Borba, 15. 05. 1989., S. 5
j i i
- —_—_: E —– CZ — “TI — —---
| |
—_—
—-
.- — _. =
– - ~
KAKO SE ALBANSKI NACIONAL-SEPARATISTI PRIL
GOSLAVIJI I SVETU NE MENJAJUĆI CILJ —— VET?
-.
U ALBANIJU
Strategija „šarene laže“
U programu „Albanske demokratske lige“ nalno pomirenje svih Albanaca na teritorij na Kosovu u februaru ove godine, Liga je nosti za pružanje materijalne i moralne p
Od početka diskusije o amandmanima na Ustav SR Srbije, a naročito za vreme oktobarskih de| monstracija 1988. godine i kontra-
~” revolucionarnih događaja ove go-
dine, moglo se uočiti da nije ozbiljnije istican zahtev za autonomijom u obliku albanske republike u „okviru Jugoslavije.
Zašto je tako kada je „Kosovo republika“ bila ideja vodilja albanskih nacional-separatista?
Ono što karakteriše albanski nacional-separatizam, posebno od rata naovamo, je izuzetna sposobnost, perfidnost i lukavost, da se brzo prilagođava datim političkim okolnostima i uslovima. Realizovanje osnovne strateške koncepcije o formiranju etničke države Velike Albanije, separatisti su pokušali, sa više ili manje uspeha, da sprovedu menjanjem taktike i redosleda poteza, političkim kameleonstvom. ({Ne)uspešno kameleonstvo
Neposredno posle rata, sve do Rezolucije IB-a osnovni oblik političke platforme bio je iredentizam kao osnova za stvaranje Velike Albanije. Ideja o spajanju dva dela albanskog naroda pripajanjem Kosova i drugih delova Jugoslavije na kojima žive Albanci, matici Albaniji, bila je sadržana u svim propramskim dokumentina ilegalnih organizacija albanskih nacionalista. Pojavom Rezolucije IB-a iredentizam kao platforma ostaje, ali se prividno menja politička ideologija i daje joj se obeležje politike stvaranja etničke države na osnovama socijalizma i komunizma, kako bi se za ostvarivanje cilja pridobio istočnoevropski ino faktor, sa računicom na vojnu, materijalnu i drugu pomoć.
Posle IV Brionskog plenuma SK, rukovodstvo albanskog nacional-separatističkog pokreta, koje se već inkorporirz o u državni i „politički vrh Kosov a, svoj program je pokušalo da „zalepi“ za zvanična partijska dokumenta i stavove. Pod parolom afirmacije albanske nacionalnosti u Jugoslaviji i traženja „krova“ za potpuniju autonomiju u okviru Jugoslavije, sa pravom na samoopredeljenje do otcepljenja, već je određena prva faza za „napuštanje“ Jugoslavije. Taktika rukovodstva albanskog nacional separatističkog pokreta postaje agresivnija i ofanzivnija.
Svesni činjenice da se politika
·
Albanije i režim Enver Hodže teško kompromitovao zbog terora i nasilja nad sopstvenim narodom i da veliki broj Albanaca u Jugoslaviji to zna i ne pristaje na takav režim, stratezi etničke Albanije menjaju taktiku uzimajući kao platformu klasični separatizam. Albanski nacional separatizam podrazumeva, u prvoj fazi, visoki stepen autonomnosti u okviru Jugoslavije i svega onoga što ide uz to, da bi se u kasnijoj fazi išlo na pripajanje Albanije i ostalih delova koncepcijama zasnovanim na politici nacionalnog pomirenja i režimom koji bi ličio na nacional-socijalizam. . Dobijanjem Ustava 1974. godine, rukovodstvo nacional-separatista već ugrađeno u zvanične državne i političke institucije na Kosovu i u Jugoslaviji, 1981. godine gubi kontrolu, tako da je, iako blizu cilja, počelo da gubi bitku.
Svesni situacije u kojoj bi se našao njihov pokret ako se usvoje amandmani na Ustav SR Srbije da će ih to znatno udaljiti od Ostvarivanja cilja, oni ovoga puta munjevito reaguju, opet promenom taktike: zahtevom za odbranu Ustava iz 1974. godine, odevanjem u ruho socijalističkog jugoslovenstva i Titove koncepcije o nacionalnoj ravnopravnosti.
Pod crveno-crnom zastavorin
Kako je zamišljeno ostvarivanje politike nacionalnog pomirenja svih Albanaca kao pretpostavke za formiranje etničke države? O tome govore i programski dokumenti „Albanske demokratske lige“ organizacije koja je formirana u Nemačkoj 1987. godine:
„Borimo se za udruživanje i harmonizaciju energije sa ciljem preporoda nacije, a na bazi ujedinjenja umova i duha svih onih Albanaca koji žele, srcem i bez ikakvog ličnog interesa, prisajedinjenje svih otcepljenih delova albanskih teritorija i stvaranje etničke Albanije“ -— kaže se u programu ove organizacij :. ] još: Domovina naša je slobodna etnička Albanija.
& Naš program je: Kosovo slobodno i ujedinjeno sa majkom Albanijom Camerijom pod čistom crvenom i crnom zastavom.
e Naše vođstvo je slobodni albanski narod.
& Naša parola je: „Etnička Albanija Albancima“.
e Naša ideologija je: Oslobođenje kosovskog vilajeta, izgradnja
etničke Albanije i formiranje slobodne države, demokratske, nezavisne, etničke, nacionalne države Albanaca, u kojoj će vladati mir i potpuna ljudska prava i zajedništvo za sve državljanje etnički slobodne Albanije.
Programom ove organizacije date su i osnove političkog sistema koji će vladati kada bude stvorena etnička Albanija: „Sprovesti u život principe da u etničkoj Albaniji ovladaju sloboda govora, mišljenja, sastanaka, štampe, okupljanja u slobodnim sindikatima, slobodna propaganda i opozicija, ali isključivo ona koja traži slobodu... svakog građanina slobodne etničke i demokratske Alabanije.
„Društveno-ekonomsko uređenje etničke Albanije, kaže se dalje, biće uređeno na način da u njoj ne
bude izrabljivača i izrabljivanih,'
da nema poljoprivrednika bez dovoljno svoje zemlje, radnika i inteligencije bez posla i stana, da svi budu socijalno osigurani“.
A kako bi se, konstituisala etnička Albanija posle „oslobođenja“? „Borimo se za etničku Albaniju u kojoj će se posle oslobođenja, slobodnim izborima izabrati forme konstituisanja slobodne demokratske nacionalne Albanije, tako da budu identične sa idejama i stremljenjima albanske nacije. Do tog vremena naša Albanska liga će sazreti i naučiti albanski narod da izabere republikanski oblik države sa demokratskim principima, prvenstveno nacionalnim. Nijedna partija neće moći da prisvoji pravo na odlučivanje o izboru konstituisanja, pa ni naša Albanska demokratska liga, zato što je to pravo isključivi prerogativ nezavisne albanske nacije“ kaže se u programu.
U okvirima svoje nacionalne države predviđaju jednakost i slobodu za sve pripadnike njihovog naroda, bez obzira na starost, rod, intelekt, veru ili klasu, ali nijednom rečju se ne pominju drugi narodi i narodnosti koji bi eventualno živeli na teritoriji etničke Albanije. Kako se kale vođe
Etnička Albanija treba da bude vođena od strane nekompromitovanih Albanaca „koji se nisu štedeli ni u koje vreme, kojima se ponosi domovina, koji su sposobni i časni“. U toj budućoj etničkoj Albaniji bili bi javno žigosani i primerno osuđeni „antipatriotski iz-
, osnovane 1087. u SR Nemačkoj cilj je etnička Albanija i nacioi Velike Albanije kaže se u programu e Uoči burnih događaja održala sastanak u Frankfurtu na kome su razmatrane mogućomoći kontrarevolucionarima
dajnici, prodate mutikaše, špekulanti i špijuni“.
Ko može biti pripadnik Albanske demokratske lige, isto je tako do u detalj objašnjeno:
„Primajmo u redove ove partije sva ona lica albanskog porekla, bez obzira na rod i starost (ukoliko su fizički i duhovno zdravi i ako su napunili 18 godina) bez obzira na pokrajinu, intelekt, lik, klasu, koji dobrovoljno i na osnovu lične svesti prihvataju ova naša načela kao svoja i ispoljavaju se u njihovom oživotvorenju i svojim delovanjem se pridružuju veteranima ovih ideala koji se neprekidno kale na celokupnoj realizaciji naših programskih načela.
Sasvim je očigledno da stratezi etničke Albanije, poznatije pod imenom Velika Albanija, izlaze sa programom koji u ovako prezentiranom obliku može biti prihvatljiv za veći broj onih Albanaca u Jugoslaviji, koji u njemu vide bolje rešavanje socijalnih, ekonomskih i statusnih pitanja. Ta karta na koju igra nacional-separatistički vrh albanskog pokreta za etničku Albaniju je u stvari „šarena laža“ na koju mogu da se „upecaju“ svi oni koji s nekim razlogom (a razloga, upravo socijalnih, ima dovoljno) trenutno nisu zadovoljni.
Ispostava ove organizacije, koja okuplja jedan broj radnika albanske narodnosti na privremenom radu u SR Nemačkoj i među njima deluje, je u Ingelhejmu (Konrad Adenhauer Strase 51) a u rukovodstvu su Emil Kastrioti, Hamdi Šerifi, Daut Aljija, Rustem Veseljaj i drugi.
Uoči burnih događaja u februaru 1989. godine, rukovodstvo ove ispostave Albanske demokratske lige, održalo je u januaru mesecu ove godine sastanak u jednom iznajmljenom hotelu u Frankfurtu, kome su prisustvovali brojni radnici iz svih krajeva SR Nemačke. Na tom sastanku razgovarano je o predstojećim akcijama na Kosovu, o mogućnostima pružanja moralne i materijalne podrške kontrarevolucionarima i separatistima, o pridobijanju novih ljudi za organizaciju.u zemlji i među radnicima u SR Nemačkoj, o uspostavljanju kontakta sa opozicionim snagama u Albaniji i drugim akcijama.
Brzo, vrlo brzo, se nacional-separatističke snage Albanaca, bilo gde da se nalaze, prilagođavaju novonastaloj situaciji i uorno pokušavaju da cementiraju svoj put ka etničkoj Albaniji.
+ · · Dragan VITOMIROVIĆ
'UGO PRIPREMANA STAMBENA REFORMA U HRVATSKOJ NAPOKON DOBIJA OBRISE
<rov u džepu
Suština najavljenih promena u stambenoj politici je u pokretanju mehanizma samofinansiranja u rešavanju stambenih problema 0 Ključno pitanje nepravda između onih koji su dobili društveni stan (a vlastitim sredstvima gradili viken-
dice) i mnogobrojnih beskućnika 0 Ukida se tapija na
ljanje bankarske, poreske, Hrvatska na pragu stambene „reforme Nikad u posljednjih dvadeset godina nije u Hrvatskoj samogradnja i stambena politika bila u apsurdnijoj situaciji. Stanovi se grade sve duže i u sve manjem broju, a sve je više onih koji vape za krovom nad glavom. Dok industrijski način izgradnje u svijetu snižava cijenu stambenog kvadrata, ili ga barem održava u razumnim granicama, u nas su oborene sve granice pa i one astronomske. Stan je postao nedostižan san stotina tisuća ljudi. Kako riješiti ove apsurde? Kako pokrenuti lanac promjena koji bi omogućile bržu i kvalitetniju stambenu izgradnju i bolje očuvanje stambenog fonda, a istodobno unijele više pravde u ovu oblast u kojoj se, kao u rijetko gdje iskazuju nezamislive socijalne razlike i privilegije? Može li najavljena stambena reforma koja se dugo „kuha“ i priprema, donijeti željeni preokret?
Gradnja samo za ugrožene
Ova pitanja postavili smo republičkom „stambenom ministru“ Hrvatske Slavku Brezoviću koji kaže da bi stambena reforma morala startati krajem ove godine.
— Radi se — veli Brezović — o doista značajnim i radika ıim promjenama. Očekujemo, uz pc/iršku i određene otpore u opom dijelu društva kojemu je osa'lašnja stambena politika odgr varala. Prije svega, mnoge se promjene neće dopasti stanarima u društvenim stanovima i nosiocima stanarskog prava, no to ne bi smjelc zaustaviti reformu, jer će:no doći u bezizlaznu situaciju (Osnovni cilj stam: bene reform je ur ođenje ekonomskih zP” onitosti u oblast kako bi se op. ~retovr:a u privrednu
·gran:; = postala i svojevrstan gen '- c razvoja ostP.ih dielat-
— —.——
•
komuinaine politike
nosti koje su s njom posredno ili neposredno povezane. Istodobno, reforma neće zanemariti ni socijalno—sigurnosni aspekt, ali će ga nastojati svesti na pravu mjeru.
0 Hoće li se materijalna oskudica suprostaviti reformskim nastojanjima? — To me najmanje brine. Uos~--
talom, ne slažem se s onima koji pomanjkanje sredstava optužuju kao glavnog krivca za pad stambene izgradnje. Jer, u stambenu izgradnju uložena su u nas sredstva u vrijednosti od 18 milijardi dolara, a stotine tisuća ljudi su bez stana. Očito, glavni problem nije u novcu nego u pogrešno postavljenoj stambeno—komunalnoj politici koja je bila daleko od ekonomske logike, u krivoj kreditnoj politici, u lošoj organizaciji i u koje čemu drugom. Sve to iz osnova moramo mijenjati.
6 Kakve se promjene predvi-
đaju stambenom reformom? —' Najprije, predviđa se izgradnja društvenih stanova samo za tzv. socijalne kategorije radnika... Ukinut će se i naslijeđivanje stanarskog prava, a shodno tome predlaže se rasprodaja društvenih stanova nosiocima stanarskih prava. Velike bi promjene mogla doživjeti politika kreditiranja. Nadalje, cijenu stana valja osloboditi svega onoga što u nju ne ide, posebno ogromnog dijela „nameta“ iz kojih se financira uređenje komunalne infrastrukture. I vlasnike stanova očekuje izvjesne promjene. Posebno poglavlje je porezna politika koja mora biti postavljena na nov način. Ukratko, nužno je u cijeloj stambeno—komunalnoj oblasti definirati i u međuzavisnosti staviti kompletne odnose u domeni pripreme, financiranja, izgradnje, upravljanja i oporezivanja.
e Da li je točno da će stambena reforma pogoditi radnike i u nedogled odgoditi rješavanje njihovih stambenih problema?
— Takva upozorenja ne stoje iz
stanarsko pravo 0 Češ-
jednostavnog razloga što radnici
ni dosad nisu bili privilegirani.
Uostalom, na svakih hiljadu druš-
tvenih stanova, samo su u 16 po· sto slučajeva NKV i PKV radnici nosioci stanarskog prava. Inače, u Hrvatskoj je u društvenom vlas-. ništvu 24 posto stanova. Statistika pokazuje i neke druge anomalije. Recimo, dok broj novosagrađenih stanova u društvenom sektoru iz godine u godinu pada (za 29 posto u prošloj godini u odnosu na 1981.) istodobno izgradnja vikendica ne bilježi takve oscilacije. Na primjer, 81. godine izgrađene su 1.932 vikendice prosječne površine od 50,2 četvorna metra, a u 1987. godini 1.933 prosječne površine od 56 četvornih metara. Zdrava logika kaže da vikendice ne grade beskućnici, nego oni koji imaju stanove, najčešće u društvenom vlasniš-
u. I priča da bi ekonomske stanarine ugrozile radnike, također je na klimavim nogama. Zapravo, održavanjem neekonomskih stanarina (u decembru se u Hrvatskoj za četvorni metar plaćalo 647 dinara stanarine, a jugoslovenski prosjek je 630 dinara) nisu se štitili radnici koji, kako smo vidjeli iz statističkih podataka, ne participiraju najviše u društvenom stambenom fondu, nego su se štitili povlašteni, tzv, mrtvi kvadrati odnosno višak stambenog prostora.
Otkup društvenog stana
0 Sada se reformom želi stimulirati kupovina stanova?
— To je jedan od ciljeva. Treba, prije svega, ukinuti pravo na nasljeđivanje stanarskog prava. „Tapijom“ na stanarsko pravo dio građana bio je u povlaštenom položaju i nezainteresiran da vlastitim sredstvima rješava stambeno pitanje. Ukidanjem ove privilegije, smatramo, znatno bi se povećao
Nedeljko Ubović
interes nosilaca. stanarskog prava da otkupe svoj društveni stan. Za rasprodaju društvenih stanova predviđaju se i odgovarajući uvjeti. Tu će biti, kako očekujemo, i najviše otpora. U tezama za zakon o prodaji društvenih stanova o kojima će u saborskoj proceduri narednih mjeseci biti više rasprave, predlaže se da nosioci stanarskog prava kod otkupa društvenog stana sudjeluju za 20 posto revalorizirane i za amortizaciju umanjene vrijednosti stana, u gotovini, a OStalo da otplaćuju na 20 i više godine prema prosječnim primanjima porodičnog domaćinstva. Predviđa se i uvođenje hipotetskih kredita. Dosadašnji prigovori ukazuju da je 20 posto gotovinskog učešća
previše i ne odgovara kupovnoj·
moći nosilaca stanarskog prava i predlaže se učešće u gotovini od 10 posto vrijednosti stana.
e Šta će biti sa parama koje će se sakupiti rasprodajom društvenih stanova?
— Tako sakupljene novce treba isključivo usmjeriti za novu stam-
'benu izgradnju. Sredstva od pro-
datih društvenih stanova koji su u vlasništvu radnih organizacija podlijegat će, jasno, odlukama tih
BORBA 15. maj 1989. strana
AGOĐAVAJU POLITIČKIM ZBIVANJIMA U JU-|ŠTA U STRATEGIJI VELIKOALBANSKOG SEPARATISTIČKOG POKRETA ZNAČI ZAPOČETA TREĆA FAZA
Nemir prividnog mira
Ustanak i oružana pobuna protiv Jugoslavij
menta za treću fazu borbe
vana masovnost, vođe počinju besmučni propagandni rat
kontrarevolucije?
Krvavo martovsko proleće, tačnije oružana pobuna albanskih nacionalista i separatista izvedena 27. i 28. marta, koja je odnela 24 ljudska života, nije bila ništa drugo nego dugo najavljivano finale takozvane treće faze separatističkog pokreta. Taj pokušaj je, bez obzira na sve tadašnje procene, jasno pokazao da separatističkim pokretom rukovodi moćan centar koji svaku akciju dobro isplanira, posebno kada uspe da glavnu ulogu dodeli nekoj od socijalnih struktura u redovima albanske na-
\rodnosti. Poslednji put u prve re-
dove odužane pobune gurnuti su radnici, a kao obavezan „dekor“ i deca. .
Kad gora ozeleni · ·
'U poslednje vreme, iako je prošlo tek mesec i po dana od kad su jurišnici velikoalbanskog separatističkog pokreta krenuli u oružanu pobunu protiv Jugoslavije, u javnosti je sve aktuelnija tema upravo takozvana treća faza kontrarevolucije. Odnosno, da li je i u kojoj meri izvedena, ili tek predstoji i šta su njeni ciljevi?
Tako se javno još ne obelodanjuje tačna sadržina štapskog dokumenta velikoalbanskog separatističkog pokreta, u kome jasno piše šta treba da znači ta treća faza, kada treba da se izvede i na koji način, manje više već se zna njegova sadržina. U stvari, kosovski novembar prošle i februar i mart ove godine na delu su razgolitili sadržaj tog dokumenta i prave ciljeve separatističkog pokreta. ·
Iz razgovora sa ljudima, koji u nadležnim organima rade na tim poslovima, saznajemo da ta treća faza kontrarevolucije ima jedan jedinstven cilj. A to je da — pod fir-
mom „pokret za Kosovo-republi-
ka” — digne celokupnu albansku narodnost na Kosovu i šire na ustanak i oružanu pobunu protiv Jugoslavije. Vreme izvršavanja „1989. godine, kad gora ozeleni“, uz nadu da proleće ovog puta neće kasniti.
Tada, zamisao je vrha kontrarevolucije, „svi albanski patrioti treba da se late oružja i oslobode se jugoslovenskog previzionističkog sistema“. Pre toga „treba učiniti sve da se mobiliše i homogenizuje celokupno albansko stanovništvo, jer predstoji teška i krvava borba“. Svako ko ne stupi u pokret otpora, izdajnik je i narod ga osuđuje na najoštriju kaznu...“
U tom smislu, bez obzira što je njihov martovski pokušaj bar za
radnih organizacija i ići za dodjelu kredita za. rješavanje stambenih problema radnika zaposlenih u tim radnim organizacijama.
Rasprodaja takozvanih općinskih društvenih stanova bit će izvor sredstava za novu socijalnu stambenu izgradnju a ni u kojem slučaju (kao što je nerijetko dosad bila praksa) za rješavanje stambenih problema funkcionera i zaposlenih u općinskim službama ili onih sa „vezama“. Ove socijalne stanove dobijat će na korištenje radni ljudi s izrazito slabim socijalnim položajem. Na taj način i SIZ-ovi stambeno-komunalne oblasti gube svoju osnovnu funkciju. Jer, socijalna stambena izgradnja, kao jedini oblik društvene stambene izgradnje financirat će se kroz poseban fond, a upravljanje i održavanje tih stanova imat će komunalne radne organizacije.
6 Neadekvatna kreditna politika banaka i dosad je bila jedna od kočnica bržoj stambenoj izgradnji. Što se u tom pogledu planira učiniti? -- U dosadašnjoj kreditnoj politici banaka u stambeno komunalnoj oblasti mnogo štošta nije Štimalo. Malo se i uz nepovoljne uv-
6 Posle krvavih
sada propao, odnosno što im sec pripadnici albanske narodnosti nisu masovno pridružili u oružanoj pobuni, neprijateljska ilegalna organizacija „Narodni pokret za republiku Kosovo“ putem pamfleta i svog glasila „Zeri i Kosoves” (glas Kosova), čini očajničke pokušaje i albanskom stanovništvu u Jugoslaviji neprekidno šalje „poziv“ u kome zahteva „da čitav albanski narod u Jugoslaviji još snažnije nastavi otpor u svim mogućim oblicima, kako bi što više ugrozili osvajače i pokazali Jugoslaviji i svetskoj javnosti da se nikada nećemo pokoriti i prihvatiti jaram ropstva“. U ovom, kao i velikom broju drugih pamfleta, kojima se zasipaju pripadnici aibanske narodnosti, traži se od njih da „nastave proteste i štrajkove u svim oblicima“, „da se svuda gde je moguće organizuju demonstracije“, „da se danonoćno izvode ekonomske i sve druge sabotaže i diverzije“, „da se ne proizvodi roba za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru i bojkotuju njihovi proizvodi... Sastavni deo svih tih pamfleta je „odavanje pošte i slave“ poginulim demonstrantima, kao i veličannje uhap-
šenih političara i direktora optuženih za organizovanje novembarskih demonstracija i februarskih štrajkova, odnosno njihovo proglašavanje herojima.
indirektno priznavanje poraza
Dobri poznavaoci kretanja i odnosa snaga u velikoalbanskom separatističkom pokretu kažu da je vraćanje rukovodstva tog pokreta na ovakav besomučan propagandni rat i animiranje javnosti, indirektno priznanje poraza tih snaga i martovskim događajima, a posebno u onim krvavim 27. i 28. jer je sve dotle i njima i posmatračima sa strane izgledalo da vrh separatističkog pokreta uspeva da vuče sve konce, da ima veliki broj sledbenika, da je narod uz njih, da je cilj na vidiku. Ali, onda kada je trebalo izvesti taj završni čin treće faze — naoružani jurišnici separatističkog pokreta ostali su gotovo usamljeni i brzo razbijeni.
Još kada je Jugoslavija zauzela svoje mesto na Kosovu, kada su zaposednuti svi prostori u kojima
Međufaze treće faze
Oružani nasrtaj na Jugoslaviju ima dugu predigru. Takozvana treća faza kontrarevolucije velikoalbanskog separatištičkog pokreta imala
je do sada četiri međufaze.
Prva je bila: homogenizacija Albanaca na političkoj platformi suprotstavljanja ustavnim promenama u SR Srbiji i isterivanju odgovornosti bivšeg političkog rukovodstva na osnovu zaključaka 17. sednice CK SKJ. U oba slučaja Albancima je na sve moguće načine sugerisano da će im biti oduzeta autonomija, jezik, pismo, škole, zemlja, zastava...
Kada je običan svet video da to zagovaraju i tadašnji rukovodioci, nije bilo teško da se izvede i druga međufaza. To je bio novembar 1988. godine. Tada je izvedena prva generalna proba oružanog dela kontrarevolucije. Tu se proveravala spremnost pripadnika albanske narodnosti na masovnost. Pošto je sve izvedeno pod aminovanjem dela tadašnjeg rukovodstva, gotovo na čudesan način, po komandi koalicionog štaba — prekinute su demonstracije, koje su pretile da prerastu u
krvoproliće.
Štab kontrarevolucije je prva dva zimska meseca iskoristio za, običnom čoveku nevidljive, političke ucene i pogodbe. Kada u tome nije uspeo, smislio je generalni štrajk svih Albanaca, a za predigru „samožrtvovanje Trepčinih rudara“ u Starom Trgu. Izvodeći tu, dosad neviđenu političku igru i ucenu, rukovodstvo kontrarevolucije je jasno i glasno pokazalo da ne bira način i žrtve da stigne do svog cilja.
Sada je jasno da su upravo ti događaji iz februara, bez obzira na njihovu masovnost, osvestili veliki broj pripadnika albanske narodnosti. Zato je, kad je krenula martovska pobuna, najveći broj pripadnika albanske narodnosti i ostao po strani. U toj četvrtoj međufazi takozvane treće faze, procenjuje se da je ukupno u svim mestima učestvovalo oko
300.00 ljudi.
že
jete investiralo. Bilo je i izrazitih otpora za formiranje stambeno-komunalne banke, a čak je i deo stambenog dinara, koji se trebao koristiti strogo namjenski, otišao u druge svrhe.
No, nije svugdje u zemlji takva praksa. Na primjer, banke u, Sloveniji su od ukupnih bankovnih plasmana oko 18 posto plasirale u stanogradnju, a u Srbiji 21 posto. Osim toga, banke u SR Sloveniji su 10 posto ukupne štednje stanovništva plasirale u stanogradnju, a istovremeno u Hrvatskoj se stambeni dinar odlijeva u druge sfere (učešće kredita banaka iznosi samo 6,4 odsto — u stambenim investicijama).
Porezom na rentijere
Jasno je da takvom kreditnom
a otplata anuiteta, ne bi smjela preći 25 posto njegovih primanja. To bi bilo moguće uz odgovarajuću kreditnu politiku, ali u tom slučaju cijena stana bi morala biti realna, odnosno iz nje treba izuzeti cijenu pripreme i opremanje građevnskog zemljišta. U saborskoj je proceduri izmjena i dopuna Zakona o komunalnim djelatnostima u kojima je bitno pitanje rješavanje komunalne naknade koja će se moći trošiti isključivo za izgradnju komunalija individualne potrošnje. 6 Preostalo je da pojasnimo pitanje odgovarajuće poreske poltike. Što se u tom pogledu predviđa? — Novim propisima: omogućeno je da u turizmu privatno lice može u vlasništvu imati 50 apartmana, dok građanin u kontinentalnom djelu može biti vlasnik dva veća ili tri manja stana. Tako,su stanovnici u kontinentalnom dijelu zemlje dovedeni u neravnop-
politikom banaka u republici ni- MW
smo zadovoljni. Bez odgovarajućeg modela financiranja nema ni govora o stambenoj reformi. Za ono što želimo reformcm postići treba utvrditi modele financiranja kroz stambeno-komunalnu banku, tako da bi svaki građanin mogao rješiti stambeni problem kroz sedam godina namjenske štednje,
e „svih albanskih patriota“ osnovna je sadržina štapskog, dokufebruarskih i martovskih događaja, u kojima je izostala očekie Da li je to priznavanje poraza ili nova faza
su nacionalisti i separatisti vršljali i koje su nameravali da osvoje kao svoje najpouzdanije baze, naoružani jurišnici separatističkog po-
· kreta, oni koji su uspeli da umak-
nu, a takvih ima, povukli su se u najdublju ilegalu, odakle sada izvode jedan broj diverzija i neprijateljskih akcija, koje nisu bez odjeka. U krugovima specijalista za borbu protiv ovakvih vidova neprijateljskog delovanja priznaje se žilavost, upornost, fanatizam i bezobzirnost neprijatelja. Ali, ujedno se tvrdi da su njegovi jurišnici kao nikad do sada malobroj ni, izolovani i usamljeni. To ih tera da budu razdražljivi i bezočni i da ne prezaju ni od čega — da su spremni na sve.
/ Ono što najviše zabrinjava jeste što se delimično, iako se kaže da je treća faza kontrarevolucije bar za sada okončana porazom u martovskoj otvorenoj bici, ostvaruju neki zadaci iz nedavnog „poziva“ upućenog Albancima. Setimo se samo pokušaja grupe radnika albanske narodnosti da u Obiliću zauzmu komande dva bloka termoelektrane „Kosovo B“, zatim rušenje nekoliko dalekovodnih stubova za prenos električne energije prema Srbiji i Makedoniji, a od težih havarija uništavanje skoio dva kilometra transportne trake na ugljenim površinskim kopovima Elektroprivrede Kosova. Sličnih primera ima još dosta. Ako se svemu tome doda neprekidno ispisivanje neprijateljskih parola i ıasturanje pamfleta u kojima se na najgrublje i najcrnje načine raspiruje antisrpsko i antijugoslovensko raspoloženje, kao i otpori koji se preko starih snaga pružaju politici SKJ i legalnim institucijama sistema, onda je više nego jasno da treća faza kontrarevolucije nije bila opasna samo kad se pucalo na ulicama. Još kad se zna da pripadnici velikoalbanskog separatističkog pokreta prete atentatima na poznate ličnosti, ubistvima svih onih koji „ih čačkaju“, novim perfidnim nasrtajima na preostale Srbe i Crnogorce, „jer treba ih oterati sa naše teritorije i ni po koju cenu ne dozvoliti dolazak kolonista“, onda ne preostaje ništa drugo nego da se porazmisli o tome, koliko je stvarno okončana treća faza kontrarevolucije albanskih nacionalista i separatista. Ili, još bolje, valja hitno proceniti o čemu se zapravo sada radi i ne vodi li sve to u neko novo krvavo kosovsko proleće. Leto, jesen ili zima?
Miloš ANTIĆ
ravni položaj. Trebalo bi omogućiti da stanovnik i u unutrašnjosti može biti vlasnik većeg broja stanova, ali onda to regulirati i odgovarajućim poreskim sistemom.
e Neće li to onda pospješiti
rentijerstvo, kojeg u pojedinim slučajevima ima i danas?
— Mislim da neće, jasno, ako se adekvatno razradi porezni sistem, a što bi, inače, moglo povećati interes za investiranje vlastitih sredstava u stambenu izgradnju za izdavanje stanova. U većini zemalja u svijetu ne plaća se porez na stan u kojem domaćinstvo stalno živi, a vlasništvo i izdavanje stanova se progresivno oporezuje. Međutim, podrazumjeva se ažurna evidencija vlasništva te kontrola, dok su za prekršaje i neprijavljivanja propisane izuzetno velike kazne.
Vikendice su i dosad kod nas bile eklatantan primjer bazvlašća. Čast malobrojnim izuzecima, ali većina vikendica i soba u njima iznajmljuje se „na crno“, društvo nema nikakav uvid često ni u to tko su gosti, a kamo li za koje i kakve se novce iznajmljuje. To je samo pospješilo cvjetanje crne devizne burze, bespravnog bogaćenja na društveni račun i drugo. A, dobar dio vikendica građen je nekadašnjim povoljnim stambenim kreditima dok su vlasnici stanovali i danas stanuju u društvenom stanu. I onda se čudimo stvaranju socijalnih razlika. Očito da je sve to nekome pogodovalo, pa je razumljivo da zakon o vikendicama nakon desetak i više godine pokušaja nije uopće donesen.
Sve ovo jedna je strana medalje. Ona druga, cijene izgradnje četvornog metra, enormno dugo vrijeme građenja, kvaliteta izvedenih radova, uređenje zemljišta i slično — pitanja su gdje također treba mnogo toga učiniti, kako bi kupac kada već debelo plaća mogao da traži i dobije ono što plaća. No, o tome drugom prilikom.
Evica KOSTOVSKA