Borba, 20. 01. 1989., S. 7

vanje da je SKJ

Citirali smo juče deo izlaganja Šuvara iz, poslednjih dana esto osporavane, rasprave O stai u SK Makedonije na sednici PM sedništva CK SKJ. Tačnije varoVe reči O ugroženosti makejpnskog naroda u okruženju četiri aacionalizma: grčkog, wpskog i albanskog. | Kad se sve politički svede i odda bi se Šuvaru

bugarskog,

vagne jasno je napravio nikakvu razliku između itiri pomenuta nacionalizma wpski je Sa najužom socijalnom isn0vicom, najslabiji i najmanje „resivan), ili da je razloge ospodavanja autokefalnosti Makedonike pravoslavne crkve pomalo ne-

rezno redukovao na „klasični \irpski) nacionalizam“. Ali, ono ao je Šuvar tom prilikom rekao nista ne daje ni malo osnova za uključivanje da je za ugrožavanje makedonskog naroda i SR Makejoije optužio srpski narod, SR odbiju ili njena rukovodstva. Svajo drukčije „dešifrovanje“ Šuvarovezavršne reči ne može imati upoište u onome što je uistinu rekao i može značiti imputiranje da je ceo srpski narod nacionalistički i da ato i (cela) SR Srbija i (sva) njenirukovodstva (bez izuzetaka). A pje onda, dakako, problem onoako tako kritikuje, a ne kritikoYan0g... 0 Jedan od najučestalijih „grekva“ koji se gotovo svakodnevno davljaju na dušu Stipi Šuvaru jesida je „ukovodstvo SK Crne Goproglasio jednim od najdisciplimvanijih u SKJ“ i time „uvredio mogorski narod i komuniste poHe oktobarskih događaja u Titogadui Nikšiću“. Šuvaru se zamera ji je „tom podrškom kumovao“ gemu što se nakon toga događawi |

lukovodstvo nije pomenuto

Rasprava o ekonomskim i poliliškim prilikama u Crnoj Gori na Pedsedništvu CK SKJ vođena je 1, novembra prošle godine. Za\jučujući Sednicu, predsedavajući luyar je o tom, kasnije spornom momentu prema novinskim izvešnjima, rekao sledeće:

„Činjenica da Savez komunista (me Gore bar prema onome što 0 njemu znam, spada — ako je lb danas vrlina, a ja mislim da jesh— u najdisciplinovanije dijelove Sveza komunista Jugoslavije. SK (me Gore nije Savezu komunista loslavije, bar ne u novije vrije-

optužio srpski narod e U ras “ kroz duži vremenski period e Stav s uvođenjem delimičnih vanrednih me

možda moglo prigovoriti da nije ·

me, pravio niti pravi posebne probleme. Crna Gora dosad nije imala ni svoje nacionalne pokrete, jer Je premala za njih, ni euforije nacionalnih i sličnih homogenizacija. Nije bila ni uporište nekih izuzetno velikih potresa koji bi djelovali destabilizirajuće u odnosu na čitavu zemlju. Izuzetak je, donekle, bilo ovo ljeto i jesen, ali mi se čini da se to sada prebrođuje.”

Činjenice dakle, ni u ovom slučaju nisu dovoljno korektno interpretirane. Šuvar ne govori o „najdisciplinovanijem rukovodstvu SK“, već o jednom od „najdisciplinovanijih dijelova Saveza komunista Jugoslavije.“

0 Još jedna Šuvarova izjava, opet vezana za zbivanja u Crnoj Gori i odlazak kompletnog republičkog rukovodstva posle mitinga u Titogradu, bila je povod za pravu lavinu optužbi, kritika i prozivki. Reč je o njegovom istupanju na sednici Predsedništva SK SSRNJ, 12. januara, na kojoj se samo dan posle završenog masovnog okupljanja u Titogradu, raspravljalo o novonastaloj situaciji u Crnoj Gori. Zamereno mu je kasnije što je „narod izjednačio sa ulicom“, a posebno je osporavana teza „da se na mitinzima ne mogu smenjivati partijska rukovodstva“. Evo šta je, prema novinskim izveštačima, var o tome rekao:

„Za mene osobno nema dileme da svi pominjani događaji u zemlji pokazuju da je krajnje vrijeme da Savez komunista promjeni svoju poziciju tzv. državne partije. Ukidanje sopstvenog monopola je najkrupnije pitanje. Osobno mislim — u vezi sa onim što se događalo u Crnoj Gori, a ranije i u Vojvodini, a možda će se događati i drugde, mi moramo u SK kazati jasno i glasno da mitinzi ne mogu smenjivati partijske funkcionere. Ali, moramo jasno reći koji su uvjeti funkcioniranja SK da narod ne

u-

·smatra partijsko rukovodstvo za

nekakvu vladu. I to je jedna od pouka o kojoj moramo razgovarati u SK“.

I u ovome ima preterivanja, jer Šuvar nigde narod nije izjednačio sa ulicom, ali i njegovim rečima „da mitinzi ne mogu smenjivati partijske funkcionere“ ima previđanja da je među učesnicima titogradskog mitinga bilo mnogo članova SK i da partijsko članstvo i narod imaju legitimno pravo da svojim predstavnicima i rukovodstvima i na mitinzima kažu šta misle i šta traže. Pogotovo u situacijama kad mnogo veću političku

| J | |}

težinu ima ono što kažu na mitinzima nego kad to isto govore i zahtevaju na partijskim sastancima i u institucijama sistema.

0 Krupna „stavka“ u poslednjim kritikama na Šuvarov račun jeste i svojevremena polemika na sednici Predsedništva CK SKJ, 13. oktobra prošle godine, kada se razgovaralo o napadima na ličnost i delo Josipa Broza Tita. Deo Šuvarove završne reči izazvao je dosta žučnih reakcija. Podsetimo se šta je Stipe Šuvar tada rekao:

0 „U Savezu komunista Srbije i Srbiji bilo je, kao i u čitavoj zemlji, u posljednje vrijeme, mnogo skupova na kojima su oštro osuđeni napadi na Tita. Drug Čkrebić je ovdje rekao da su o tome raspravljale i mnoge osnovne organizacije Saveza komunista u Beogradu, a i drugi skupovi. Bilo je i više komentara u sredstvima javnog informisanja. Bilo je i pojedinačnih istupa na nekim partijskim skupovima CK SK Srbije, recimo, na Komisiji za idejni i teorijski rad CK Srbije 2. septembra, zatim na Predsjedništvu „Univerzitetskog komiteta SK u Beogradu i dr.

No i pored onog što su ovdje rekli drugovi Čkrebić i Stojanović, i premda mu je kao povod moglo poslužiti ono što stoji u neposrednim zadacima, nije mi jasno zašto sve to nije razmatralo i Predsjedništvo, a nije reagirao ni CK SK Srbije, koji se i prekjučer sastao. Za Predsjedništvo CK SK Srbije ova primjedba tim više stoji, što je ono prošle godine nakon objavljivanja naslovne stranice „Studenta“ za koju je ocijenilo da vrijeđa ličnost Tita, reagiralo i gotovo odmah i veoma odlučno.

Kako je tada Predsjedništvo CK SK Srbije reagiralo i s kojom se odlučnošću to raščišćavalo , ovdje je upozorio drug Čkrebić. A slično je bilo i ranije oko tzv. Memoranduma. No sada se radi o zvaničnom zahtjevu uglednih ličnosti za preispitivanje Titove uloge i djela, što ima mnogo veću „težinu“ i opasnije namjere.

Umesno ili neumesno

Smatram da bi Predsjedništvo CK SK Srbije bilo dužno da se pobliže pozabavi i tim antititovskim komplotom Odbora za odbranu

slobode misli i izražavanja i da sa.

svoje strane ocijeni što to znači i čemu vodi, te da zatraži odgovornost članova SK, urednika u onim javnim glasilima u kojima su članovi Odbora, a i drugi koji su do-

datno propagirali antititovske teze. |

Poznato je već javnosti da je na ove Šuvareve reči odmah reagovao Slobodan Milošević rekavši:

„S obzirom da je Predsedništvo CK SK Srbije, kako se ovde i konstatuje, prvo reagovalo od organa SKJ na napade na Tita, pa je to bio osnov za ozbiljne diferencijacije u Savezu komunista, smatram da je potpuno neumesno, u završnoj reči druga Šuvara, stavljati primedbu zašto i prekjuče nije Centralni komitet na te napade na Tita reapovao. Tim pre što su u najširoj javnosti poznate aktivnosti organa i organizacija Saveza komunista u vezi sa napadima na Tita i njegovo delo. Mi ćemo objaviti te aktivnosti precizno i utoliko je ovakvo zaključivanje neumesno.“

Replicirajući Miloševiću, Šuvar je rekao: „Bilo to umjesno ili ne, ne može se govoriti o tome da li je argumentirano ili nije. Ja sam jako naglasio to što je učinjeno oko naslovne stranice „Studenta“ i, priznao — ne priznao, rekao i druge stvari. Ali, naglasio sam i to da Predsjedništvo i CK nisu, koliko je poznato meni — ako mi se dokumentira ja ću se odmah duboko izviniti — ovo pitanje tretirali otkad je izašao pamflet ovog Odbora. Uzgred da kažem, ako je već riječ o umjesnosti, nije umjesno ni od druga Miloševića da, uglavnom, cijelu raspravu o ovoj našoj tački dnevnog reda propusti i da čuje tek završetak moje završne riječi i odmah proglasi to neumjesnim.“

Kratko je reagovao i Dušan Čkrebić, rečima da „ne može da prihvati čitav niz tvrdnji Šuvara, jer deluju kao teška optužba.“ Predložio je da se u CK SK Srbije otvori rasprava o tome. Ovako, po njegovim rečima, „ispada da je na dnevnom redu CK SK Srbije i njepovo Predsedništvo, a ne zahtevi Odbora.“ Ponovo reagujući, Stipe Šuvar je u jednoj rečenici rekao:

„Nisam stekao dojam da je moje izlaganje bilo optužba“.

e Kritika u vezi sa CrnOgoOrskim događajima u proteklim danima nije, međutim, bila upućena samo Stipi Šuvaru, sadašnjem čelnom funkcioneru SKJ. Više je nego jasno da je njena oštrica usmerena i na samo Predsedništvo CK SKJ.

Izvršno-političkom organu CK SKJ zamera se u vezi sa Crnom Gorom mnogo što-šta, a ponajviše „doprinos uvođenju hitnih mera“ oktobra prošle godine, zatim „podrška otuđenom crnogorskom rukovodstvu“, „neopravdano po-

tenciranje navodne opasnosti od militantnih srpskih nacionalista“, „neshvatanje suštine radničkog i narodnog nezadovoljstva“, „nesposobnost da odgovori iskušenjima vanrednih događaja...“

Zato je zanimljivo i značajno podsetiti se kako je Predsedništvo CK SKJ reagovalo na zbivanja u Crnoj Gori u oktobru i novembru prošle i u januaru ove godine.

Još dok je situacija u Titogradu i Nikšiću i te kako bila pregrejana, Predsedništvo je sa vanredne sednice 8. oktobra (saopštenje je objavljeno dan kasnije) iznelo svoja prva viđenja onoga što se u Crnoj Gori događalo. j

Nezadovoljstvo usmereno na birokratizam

Ocenjujući da je ekonomski i socijalni položaj radničke klase, radnih ljudi i građana Crne Gore već duže vreme izuzetno težak, Predsedništvo je pored ostalog saopštilo: „Njihovo nezadovoljstvo je opravdano jer je usmereno, pre svega, protiv birokratizma, društvenih deformacija, pojave manipulacija i zloupotreba i gušenja prava radnih ljudi i građana. Predsedništvo zato podržava sve one zahteve radnika i građana koje je moguće i potrebno ostvariti na liniji bitke za ekonomsku reformu, a čije dosadašnje neostvarivanje je posledica sporosti, birokratizma i neodgovornosti u pojedinim institucijama...” U nastavku Predsedništvo, uglavnom, pozitivno ocenjuje doprinos SK Crne Gore i njegovog rukovodstva: „«. Savez komunista Crne Gore, njegovo rukovodstvo i sve organizovane socijalističke snage u svojoj politici u konkretnoj aktivnosti pokazali su visok stepen odgovornosti za interese zemlje u celini. Suprotstavljanjem u prvom redu pojavama nacionalizma u Crnoj Gori na taj način se principijelno i konkretno doprinosilo ukupnoj borbi SKJ protiv svih vidova nacionalizma, a posebno savladavanja kontrarevolucije na Kosovu. To se posebno ispoljilo i danas se izražava u odlučnom reagovanju i suprotstavljanju kontrarevolucionarnom delovanju albanskog nacionalizma i separatizma, a prvenstveno u očuvanju tradicionalno dobrih odnosa i zajedničkog života Crnogoraca i Albanaca u Crnoj Gori.“

Zatim sledi oštra ocena o delovanju srpskog nacionalizma u oktobarskim crnogorskim zbivanjima: „Te nacionalističke snage, pokušale su iskoristiti i protestni skup u Titogradu da pučističkim putem smene rukovodstva SK Crne Gore i SR Crne Gore i da ugroze njen ustavni položaj kao ravnopravne članice jugoslovenske federacije. Zloupotrebljavajući gostoprimstvo crnogorskog naroda i delujući na platformi srpskog nacionalizma, takve militantne grupe i pojedinci u savezništvu sa svojim istomišljenicima u Crnoj Gori, sve agresivnije dovode u pitanje postojanje crnogorske nacije, njene istorije, kulture, i u NOB i socijalističkoj revoluciji, izboreno pravo na slobodan i svestran razvoj u bratskoj zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti SFRJ“.

Predsedništvo zatim ističe „obavezu svih komunista, organizacija i rukovodstava da odlučno i na licu mesta identifikuju i politički razobliče sve te snage i njihove nacionalističke i „antisocijalističke platforme i da se izbore da se prema njima primenjuju sva Ustavom i zakonom predviđena sredstva.“

Uopštena kritika sporosti

Upravo ovaj stav shvaćen je u javnosti kao saglasnost sa uvođenjem delimičnih vanrednih mera u Crnoj Gori, a što će kasnije izazvati pravi revolt među Crnogorci-

ma.

Razvoj situacije je pokazao da je Predsedništvo CK SKJ moralo otići dalje od uopštene kritike „sporosti“, birokratizma i neodgovornosti u pojedinim institucijama“, da je moralo kritički progovoriti o nesposobnosti i birokratizovanosti crnogorskog partijskog „vrha, i da nije od njega dobilo faktografski pouzdan „rentgenski snimak“ onoga što se događalo. Direktna potvrda u tom smislu jeste ono.što je u oktobru rečeno o „militantnim grupama i pojedincima“ da bi se kasnije, u novembru, od toga u priličnoj. meri odustalo. Uostalom da bi stvari bile jasnije treba pogledati kako je Predsedništvo CK SKJ te iste događaje ocenilo u saopštenju od 23. decembra, u kojem su objavljeni stavovi posle rasprave o ekonomskim i političkim prilikama u Crnoj Gori, koja je vođena na njegovoj sednici od 23. novembra.

Uže savezno partijsko rukovod-

vora 1 prigovora

stvo nije odustalo od ocene „da je ništva SK SSRNJ obavestio da je SK Crne Gore zauzimao uvek jas-

BORBA 20. januar 1989. ' strana

pravi o stanju u Crnoj Gori Šuvar ne govori o „najdisciplinovanijem rukovodstvu“, kako se nedovoljno korektno interpretira, već o jednom od „najdisciplinovanijih dijelova a dBodninVG bd SKJ da komunisti Crne Gore treba da odlučno i na licu mesta politički razobliče nacionalističke i antisocijalističke snage u javnosti je shvaćen kao saglasnost ra u ovoj Republici

Predsedništvo CK informisano c

ne i principijelne političke i idejne događajima u Crnoj Gori, javnosti

stavove i ocene 0 glavnim pitanji- je saopšteno samo da će se dublja, ma razvoja i delovanja SKJ...“

analiza tih događaja kao i odgo:

Ovog puta se ne upotrebljava ter- vornosti rukovodstava pripremati min „puč“, ali se ukazuje da je za već zakazanu sednicu CK SKJ „Predsedništvo CK SKJ ispravno 25. januara. Ako je suditi po ono:

postupilo kada je energično podržalo rukovodstvo SK Crne Gore, pošto su neki — na inače opravdana radnička i studentska nezadovoljstva — hteli da ga u suštini svrgnu izvan legalnih procedura demokratskog političkog sistema“.

Ne propušta se, međutim, da se upozori:

„Otklanjanje uzroka koji su doveli do ispoljavanja nezadovoljstva radnih ljudi i građana, posebno na mitinzima i zborovima u Titogradu i Nikšiću, i opravdana kritika za tešku ekonomsku i političku situaciju u Crnoj Gori, zahteva od SK Crne Gore i njegovog rukovod· stva temeljito kritičko preispitivanje svoje organizovanosti, metoda rada, idejne, političke i akcione os: posobljenosti, kao i grešaka do ko-· jih je dolazilo“.

Informaciona blokada

Bez obzira što se određeno ne kaže, u ovom saopštenju se izriče nešto drugačije intonirana ocena c oktobarskim hitnim merama. Nai:· me, insistira se da „Savez komu: nista Crne Gore i njegovi organi treba što pre da prevladaju nega· tivne političke posledice primene hitnih mera, naročito načina nji. hove primene na putu Nikšić—-Ti:· tograd“. U delu koji govori o do: prinosu sredstava informisanja i gde se kaže da u odnosu na Crnu Goru postoji „svojevrsna informa:· ciona blokada, kao i zlonamernost i tendecioznost nekih sredstava javnog informisanja“, ističe se, po: red ostalog, da je „bilo tendencioz: nog tumačenja mera koje su orga: ni u SK Crne Gore preduzeli u ve: zi sa nedavnim događajima u Titogradu i Nikšiću. Bez obzira štc su hitne mere koje su uvedene vrio nepopularne i što su objektivno naišle na otpore, u dobrom de: lu javnih glasila nekritički se i zlo. namerno pisalo i piše o tome“.

U ovom saopštenju se, među' tim, za razliku od oktobarskog, vi'· še ne govori o „militantnim grupama srpskih nacionalista i njihovim saveznicima u Crnoj Gori.“

A. Januarska smena crnogor· skog rukovodstva kao da je izne:

nadila Predsedništvo CK SKJ. Iako S

je Stipe Šuvar na sednici Predsed-·

INTEGRALNO, AUTORIZOVANO IZLAGANJE DR STIPE ŠUVARA NA 109. SEDNICI PREDSEDNIŠTVA CK SKJ, PRILIKOM RASPRAVE O STANJU U CRNOJ GORI

Odbrana demokratskih pravila života

. kako je Šuvar stvarno ocenio „disciplinu“ u SK Crne Gore u odnosu na SKJ i podršku koju je Predsedništvo CK SKJ pružilo rukovodstvu i rukovodiocima SK Crne Gore prilikom oktobarskih demonstracija u Titogradu

Kada po prvi put stavljamo na inevni red ovog našeg Predsjed· litva probleme djelovanja jedne Mi republičkih organizacija SaveB komunista Jugoslavije, moramo bći od razmišljanja o sličnostima Irazlikama.

Svaki dio Saveza komunista, i) Unutar njega ima svoju orgaMžacionu i akcionu samostalnost, lokvirima republika i pokrajina, la mnogo toga što je svojstveno Mvezu komunista u svakom druDm dijelu i njemu u cjelini, ali i Mnoge razlike, specifičnosti. Ovle su nam drugovi Radović i Vu-

adinović dosta toga rekli, bili su i

jefni i približno su nam stvari, ši še meni čini da u ovom prvom M%Bovoru mnoge od tih specifičMt nećemo spomenuti, pa se Možemo i drugom prilikom na "ih vraćati,

Tonamjerna hformacijska blokada

To Je po brojčanoj snazi, a ne i o laju, najmanja republička išinizacija Saveza komunista, a š do je i to onaj Savez komunislyj, ar Saveza komunista Jugostoi koji procentualno najbolje hi S 9dnoGu na populaciju kojoj jel a. Naime, svaki četvrti ili

ve. anOVnik Crne Gore je član to komunista. U nekim našim

i deo komunista to nije ni sva: a BR To ima i svoj kontinuitet jt BR.aO davnog vremena, kada NOI: Crna Gora imala mnogc im i išta, đaka i studenata, za-·

„ntelektualaca, ali i ljudi koji Ali trbuahom za kruhom, pc )?emlji i po svijetu, uključujući

0Borce iseljenike koji su bili de isti vani, itd. A to je poslje-

| žastupljenosti Crnogoraca u noOoslobodilačkoj borbi.

WE je to imalo i ima i do danas caja,

Tlunista

WVo| i

ini mi se da je Savezu Wemu ši Crne Gore, usprkos bliko' cme se danas suočava i Omoi -)*. BOd komunistima u

) Gori danas teško, svakakc MeBO u nekim drugim našim

Mici PŠ "nalnim i društvenim sredina-

velikim iskušenjima da vrše svoj utjecaj, da rade ono što im po pro: gramu njihove organizacije pripa·

da, tamo Savez komunista, Us·.

prkos svemu, ima relativno veliki utjecaj i, rekao bih, uveliko saču' van i autoritet, pa i onda kada su njegove organizacije i rukovodstva izloženi i oštrim kritikama, što je inače svojstveno i temperamentu ! govorničkoj žestini samih Crnogo· raca. Činjenica je i to, da Savez ko· munista Crne Gore, bar prema onom što ja o njemu znam i kolikc je prisutan u mojoj osobnoj svijesti i iskustvu, spada, ako je to danas vrlina, a ja bih rekao da jeste vrlina, u najdisciplinarnije dijelove Saveza komunista Jugoslavije, u onom pravom smislu. Savez ko: munista Crne Gore nije Savezu komunista Jugoslavije, bar ne u novijem vremenu, pravio niti pravi neke posebne probleme. Nije Crna Gora imala do sada ni svoje masovne nacionalne pokrete, premala je za njih, nije imala ni euforije nacionalnih i sličnih homogenizacija, nije bila ni poprište nekih izrazito velikih potresa koji bi djelovali destabilizirajuće u odnosu na čitavu zemlju. A donekle je izuzetak ovo ljeto i jesen, ali mislim, da se usprkos svim teškoćama, i to

brođuje. i SfOi bve) šta je sada spomenuo drug Kučan, da postoJI informacijska blokada u odnosu na Crnu Goru. Ali, ja bih rekao ne samo Informacijska blokada nego Je uveliko posrijedi, usudio bih se reći, i zlonamjernost sredstava _informiranja u „ostaloj“ Jugoslaviji prema Crnoj Gori, koja proizilazi iz proste činjenice da se kod nas na žalost, a takvi smo SVI postali u Jugoslaviji, i sredstva informiranja zanimaju za neki drugi kraj zemlje ili neka zbivanja drugdje, samo onda kada su negativnosti, kada su senzacije, kada su neki ekscesi, kada su neki događaji koji privlače negativnu pažnju. A o onom što je dobro teško se čuje, pogotovu ako neko nema razvijena vlastita sredstva informiranja. Mi u tom smislu u Jugoslaviji imamo ! na informativnom planu podjelu na veo-

ma razvijene i veoma nerazvijene sredine. Sredstva informiranja su koncentrirana u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji. Slovenija ima u odnosu na ostale u Jugoslaviji jezičnu barijeru. I iz tih sredina vrši se na „ostalu“ Jugoslaviju posredstvom sredstava informiranja velik utjecaj. A da se autentična informacija iz Crne Gore, Makedonije, sa Kosova probije u čitavu Jugoslaviju, to je teže. Bosna i Hercegovina je nešto razvijenija u informativnom pogledu, ali ni njena informativna moći utjecaj nisu tako veliki.

Nerazvijen sjever razvijen jug

No, da ne bih dalje sociologizirao, naglasio bih i ja ono što su ovdje drugovi rekli, da crnogorskom zbiljom danas dominira vrlo teška privredna problematika. Tako da je teško naći dio Jugoslavije gdje pola miliona ljudi, koliko otprilike ima Crna Gora nosi toliki teret privrednih, a iz toga izvedenih i socijalnih problema i teškoća. Ona

ije različita od svih zemalja u svije-

tu, i po još jednoj specifičnosti: njoj je razvijen jug, a nerazvijen sjever. Uz more, zbog turizma, dobro se živi, a u onim nekadašnjim Brdima, pa i u tzv. staroj Crnoj Gori danas muku muče zbog toga što je tamo industrija podizana, kakva-takva, ali ta industrija nije danas propulzivna, nema tržište i nema dobre razvojne programe i prepuštena je sebi.

Čitao sam radove historičara. Crna Gora je 1939. godine imala samo 900 industrijskih radnika. Ona danas ima nekoliko desetina hiljada industrijskih radnika, ali su ti radnici često bez posla. Ta naša republika ima opadanje stope zaposlenosti, a dio radničke klase doveden je na rub socijalnog održanja i gladovanja. I tu je sada dužnost čitave Jugoslavije da, ne na nekakvoj apstraktnoj·pomoći i na staroj fondovskoj logici, već pomoću onog u što moramo ići, to jest pomoću povezivanja radnih organizacija i njihovog zajedničkog iznalaženja proizvodnih pro-

il M O ve VODA (ZASAD) NEGDE DO KOLENA: Stipe Šuvar, viđen očima jednog od najpoznatijih svetskih karikaturista Vernana lurija (SAD), koji od nedavno radi ekskluzivno za naš list

grama i perspektiva, zajedničkog izlaženja na tržište, učini mnogo više i u odnosu na Crnu Goru. A to se odnosi i na sva naša nerazvijena područja. To je osnovno, da krene njihov privredni razvoj. Mislim da i mi u Savezu komunista Jugoslavije na razini rukovodstava možemo učiniti to da u našim razvijenim republikama više animiramo udruženi rad, da se povezuje s udruženim radom Crne Gore i da izvlači na zelenu granu tamošnje proizvodnje kolektive i kapacitete. Dakako, radi se o zajedničkom interesu za razvojne programe, a ne o nekakvoj socijali i milosrđu. Nije dovoljno da Izvršno vijeće Republike svaki dan upućuje apele, prijedloge i traženja Saveznom izvršnom vijeću, nije dovoljna ni suradnja na državnim razinama. Meni se čini da je nedostajala ta suradnja, povezanost, solidarnost, razumijevanje, ali, opet, i obostranost interesa. Prije svega i kroz komorski meha-

nizam, iako se i kroz njega često iskazuje monopolizam asocijacija privrednih organizacija, a koje su i same često monopolski strukturirane. Premda Savez komunista nije privredni resor, i mi bismo mogli pomoći. I da izlazimo u susret i inicijativama iz Crne Gore, pod uvjetom da te inicijative više dolaze i da više idu prema raznim stranama u Jugoslaviji. Jer ovako, ta industrija, veliki njezin dio je sada bez šansi i nema nikakve budućnosti ako ostane prepuštena sama sebi.

Crna Gora je bez sumnje mnopo postigla u 43 godine od oslobođenja do danas. Nije imala industrije, i podizala je industriju, ali je sada ta industrija dobrim dijelom u pitanju. Razvila je prosvjetu sve do svog Univerziteta, nauku i kulturu sve do Crnogorske akademije nauka, do RTV sistema, do dnevnih novina. Sve to Crna Gora ranije nije imala. Imala je i ranije dovoljno, proporcionalno čak iznad jugoslovenskog ili bilo čijeg prosjeka u Jugoslaviji, školovanih ljudi. Ali ti su se ljudi školovali u Beogradu, Zagrebu, i drugdje. Danas je to tamo, i danas je to jedna razvijena nadgradnja, za koju nema dovoljno razvijene privredne osnove. Pa i to pravi teškoće u životu Crne Gore.

Žilavi korjeni nacionalizma

A Što se tiče političke situacije u užem smislu, čini mi se da je ona u Crnoj Gori danas, baš zbog ovih privrednih teškoća, prije svega od-

'ređena granicom socijalne izdržlji-

vosti, na kojoj se nalazi veliki broj ljudi, kako ljudi koji su bez posla, tako i ljudi koji su zaposleni, ali na granici egzistencije, a onda i mladih generacija koje pristižu i teško dolaze do ostvarenja svojih osnovnih životnih želja, pa i onda kada imaju dobru školovanost, a to Crnogorci po pravilu uspijevaju postići.

Baš u tom sukobu privrednih i soćijalnih teškoća sa ovim nemogućnostima da se socijalne i kul-

turne potrebe zadovolje došlo je i do pojačane živosti, da neutralno kažem, u političkom životu Crne Gore. Kao i svugdje u našoj zemlji, i tamo je posrijedi demokratizacija ukupnog društvenog života i borba protiv birokratizacije, a u specifičnim crnogorskim uvjetima.

Osim toga, i u nacionalnom pitanju aktueliziraju se neke retrogradne tendencije. Prije svega, tu je svima nama poznata i tradicionalno data osjetljivost crnogorskog čovjeka na svaki oblik ugnjetavanja, nacionalnog, socijalnog, rasnog, klasnog itd. A u sadašnjim prilikama u Jugoslaviji ta osjetljivost crnogorskog čovjeka došla je pojačano do izražaja i u odnosu na položaj Srba i Crnogoraca na Kosovu, izloženih pritisku snaga albanskog nacionalizma. I kao što znamo, i u ovoj seriji mitinga solidarnosti, ili zovimo ih i drukčije, u Crnoj Gori, to je došlo do izražaja i na taj način, s jedne strane ta izvorna osjetljivost i čak određena žestina crnogorskog čovjeka u odnosu i na nacionalne nepravde i na te pojave pritiska na Srbe i Crnogorce na Kosovu, s jedne strane, pomiješala se sa pokušajima određenih grupa, a to su nerijetko činili i ljudi sa strane, a koji su crnogorskog porijekla, ali sami se najčešće odriču svog crnogorskog nacionalnog identiteta, da se to zloupotrebi, pa je tu bilo i pojava negiranja nacionalnog bića, tutorstva i dijeljenja lekcija, prozivanja i blaćenja ljudi zbog toga što su postojani i principijelni, a ne zbog toga što to nisu ili možda što se ne ponašaju kao lideri i demagozi, pa i zbog toga dolaze na udar određenih kampanji, čak i kampanji u dijelu sredstava informiranja i prozivku i pritisaka i sa strane.

A dakako, i u slučaju crnogorske nacije i crnogorske suvremene zbilje pokazalo se da šu korijeni nacionalizma žilavi u Crnoj Gori, kako onog crnogorskog koji je prvenstveno usmjeren ~ protiv srpskog naroda s kojim crnogorski narod dijeli isto etničko porijeklo i mnogo toga u fondu zajedničke kulture i historije do najnoviieg

vremena. S jedne strane imamo, dakle, taj crnogorski nacionalizam, koji od ranije ima naziv „zelenaši“, a s druge strane vidljive su tendencije velikosrpskog naciona· lizma, na kojima je u drugom svjetskom ratu cvalo velikosrpsko četništvo u Crnoj Gori i koji je bio žestoki, krvavi protivnik crnogorskih partizana i možda nigdje tako žestoka nije bila borba između re· volucije i kontrarevolucije kao na tlu Crne Gore, između crnogorskih četnika i crnogorskih partizana. i pokazalo se da i tu četničku tradiciju u Crnoj Gori moramo priznati kao živu, da smo se s njom nenadano suočili, a možda i samim Crnogorcima je izgledalo da je ona definitivno otišla u mrak historije.

Predsjedništvo je ispravno postupilo

Mislim da je ovo Predsjedništvo ispravno postupilo kada je pred dva mjeseca onako energično podržalo rukovodstvo i rukovodstva Saveza komunista Crne Gore, kada ih se na valovima inače razumljivog radničkog i omladinskog nezadovoljstva koje ima socijalni korijen, socijalne izvore, pokušalo prisiliti na povlačenje, pa čak i svrgnuti izvan legalnih procedura demokratskog političkog sistema. ' Mi smo dužni da se, kad se radi o nama kao ovdje političko—izvršnom organu Centralnog komiteta, ponašamo na isti način i u odnosu na druga rukovodstva kada se nađu u sličnim iskušenjima. Ne da ih branimo kada su kriva ili

„kada padaju na ispitu zbog nespo-

sobnosti. Jer, to se i nama može dogoditi, pa se dijelom i dešava, nego kada se radi o osnovnim pri-

EHFRTRCUE FT i SECA: Om ai ie— zUSre U IO LR uu izra supi gum: an ap nr arP TTOKni TC —ı—

me što je član Predsedništva CK SKJ Milan Pančevski rekao 11. ja' nuara na vanrednoj sednici CK SK Crne Gore, očekuje se da naredna, 20. sednica CK SKJ, u neku ruku bude nastavak debate sa 17. sednice najvišeg jugoslovenskog partij' skog rukovodstva.

Naravno, pravo je Predsedništva i CK SKJ da u odgovarajućim prilikama i događajima zauzimaju određene stavove, a njihova je i odgovornost za to u kojoj meri ti stavovi odgovaraju stvarnosti. Čini se, međutim, da su u slučaju zbivanja u Crnoj Gori, i onih oktobarskih, a naročito januarskih, učinjene dve krupne greške.

e Činjenica je da Predsedništvo CK SKJ nije na pravi način pratilo kako se u Crnoj Gori realizuju njegova upozorenja. Naime, nije se insistiralo kod crnogorskog partijskog rukovodstva da obeća· nja koje je radnim ljudima i građanima u Titogradu dalo oktobra prošle godine ispunjava u meri u kojoj je to moguće i realno. Čini se da su i jedni i drugi sedeli skršet. nih ruku, očekujući valjda da će se narod i radnici zadovoljiti verbalnom akrobatikom kojoj su mnogi crnogorski rukovodioci i te kako bili skloni na skupovima nakon oktobra.

e Druga greška učinjena je onda kada je već bilo jasno da crnogorsko rukovodstvo nije u stanju niti da ispuni obećanja, niti da uspostavi pravi kontakt i dijalog kako sa svojim članstvom tako i sa narodom. To je bila prilika da Predsedništvo CK SKJ insistira na diferencijaciji u crnogorskom ru· kovodstvu kako bi se pokazalo i dokazalo da oktobarska podrška crngorskom vrhu nije motivisana težnjom da se ono sačuva na vlasti već da se promenom stanja predupredi dalji porast opšteg revolta masa. I umesto da savezni partijski vrh na vreme shvati da crnogorsko partijsko rukovodstvo nije u stanju da položi popravni ispit, ono je u osnovi ipak, previše pasivnim odnosom doprinelo da akcija za diferencijaciju krene odozdo i da svojom logikom ugrozi i samu poziciju Predsedništva CK

KJ.

Ivan Torov

ncipima, ne samo komunističkog ponašanja, već i demokratskih pravila života, da se i ja sada izrazim, na jednoj dostignutoj civilizacijskoj razini na ovom našem tlu, kakvo god jeste, miješano: srednje—evropsko, balkansko, zapadno—listočno itd.

Još bi na kraju kazao, da je u slučaju Crne Gore, osim ove socijalne izdržljivosti na granici za jedan veliki dio stanovništva (ako se izuzme primorski pojas, donekle Titograd kao crnogorska prijestonica, ali i tamo ima teškoća, i nekoliko većih i propulzivnijih radnih organizacija, kao što je Aluminijski kombinat, a takvih jedva da se može desetak nabrojiti izvan turističkog područja) posebno velik problem perspektive omladine koji nisu u tim uvjetima nimalo. povoljne, a omladina ima veoma visoke aspiracije, po prirodi stvari i po tradiciji kao nigdje drugdje. I to nju izlaže žestokim osjećajima i ona je onda i pojačano kritična i prema svim pojavama uzurpacija, nedemokratskim pojavama i birokratizmu, a oni su, dakako, prisutni i u Crnoj Gori.

Zaključio bih da mi, možda zato što imamo prvi put na diskusiji i na raspravi konkretne probleme jedne republičke partijske organizacije, za ovaj put napravimo jedan upotrebljiv rezime naše rasprave koji bi poslužio kao informacija, odmah sada i za Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije, i da ga dostavimo i rukovodstvima drugih saveza komunista u Jugoslaviji, i da dodatno sjednemo oko tog rezimea, da pokušamo precizirati neke opipljivije radne zaključke i onda da to verificiramo što prije na jednoj od idućih sjednica. (Nadnaslov, naslov, podnaslov i međunaslov su redakcijski). U ponedeljak „Borba“ objavljuje integralno dva Šuvarova govora — na 113. sednici Predsedništva CK SKJ (20. decembra 1988. godine) i na Predsedništvu SK SSRNJ (12. januara 1989. godine) — o partijskom životu i opštem stanju u Makedoniji i o zbivanjima u

Crnoj Gori

"Koliko su god danas izloženi

Jako je U raspravi o stanju u SK Makedonije Šuvar pomalo neoprezno razloge osporavanja autokefalnosti MPC redukovao na „klasični (srpski) nacionalizam“, ono što je tom prilikom rekao ne daje osnova za zaključi-