Židov
Budući da kod nas kao javni vjerski službenici dolaze u obzir samo rabini, trebalo bi odrediti, da rabini tu prisegu polažu općinskom predsjedniku pred općinskim predstojoištvom i da se o tom aktu sačinjeni zapisnik ima podnijeti oblasnom velikom županu. Naredjenja čl. 27., 28. i 29. izviru iz nadzora državne vlasti i uslova, što ih postavlja za postignuće javne vjerske službe. Budući da je državljanstvo naše kraljevine uvjet za vršenje javne vjerske službe, to je logično, da gubitak državljanstva vuče za sobom i gubitak javne vjerske službe, ako to državna vlast zahtijeva. Osuda zbog protudržavnog djela ili kaznenoga djela, počinjena iz koristoljublja ili koje je protivno javnom moralu ili izazivlje javnu sablazan diskvalificira za' vršenje javne vjerske službe i osudjenik se lišava službe, ali ne ipso facto, nego na zahtjev državne vlasti. Cl. 28. je t. zv. Kanzelparagraph. Zloporabe propovijedaonice u parfijsko-političke svrhe kaznit će se, koliko ne tvore učin teže kažnjivog djela, zatvorom do 6 mjeseci, a po zahtjevu državne vlasti gubitkom položaja. iNaredjenje čl. 29. predvidja slučaj, da se zakonitom zahtjevu državne vlasti po čl. 27. i 28. u propisanom roku ne bi udovoljilo, pa odredjuje, da će se odnosno mjesto za državno područje proglasiti upražnjenim, a poslove, koji su državnim zakonima povjereni vjerskim službenicima, do popunjenja mjesta, dodijeliti drugim licima. Po čl. 30. valja o svakom upražnjenom mjestu javne vjerske službe odmah izvjestiti državnu vlast, a popuniti ga najzad za godinu dana. Samo u izuzetnim i potpuno opravdanim slučajevima može se taj rok po odobrenju državne vlasti produžiti. Cl. 31. govori o nastavnim zavodima. 1 ako u lom članu nije izričito rečeno, po tekstuaciji slijedi, da nastavni zavodi za obrazovanje svećeničkoga podmiatka mogu biti državne i privatne ustanove.
U koliko nisu državne ustanove, za njihovo osnivanje, djelovanje i za nastavni njihov plan potrebno je odobrenje nadležnih Ministara, a nastavni rad podvrgnut je nadzoru državnih stručnih organa. Za postavljanje i smjenjivanje njihovih nastavnika važe isti propisi, kao i za ostale organe u vjerskim službama Kl. 24. čt. 29.). Ti nastavni zavodi kao privatne ustanove ne bi imali značaja sveučilišnoga fakulteta, a koliko bi se poštivala sloboda nauke ne može se ustanoviti iz samoga naredjenja. Svrha tih nastavnih zavoda ne bi bilo znanstveno istraživanje nego stručno pripremanje za službu javnih vjerskih organa. Zavodi takove strukture zadovoljili bi potrebama, što se stavljaju na niže vjerske službe u židovskoj vjerskoj zajednici, na pr. predmolitelje. Za vršenje javne vjerske službe, podrazumijevajući ovdje rabinske funkcije, poželjna je svakako fakultetska naobrazba. Da li bi se 1. zv. rabinski seminari imali osnovati unutar sveučilišta ili izvan njega, pitanje ije za sebe, ali je van diskusije, da bi se ti seminari morali urediti kao visoka škola za židovsku znanost. Dosljedno tomu bili bi nastavnici ovakove visoke škole u položaju sveučilišnog profesora, a ne u položaju organa u javnoj vjerskoj službi. Cl. 32. statuira, da pri vršenju općih gradjanskih i državljanskih dužnosti javni vjerski službenici imadu sve one povlastice, koje su date i državnim službenicima. Zgrade, namijenjene službi Božjoj, konfesijski nastavni zavodi i službeni stanovi javnih vjerskih službenika, oslobodjeni su sviju onih tereta, od kojih su oslobodjene i javne državne zgrade. Tome ne treba pripomene. (Nastavit će se).
Herzl osniva Narodni Fond
J. Radler-Feldman, J eru solim. Na izmaku Dana pomirbe bilježi Herzi: »Već nekoliko dana razmišljam o pismu sultanu, ali ne mogu da stvorim odluke, jer mi on još nije odgovorio na moje predjašnje pismo. Danas sam sjedio na rijeci i ona bijaše lijepa. I tu sam pomislio, kako bi bilo, kad bih narednoga proljeća ovako za subote mogao da sjedim na obali Tiberiasa. 1 ja sam odlučio da pišem«. Dne 26. decembra 1901. otvara peti kongres u Baselu i reče u svom govoru otvorenja; »I sada, kad postoji banka, možemo da se prihvatimo izvršenja plana; koji je naš blagopokojni prijatelj, heidelberški sveučilišni profesor Šapira predložio prvomu kongresu: ostvarenje Narodnoga Fonda (2ivo odobravanje). Kolonijalna banka u Londonu bit će mu depot. Vi ćete u tečaju naših rasprava upoznati novi plan i stvoriti o tome zaključke. Narod neka ne bude samo darovatelj, nego trajan gospodar imutka (Živo odobravanje). Time se isključuje proizvoljna upotreba, koja ne odgovara namjerama darovatelja i osnivača«. U istom govoru kaže ovo: »A ako nas pitaju, što ćemo sa naseljenicima, ne ćemo biti u neprilici. Hoćemo da ih učinimo naseljenicima, što se ne dijele od svoga tla, faktičnim ljudima zemljoradnje. Neka žive na grudi, od grude, bez brige, da kao besnažni trgovci vrebaju na tržne cijene. Tržište neka pohadjaju samo sa svojim plodinama, koje su im preostale nakon namirenja vlastitih potreba. Svako naselje treba da prema osnovicama, koje nam daju iskustvo i znanost, upravlja samo sobom, kao produktivna zadruga«. Ali kad je dr. Schalit 29. decembra u ime Kremenezkva iznosio statut Narodnoga Fonda, naišao je na energičan otpor, u kojem se susreše stari i mladi; stari 'smotreni Hovevecijonisii i upravo osnovana demokratska frakcija. Bitku .je započeo delegat G. L u r i e.
Herzl Odlomak iz knjige »Neue Menschen auf alter Erde»
FELIX SALTEN:
Neprestano je preda mnom jedno lice, lebdi ovdje ispred mene na ulicama, domahuje mi sa premnogih slika i kipova, sa zidova i živi u mojim mislima: Theodor Herzl. Sjećam ga se, javljaju mi se naši razgovori, kad boravim napolju u kolonijama, koje mu nije bilo dosudjeno da vidi. 1 kolikogod puta prolazim u jerusolimu Jafa-vratima, javlja se pred mojim očima njegova visoka, plemenita figura. Stoji ovdje i čeka njemačkog cara i sve je to posvema drugo, zastarjelo vrijeme. Svagda vidjam upravo na ovim Jafa-vratima viziju toga vanrednoga čovjeka, koji je umro od toga, što se nalazio toliko ispred svoga vremena. Dakako, on je čekao cara; ali on je ipak bio prvi, na putu u Jerusolim i stajao je prvi na Jafa-vratima. On je i sada, dvadeset godina nakon svoje smrti, jednako živ kao i prije, kad je hodao zemljom. Snaga njegova bića isto je toliko intenzivna, moć njegova djelovanja jača i prodornija nego što je bila nekoć. Kad je umro, suviše rano i prebrzo, držahu, da je ugrabljen ispred tek započeta rada, što još nadugo ne će biti dovršen. Da, on je možda i sam tako mislio, kad ie umirao. 1 bolesno i umorno srce umirući još je drhturilo zbog
nedovršenog životnog rada. Ali danas se vidi, da je ostavio dovršeno djelo. Pun svježih, živih sokova, prožet živom vatrom što se sve više širi naokolo. Za dvadeset godina, što su prošle od njegove smrti, razrijedili su se magični oblaci, koji nastoje da pokriju gustom koprenom stvaranje svakoga čovjeka i koji su naročitom gustoćom i mutnošću prekrili zemaljski put Teodora Herzla. Podmukao rug, prosta zavist, sumnjičavost, kleveta, zloba, sve je to spalo natle, nestalo u bestražnoj nesvijestici i sve je više bivao jasnijim vidik čistih linija jedne tragički lijepe figure. On bijaše muž pera i postade muž čina. Počeo je kao pjesnik, a završio je nastojanjem. da svoj najjači pjesnički rad pretvori u zbilju, činio se, te je odredjen da bude elegantan duh literature, . kojemu je stalo do užitka, a postao je mučenik svoje ideje, činilo se, kao da je zvan, da zabavlja otmjene, razmažene ljude otmjenom i razmaženom umjetnošću svoga feuilletona, a svoju je umjetnost, svoju udobnu, ugodnu slavu, svoj imutak, da. svoj život žrtvovao je najsiromašnijim medju siromasima, najpotlačenijim medju tlačenima. Kad mu ne bi bili sudba i udes bili odredili, da istupi iz lijepa, duševno otmjena kruga, u kojemu je bio jedan od prvih, da postane budilac i vodja' svoga naroda, on bi mogao još danas da živi. sio bi sada otprilike šezdeset i tri ili četiri godine star, i plemenita zrelost
njegovih malih, majstorskih djela bila bi sada još plemenitija i još više majstorska. U triumviratu Speidel, Wittmann bio je Herzl najmladji i najviše gibak. Ludvig Speidel, bio je bićem svojim i stilom srodan čvrstoj, otpornoj i stabilno) osobini Goltfrieda Kellera. Brižno izdjelan kozerski tip Huga Wittmanna, bio je prodahnut tjupkošću osamnaestoga stoljeća. Theodor Herzl je svojem talentom rodjak Heinricha Heinea. U njega bijaše pogleda i za velike kontinuitete i za malenu komiku života. Poznavao je uzvišene mudrosti ljudi i njihove jadne ludorije, pa je jedne hvalio, a drugima je skidao maske riječima, koje su začudno sjedinjavale umno sa budalaštinom. U njega bijaše oko za sitne, ali karakteristične pojedinosti i znao je čaroliju, da kroz malenu rupu najsitnijega detaila otvara velike perspektive u sav svijet. Imao je plastičku snagu jasnoće. Sa dvije, tri rečenice predočio je koje aktuelno lice, te se je svakom pričinilo da ga zaista vidi. Da ga vidi, kako je u zbilji. Jer on je pokazao, kako on želi da- izgleda, a onda mu je jednim jedinim, gotovo uljudnim gestom skinuo masku, svukao joj šaljivim čišćenjem teatarski nakit sa glave i ramena ili joj je sa nekoliko vrućih, istinitih riječi oprao šminku sa obraza. Stvorio je ljude, koji su zaista postojali ili bi u istinu mogli da egzistiraju i u njegovom crtanju imali su lijep plausibilan život. Stare prosjakinje i lijepe vojvotkinje, državmci i
2
>2 I D 0 V«
BROJ 30.
Darujte za haiućim farmu