? Tjera ih ideal njihov. Tjera ih nešto, što bi se moralo respektovati, a kvitira se etiketom »nepoželjan«. A baš ovi elementi izgradit će zemlju. Eto ovakovim legendama bore se protiv nas. 1 još nešto. Cijonistički pokret, njegova koncepcija, negov sistem i njegov ideal skroz su protivni boljševizmu, jer je nacionalan. Ako ima židovskih boljševika tad oni nisu toliko Zidovi koliko su Rusi. Prelazeći na Baltourovu deklaraciju veli, da je poniženje za velikog državnika, ako se kaže, da je deklaracija u brzini i ratnoj prihozi izdana. Brdski državnici znali su, što rade. Mi imademo zajednicu interesa, no ona nije materijalne naravi. Nijedan Židov ne misli, da će se židovska narodna domaja sagraditi darovima britske darežljivosti. Nemamo ništa,na što bi se mogli osloniti radi materijala obnove, no na nas same. Mnogo se danas govori o troškovima uzdržavanja vojske u Palestini. No sav trošak ne smije se metnuti na račun cijonizma i moram opet potsjetiti na obećanje. Kršeno obećanje moglo bi đa bude skuplje od uzdržavanja vojske u Palestini. K finartcijalnom pitanju Jitio bih još spomenuti, da se zemlja mora razviti i da teret razvitka na nas pada. Trošimo milijun funti godišnje na kolonizaciju, sanaciju i investiciju, a sve to uvećava poreznu snagu zemlje. Cijonizam nije stvoren Balfourovom deklaracijom. Započeo je razorenjem političke samostalnosti. Pojavio se u raznim oblicima i formama. On je sudbina Židova i nijedna sila na svijetu ne može da nas otme našoj sudbini. Palestina izgraditi će se židovskim radom ni na čiju štetu. Ne ćemo je izgraditi na leđima Arapa, ali ni Arapi ne će svoju domaju graditi na našim leđima. Kao što su u prošlosti u zajednici živili Zidovi i Arapi, tako će se opet Jisrael i Ismael sporazumiti i ujediniti njihove snage na dobro djelo.

Imigracija i rad u Palestini

Hugo Bergmann,

Piše dr. Hugo Bcrgmann, Jeruzalim. Već tri mjeseca ispunjava židovski život u Palestini pitanje besposlice. U jeseni dovršeni su veliki javni radovi, kod kojih su bili zaposleni židovski radnici i time postalo je nekoliko stotina radnika nezaposlenima; ujedno ograničena je početkom kiSne periode gradjevna djelatnost, koja

danas predstavlja važni dio židovskoga rada, tako da je uračunavši i nove useljenike zadnjih mjeseci, koji još nisu našli zarade broj nezaposlenih židovskih radnika 1200. Broj taj apsolutno uzet je malen, ali je dosta velik za male prilike u Palestini. Okolnosti prouzročile su, da se šadori nezaposlenih radnika nalaze u blizini Jate i Haife i da lako bivaju napadniji židovskoj i nežktovskoj javnosti, kao i vladi. Pred nekoliko dana držalo je vijeće židovskih radničkih organizacija sjednicu, koja je trajala nedjelju dana i koja se bavila problemom nezaposlenosti. Napose valja istaći, da su radničke organizacije a priori svom odlučnosti ustale protiv zabune. koja može lahko nastati kod površnog posmatranja: kao da je nezaposlenost posljedica imigracije, te kao da bi se prekidanjem ili ograničenjem imigracije mogla suzbiti nezaposlenost. Ovo stajalište čini se, da je usvojila vlada, koja je u zadnje doba opet pooštrila uredbe za useljivanje, tako, da će (slijedećih mjeseci imigracija spasti na minimum. To naziranje je skroz mehaničko; samo površni govornici mogu reći: Imade sada nezaposlenih radnika, ukinite useljenje, dok prodje nezaposlenost istom onda pustite u zemlju imigrante. Pogreška je i u tome, da sve, što u Palestini ima aktiviteta i volje za radom a ima toga mnogo ima svoj izvor jedino i isključivo u nadi, da će Palestina postati narodni dom židovskog naroda. Tko ovu nadu slabi i krnji, taj krnji i slabi ujedno i aktivitet, koji jedino može da riješi problem nezaposlenosti. Umanjuje li se imigracija, popustil će i cijonističko oduševljenje i aktivnost na cijelom svijetu, umanjit če se cijonistički fondovi, a nezaposlenost bit će veća. Bez imigracije nema cijonizma, niti budućnosti za Palestinu. Kraj toga valja imati na umu, da imigracija sama sebi uvijek nadje novih gospodarskih puteva. No s parolom »neskučenog nastavka imigracije«, naravno nije problem nezaposlenosti; što može da se uradi, da se imigrantima brzo osigura odgovarajuće produktivno zaposlivanje? U ovom pogledu stavljeno je na zasijedanju radničkoga vijeća cijeli niz zgodnih prijedloga. Useljenici pridolaze ponajviše nedovoljno ili nikako pripravljeni i izobraženi. Sa neznatnim dijelom novca, što ga potroši nezaposleni useljenik u Palestini iz cijonisličkih izvora, mogao bi se isti u inozemstvu stručno izobraziti. Usprkos nezaposlenosti s jedne strane manjkaju danas s druge strane izobraženi ( radnici. Tako se na primjer u Jeruzalimu, gdje vlada dozvoljava gradnje isključivo iz kamena, osjeća pomanjkanje židovskih klesara za gradjevnu djelatnost, koja će uslijediti u proljeću. Potrebna je bolja saradnja izmedju Palestine i diaspore, a naročito haluckih udruženja u inozemstvu, e da se osigura odgovarajuća stručna priprava useljenika. K lomu pridolazi i drugi još važniji momenat: pomanjkanje odgovarajućeg alata. Useljenik, koji donese svoj alat sa sobom. unaprijed je u mnogo boljem položaju. Tako je na primjer grupa češko s 1 ovačkih halucim, koja je nedavno prispjela iz Ljutomjerica dobro opremljena alatima, usprkos nezaposlenosti odmah opredjeljena za zemljoradničke poslove. N i ledan useljenik neka ne dodje bez alata.

Grupe halucim moraju doći opremljene alatom, sirovinama, šatorima i i. d. U Americi proveli su Poale cijonisti akciju za sabiranje u korist palestinskih radnika. Kao rezultat ove akcije prispio je u Palestinu veliki broj modernog alata i strojeva. Sve se više počimlje ovdje ova hva da cijeni, te se vidi u amerikanskoj akciji potstrek za slične akcije u drugim zemljama galula. Ovo važi osobito za zemlje sa niskom valutom. Keren tiajesod morat će uz sakupljanje novca započeli i sakupljanjem materijalija. Ovi prijedlozi mogu znatno olakšati položaj, no ne iz temelja promijeniti; temelji-« tu promjenu vidilo je vijeće radničkih organizacija prije svega u produktivnoj uporabi cijonisličkih novčanih sredstava. Danas je položaj takav, da useljenik, koji bi teoretski trebao biti samo jednu nedelju dana uzdržavan od cijonističkog novca, radi vladajuće nezaposlenosti kroz nedeljc i mjesece živi na račun zajma, koji je od cijonističkog novca podijeljen. Ovaj zajam, koji je izdan iz budžeta za useljenje, služi jedino /£ uzdržavanje useljenika u najmanjoj mjeri. Radnička organizacija podsjetila je na to, da je za vrijeme rata u sličnom položaju obavljen sa potpornim novcem država sistem podupiranja nezaposlenih, što je prema računanju mnogo lakše, ali ljude obeznadi i demorališe. Upravitelj zadruge za javne radove (jedne grane radničke organizacije), David Remes, javio je, da bi njegovoj zadruzi bilo lako, da održi javne radove za nezaposlene, kad bi sq ovakovi mogli poduzimati bez obzira na njiho-' vu rentabilnost. Zadruga za javne radove, koja je upravo završila veliku cestu Tiberias-Zemach sa znatnim čistim dobitkom, te se od pola godine bori, da zaključi sve svoje radove bez deficita, prisiljena je naravno, da prima samo rentabilne radove. Velika bruka radi deficita ogorčila je i uzbunila radnike, koji daju za izgradnju Palestine sve, život, mladost i zdravlje. Kada bi, reče Remes u skupštini, postojao fond od 100.000 funti šterlinga, da i mi uzmognerrio preuzimati radove, koji imaju rižiko deficita, onda ne bi bilo nezaposlenih. Što su, 100.000 funti šterlinga naprama mogućnosti da se nabavi zarada hiljadama radnika i time otvori put u zemlju mnogim daljnim hiljadama radnika. Što su naprama činjenici, da se sa ovim »izgubljenim« fondovima židovski mladići, koji su moguće još jučer sjedili po sveučilištima, odgoje za teški tjelesni rad? Svakako se gube i danas za potporu nezaposlenih znatni fondovi. Od zahtjeva produktivne uporabe potpornih novaca proizlazi prijedlog, što ga je skupština usvojila u velikim potezima; u zemlji bi postojali dovoljno radnih mogućnosti, kada bi bilo novca. Označene su primjerice radne mogućnosti unutar Jišuva, kao gradnja cesta tiedera željeznica, Petah Tikva—Jata, ali radovi ne mogu za sada biti potpuno plaćeni. Prijedlog ide dakle za tim: 1. da se radnicima isplaćuje samo jedan dio njihove cijele zarade, naime 15 piastera, a ostatak da im se odobri dok će se produkti njihovog rada unovčiti. 2. da se malerijalije za ove radove osiguraju kreditom posjednika kapitalija, naročito A. P. C.-a i Radničke banke, kao i nacijonalnih institucija. Podloga čitavoj operaciji mogu da budu novci, koji se moraju danas da izdavaju neproduktivno iz fonda za useljivanjc. BROJ 13.

I D O V<