Židov
i na trgovačkoj bazi namaknu kapitala i kredita za produktivna palestinska trgovačka, industrijska i poljoprivredna poduzeća. Corporation imat će temeljni kapital ođ 3 milijuna dolara, koji će se namaknuti dionicama po 100 dolara. Od 30.000 dionica bit će 25 hiljada dano na subskripciju. Ustanovljeno je, da se prema potrebi kapital može i povisiti. Udešeno je, da će Corporation preuzeti aktivu }oint Distribution Committcea u Palestini u iznosu ođ 450 hiljada dolara, a Joint će za isti iznos dobiti dionice. Očekuje se, da če slični aranžman uspjeti zaključiti i sa Palestine Development Counoilom (Brandei sovom grupom) i sa American Palestine Companv. čiji su ciljevi slični ciljevima Corporationu. Misli se, da će Corporation raditi zajedno sa drugim korporacijama u Palestini, da rad bude jednovit ,i da se ukloni medjusobno priječenje u radu. Organizatori drže, da je potrebno namaknuti 2 i pol milijuna dolara, da društvo započne djelovanjem. Corporation će se u glavnome posvetili zadaći; da radi na izgradnji Palestine po .iskušanim socijalnim i ekonomskim principima. Ciljevi nisu filantropski. Potpomagat će se samo takva poduzeća, čije uprave uživaju povjerenje i obećavaju produktivnost. Glavna zadaća bit će, da se unaprede palestinska poduzeća sa davanjem zajmova, eventualno kupnjom dionica. No ne će se preuzeli i odgovornost za poslovanje poduzeća, koja će se potpomagati, jer za Corporation nije poželjno ni praktično, da se miješa u tuđe inicijative. Djelovanje društva bit će u glavnome •upereno u unapređivanje zdrave industrije i trgovine, a manje u postizavanje financija!niti dobitaka. Corporation će nastojati, da stvori dovoljne rezerve i tako se osigura za eventualne gubitke i da svojim dioničarima osigura čedni dobitak za investirani kapital. Prospektu je priložena okružnica, potpisana po Louis Marshallu, Felbcu M. Warbugu, Herbertu Lehmanu i Bernhardiu Flexneru. U loj se okružnici veli; Odbor, koji je postavljen od neutralne konferencije svršio je svoje predradnje, pa bi bilo poželjno, da se skoro izabere direktorij, jedan odbor saradnika, da društvo što prije započne radom. Konačno se kaže, da su, ako društvo naiđe na dovoljan odziv, gg. Fetix Warburg, Louis Marshall i Herbari H. Lehmann spremni da preuzmu vodeća mjesta u upravi društva. Predsjednik će biti g. Flexner. Li direktorij, koji će imati 30 članova, unići će i g. David A. Brown, A. G. Becker, Jakob Epstein, Felix Fuld, E. Kirchstein, Samuet Unfermavcr i drugi.
Louis Marschall o budućnosti Palestine
Dne 7. decembra'održana je u New-Yorku konferencija National Counoila amerikanskog Kcrcn ttajesoda, na kojoj je Louis Marschall izrekao slijedeći značajan govor; Poštovani prijatelji i K. H.-delegati! Mislio sam da znadem mnogo c Palestini. Slušao sam opise od dra Weizmaraia, Sokolowa, dra Goldstema, dra Lewina i dra Magnesa, No i moram priznati, da na mene ruko nije mogao ■ iako djelovati kao žive slike, koje smo netom vidjeli (za vrijeme podnevnog odmora prikazan je delegatima najnoviji palestinski film). Vidjeli smo prekrasne stvari, no ja sam vidio, što ,sc u Palestini sve treba napraviti. Manjkaju luke, šume na brdima, keba još mnogo tjuete i škola. &uđu ii ŽSdcvi Amerike
i ostalog svijeta -uvidjeli ovu potrebu, sve će se ostvariti. Do u zadnje mjerne u stanovitim krugovima nije bio običaj govoriti o Palestini i potrebama tamošnjih Zidova. U našim općinama ima ljudi, koju su bez sumnje idealni, posjeduju pravu židovsku dušu, koji su ali imali osjećaj, da trn je dužnost brinuti se samo za za Zidove u Americi i Evropa. Mislim da (je došao čas, kad će biti moguć sporazum u ovoj stvari između onih, koja imaju veliki upliv, s kojima se računa i čiji se primjer slijedi. Do prije kratko vrijeme stajao je moj veliki .prijatelj Nathan Strauss posve osamljen. No ja sam sretan, što mogu da kažem, da sada i drugi, slijedeći njegov primjer, već znadu za Palestinu. U prošle dvije godine zainteresovali su se za Palestinu ljudi kao Felix M. Warburg a Harry Demheim. Mnogi su prije sumnjali u mogućnost izgradnje Palestine. Sada su svi oduševljena i spremni da potpomognu stvar. To se može vidjeti po darovima koje su dali. Sto Palestina sada treba, je dovoljno kapitala za irgovinu, poljoprivredu i industriju. U prošlom februaru imali smo ovdje jednu konferenciju, na kojoj smo htjeli predobiti one osobe, koje se interesiraju za Palestinu i hoće za nju nešto da učine. Osjećam opravdanim, da kažem, da će Palestine Economic Corporation doskora bih osnovana i zajx>ćeh raditi sa kapitalom od 3 milijuna dolara. Uspjelo nam je, da predobijemo i one, za koje se nismo nadali, da ćemo moći probuditi njihov interes za Palestinu. Napravili sme planove, koji su dobri ne samo za one, koji hoće da investiraju velike svoie u Palestini, već za one, koji mogu da stave na raspolaganje samo male svote. Tako će Corporation omogućili svakome, da sudjeluje. Mislimo, da ćemo imati Bcadof Direciors, koji će svakome pokazali put kako da sudjeluje i koji će strogo pazili, da sva poduzeća budu radila na privrednoj bazi. Nije do filantropija u običnom smislu, već doasia konstruktivno privredno poduzeće, a to je jedini put, kojim se može poslići uspjeha. Još ima jedan posao, kojim se sada bavimo, a to je problem emigracije. Vrata Amerike su zatvorena i dugo će trajati dok se opet otvore. Stoga je osnovan jedan provizorni odbor, koja pomaže ne samo onima, koji su na putu, već i onima, koji su još u ist. Evropi, a žive u velikoj bijedi a hoće emigrirali. Siguran sam, da će biti jedini spas za c-ve emigrante Palestina i mislim da će biti jedna od najvažnijih zadaća ovog odbora, da im pomogne onamo. Druga je jedna stvar u razvtucu. To je Jcwish Agency. Prije rata i prije Balfourovc deklaracije bilo je moguće raditi samo na način propagande. Trebalo je najprije stvoriti javno mišljenje. No poslije Balfourove deklaracije postalo je jasno, da rad mora da napusti područje propagande i stupi u stadij konstrusktivneizgradnje. Odonda svaki Židov imade pravo, da traži mogućnost saradnje, bez obzira na te*, kojem pravcu pripada. Židovska je dužnost, da se za Palestinu učini sve što je moguće. Niko nema monopol na Palestinu i stoga je sada, došao čas, da se sve što se u Palestini đogađja dijeli med ju svim Zidovima, koji hoće da rade za Palestinu. Nije to pitanje časti ili počasnih mjesta, već pitanje rada i odgovornosti. Osjećam, da će, bude U Werzmann imao uspjeha, a vjerujem u taj uspjeh doći do jednostavnog sporazuma rzmeđju onih, kojj su u cijondstićkoi organizaciji i onih, koji su
u cijornsltsfeko) organizacija i onih, koji nisu u njoj, da zajednički snose odgovornost u budućnosti. Onda će palestinsko pitanje biti riješeno. Ne će više biti poteškoća, kao kod rada za Keren Hajesod. Bit će onda smisla i razumijevanja za Palestinu isto tako, kao što u ratno vrijeme bilo osjećaja i razumijevanja za one naše, koji su toliko trpeli. Rad za Palestinu ne će se svršiti u jednoj godini. Trajat će još više godina, ali on nije nalik na pripomoćni rad za ratne žrtve u istočnoj Evropi. U opće se ovdje ne radi o kakvoj pomoći, već je to pitanje izgradnje zemlje. Radi se o tome, da se gradi jedna zem'ja ravnim putem, da se osnuju institucije, koje se ne će brinuti samo za tjelesne, već i za duševne potrebe. Treba da mislimo na to. da Židov jednu stvar cijeni više već sve ostalo, a to je njegova religija. Zemlja, dz koje potječemo, gdje su živjeli i radili naši pređi i gdje su umrli, gdje su živjeli naši proroci i gdje je Kralj David pjevao svoje ps ime mora da i nadalje ostane duševni dom Židova cijeloga svijeta.
Gospodarsko političke zadaće
Piše dr. Viktor Griinwald, Petah Tikva. U cijonističkim krugovima rijetko sc trezveno prosudjuje realnost. To vrijedi naročito o arapskom pitanju. I dok je prije pol godine vladala pretjerana bojazan u tome pitanju, gleda ga se danas kao quantite negligeable i drži se, da je svaka opasnost nestala. Ispravno je, da arapski narod preživljuje tešku krizu i da je od ujedinjenja dalje, no ikad prije. Ispitujemo li tačnije stvar vidimo, da tome nije tako. Današnje političko stanje Arabije slično je onome Njemačke u prošlome vijeku. Sve vodeće ličnosti složne su u tome, da je jedinstvo potrebno, pitanje je tek, tko da ga provede i svaki od duodez-knezova želi prvenstvo. Mač će odlučiti, tko će biti najjači i taj će provesti ujedinjenje. Ideja arapskog ujedinjenja prodrla je u narod, a razvojem naobrazbe učvrstiti će se sve više, i ako ne ćemo da budemo slijepi, moramo biti pripravni, da će najkasnije u narednoj generaciji bit izvršeno ujedinjenje arapske države. To nas doduše ne treba plašiti, ali moramo jasno spoznati, da je naša nacijonalna egzistencija u Palestini samo onda osigurana, ako ćemo i brojčano reprezentirati majoritet i postati ekonomska znatna sila, kojom se mora računati. Tad ćemo moči biti Arapima ravnopravni premci i oni će nas sigurno priznati. Iz toga slijedi da nemamo neograničeno jedno vrijeme za izgradnju naše zemlje, već da moramo nastojati da čim prije u zemlju dovedemo veliku masu useljenika i da ih ovdje ekonomski čvrsto fundiramo. Jer sa samom emigracijom nije stvari služeno. Weizmann govorio je kod svog zadnjeg boravka u zemlji o opasnosti useljivanja bez podloge. Do sad prepuštalo se ljude njihovom usudu, eventualno se davalo halucima neznatan »zajam«, ali se dalje za njih nije brinulo. LjU' di, koji su došli s nešta imetka i koji bi trebali savjeta, nisu ga našli kod cionističke organizacije. Cesto Su došli u ruka ■besavjesnih varalica i izgubili svoj imetaik. Takvih tragedija imade u svim imigracijonim zemljama, ali u Palestini morali bi ih pod svaku cijenu spriječiti.
4
»2 1 D 0 V«
BROJ l.