Borba, 19. 06. 1990., S. 2

OTVORENO PISMO DR ŽIVORADU MINOVIĆU, DIR

VORNOM UREDNIKU „POLITIKE“

Scenario za odbranu · od pada

Da li ste gospodine Minoviću, kao doktor nauka, komandovali štabom eksperata za psi-

hološki rat, ili ste poslušno, kao bezbroj puta do sad izvršili neč

EKTORU I GLAVNOM I ODGO-

iji nalog, da biste „Borbu“

besramno napadali? 0 Ako je igde srpsko rukovodstvo omanulo onda je to što je militantnoj grupi kvaziurednika i kvazinovinara omogućilo da ovlada udarnim punktovima informisanja 0 Ni pendrecima, ni televizijskim montažama, ni smenama, ne može se zaustaviti proboj istine i put ka pravoj demokratiji

Gospodine Minoviću,

Od kako sam preuzeo, pre nekoliko meseci, odgovorne funkcije u „Borbinoj“ kući, u nekoliko navrata predlagao sam Vam da sednemo za pregovarački sto i obustavimo učešće u tzv. medijskom ratu. Mislio sam, bez obzira na svu tržišnu konkurenciju, da dve velike izdavačke kuće — između kojih je rastojanje koja stotina metara — time mogu da utiču na smanjenje raspirivanja višebojnih strasti, odbranu dostojanstva novinske profesije i ugleda naših kuća. Niste na to odgovorili. Ipak, icdno vreme trajalo je nedogovoreno primirje, No, Vaši listovi, pre svepa „Politika“, koristili su prilike i bez povoda i bez razloga da gađaju „Borbu“, proglase je antisrpskom novinom, organizatorom mitinga ispred vaše palate i slično. Odgovarali smo na optužbe, na izmišljotine, više zbog javnosti, radi istine, nego da bi se branili ili pravdali. Jer, za ono što smo u listu napisali — uz sve propuste kojih smo svesni — nema razloga ni od koga da tražimo oproštaj i pomilovanje, kao što ne tražimo ni posebno priznanje.

Sađa ste, gospodine Minoviću, otvorili novu ratnu paljbu, Sa političkom, poslovnom i profesionalnom neodgovornošću i nemoralnošću, list koji Vi potpisujete kao glavni urednik i još nekoliko listova (Politika Ekspres, Nin), koje overavate kao direktor kuće, upisali su crnim slovima da je i list „Borba“ organizator mitinga petostranačke opozicije, 13. juna u Beogradu.

Na štetu Srbije

Zašto ste dozvolili štampanje takve pregoleme besmislice? Koji je to štab eksperata za psihološki rat izmislio? Da li ste Vi, kao doktor nauka, njime komandovali ili ste poslušno, kao bezbroj puta dosad, izvršili neki nalog? Cega ste se Vi lično, Vaši saradnici ili Vaši nalogođavci uplašili? Gubljenja vlasti, fotelja, privilegija? Nije valjda da ste se toliko zaljuljali pred sedam-osam hiljada (po proceni Vašeg lista) mitingaša? Pa makar ste Vi, gospodine Minoviću, vešti političkim menama u Srbiji. U vremenu liberalizma bili ste u udarnoj novinarskoj četi koja je pratila rukovodeći štab po opštinama. Napisali ste i knjigu „Opštinski slučajevi” i posle svih raščišćavanja —/ odrekli se nje. Novinarsko povlačenje omogućilo Vam je da se napajate na mudrostima. Edvarda Kardelja i spremite doktorsku disertaciju „Čitajući Kardelja“, na oko 400 stranica. Ta politička, kardeljevska širina, pomogla Vam je kasnije da postanete glavni urednik „Politike” i privrženo branite strategiju tađašnjeg srpskog rukovodstva. Dokaz te velike obučenosti je, da kao glavni i odgovorni urednik ništa niste znali o onoj sramnoj pričici „Vojko i Savle“ koja ie preokrenula i tok političkih gibanja. Munjevito ste se preobukli i preokrenuli prema ekipi koja je stupila na političku scenu Srbije, preuzeli nove uloge i nove zadatke. Vašu veštinu promene struja, ekipa, dresova, uloga i veliki talenat za prilagođavanje zbivanji-

ma i ličnostima, nikako ne potcenjujem. Na protiv.

No, ta Vaša velika politička fleksibilnost i univerzalnost doprinela je da jedan list velike tradicije, velikog ugleda u zemlji i svetu — rušite. U svojoj velikoj poslušnosti, u svom velikom udvaraštvu, klečanju i ljuljanju — učinili ste da „Politika“ sve više postaje neobjektivna i pristrasna novina, kvazidemokratska i kvazisrpska. Sve kritički što se pisalo o Srbiji — krstili ste antisrpskim. Sve što se drugačije misli, pa makar i o delovima nove srpske politike — napadom na srpski narod.

Vi ste želeli i upinjali se da „Politiku“ predstavite kao prvi, neprikosnoveni, nedodirljivi simbol i spomenik srpske kulture, srpske demokratije i srpske politike. Na nesreću „Politike“, srpske demokratije i srpskog naroda učinili ste to — naopako! Više ste Vašim udvaraštvom naneli štete idejama i potezima Slobodana Miloševića nego da ste ga jednom nedeljno —

ili njegove saradnike — kritikova-.

li. Žao mi je što je predsednik Milošević dozvolio da se to Vaše bogosluženje odrazi negativno i po njegovu ličnost i po njegovu politiku. Tome su doprineli i drugi čankolisci. Zbog četice takvih privrženika i tumača i poruke Osme sednice i ideje novog kursa — izgubile su deo vrednosti. I ako je novo srpsko rukovodstvo igde omanulo i obmanulo svoje pristaše, to je što je militantnu grupu kvaziurednika i kvazinovinara zadržalo ili dovelo na udarne punktove informisanja i prepustilo im da u pregolemoj žeđi za iskajavanje ranijih greha i samopotvrđivanjem — praktičnim radom nanesu štetu toj politici. Dakako, tu grešku ni Miloševiću, ni srpskom rukovodstvu ne opraštam. Vrtoglavica od straha

Sa dozom izvesnog žaljenja i gorčine morao sam navesti ove činjenice da bih lakše podneo i protumačio onaj sijaset nečuvenih uvreda i izmišljotina što ste ih sakupili u komentaru „Borbino beščašće“, u subotnjem broju „Politike“. Ne sećam se, a tridesetak godina sam u novinarstvu, da je jedna OZbiljna novina toliko osvetničkih i neodmerenih reči uputila drugoj novini kao Vi „Borbi“.

Samo na komadiće te crne lave koju ste izbacili iz utrobe svoje netrpeljivosti da Vas podsetim: „Borba“ nastavlja s nepoštenim i opasnim destruktivnim dejstvom u našoj sredini“, „Glasilo antisrpske koalicije“; „Borba bestidno nastavlja da huška i razara sve što je dobro u Srbiji“; „O svom učešću u antisrpskoj koaliciji ovaj list svedoči svojom sveukupnom uređivačkom politikom“; „Svojim otrovnim koktelom koji asocira na decenijama uređivački koncept po kome je opasno biti Srbi“; „Svojom neprikosnovenom i rekli bismo gotovo dugogodišnjom mržnjom i omalovažavanjem dočekan je politički pokret kojim se Srbija uspravila kao država“; „Skidanje birokratskog i antisrpskog tereta „Borba“ je propratila pogromom kakav je zapamćen tokom rezolucije IB“; „Sve bitke koje je

Srbija vodila... „Borba“ je svim sredstvima novinarskim izražavanjem, uređivačkim podvalama, lažima i obmanama, potcenjivala i lažno predstavljala“; „Činila je to neljudski, neprofesionalno, zaverenički protiv Srbije“; „To beščašće profesije imalo je uvek mesta na stranicama Borbe“... . Gospodine Minoviću, čak kad je i od Vas — premnogo je! Prešli ste granicu bestidnosti. Umeli ste do sad da gradite karijeru na političkim obrtima i vratolomijama ili da zarađujete tantijeme na umotvorinama kao što je pesmica „Od izvora dva putića vode na dve strane“... Pokušavate li to sada da napadom i to na celokupnu, višedecenijsku uređivačku politiku „Borbe“ prikupljate poene spasa pred talasom nove demokratije u Srbiji i Jugoslaviji? Ne dva, nego više putića, sa izvora demokratije — vode ka putu prave demokratije. Hiljadu krivina, hiljadu useka, ima na tom putu, ali on se nezaustavljivo krči, obeležava i utabava. I uz pomoć komunista i uz pomoć ujedinjavanja partija, i uz pomoć opozicija, pokreta, novina, pojedinaca... Vi ste se, kao i malobrojni istomišljenici u Vašoj kući i nekim informativnim kućama Beograda, uplašili od te sutrašnje prave demokratije. Ona Vam ne bi dala ovoliko samovlašća da fabrikujete neistine. Svi Vi, uprkos sili i veštini; nećete to moći zaustaviti. Ne ni pendrecima po leđima akademika i visokoumnih ljudi Srbije. Ne ni emitujući falsifikovane filmske materijale u istovetnom obliku i u istovremenom Dnevniku na sva tri kanala Televizije Beograd. Ne ni zabranama skupljanja potpisa protiv uređivačkih politika Vaših kuća. Ne ni smenjivanjem urednika... Na desetine novinara Vaše kuće časno ustaju protiv politike koju Vi diktirate. Isto to čine u Televiziji Beograd, Televiziji Novi Sad, Radio-Beogradu... Sutra će ih biti još više. Oni ustaju da brane profesiju, njenu etiku, njenu stručnost — a ne političke struje, ne ni vladajuće ni opozicione partije. Oni znaju — kao i mi u listu koji tako ocrnjujete — da su u višestranačkom sistemu za novinare najpresudniji i najbitniji profesionalizam, objektivnost i istina. Da je navijanje dozvoljeno, svrstavanje rizično a poslušnost pogubna. U pluralističkoj i tržišnoj utakmici nezavisnost se skupo plaća a zavisnost još više. Novine će u bliskoj sutrašnjici postati savest društva. Nesavesne zato već danas hvataju vrtoglavica i strah.

Scenario velike obmane

Vama, gospodine Minoviću, nije dosta što ste poput nedoučenog hirurga pokušali zarđalim skalpelom da iseckate dugogodišnju uređivačku politiku lista „Borba“, ne plašeći se da, uprkos veštini navlačenja rukavica, ruke, ipak, uprljate. Nastavili ste u komentaru da i celoj kući „Borba“, sa oko 4.700 zaposlenih, prilepite crne etikete. I tu ste samo produžili iako je teren jasniji i praktičniji — sa novim krivotvorenjem.

Ne želim ni jednom rečju da osporavam radne rezultate i uspehe

NIP Politika, iako Vi kažete da o tome „Borba“ „besramno laže“, pa ni kada su u pitanju zarade. Ali, zašto ne priznati pred javnošću Srbije, pred radničkom klasom, na koju se pozivate da je kuća „Politika” odlukom republičke vlade i prošle i ove godine oslobođena 90 odsto plaćanja svih poreza?

„Za razliku od „Borbe“ i „Borbinih“ izdanja — kažete u komentaru — naši čitaoci treba da znaju da je najtiražniji list u Jugoslaviji list „Politika“, a ne izdanja „Borbine” kuće koja u svom izdanju svakodnevno tvrde da su najtiražnije. Zvanična statistika Vas, gospodine Minoviću, demantuje jer pokazuje da je list naše kuće „Večernje novosti“ i dalje najtiražniji u Jugoslaviji: u prošloj godini prosečnj štampani tiraž 270.864 primerka,

potom zagrebački „Večernji list“

255.400, pa „Politika ekspres“ 219.542, a tek na četvrtom mestu „Politika“ — 202.855 primeraka. Branite se čak i tezom da ste list okrenuli prema narodu, a ne prema kabinetima. Pa, kad ste ga okrenuli prema narodu zašto listu tiraž opada, zašto vam narod okreće leđa?

Sada jadikujete što ste se odrekli kioska i kamiona i poklonili ih drugim kućama „prilažući svoju imovinu na odar izdaje ondašnjeg, rukovodstva Srbije”. Što ste pomagali izdajnike i što ste izdali svoje radnike?

Bilo bi preterano, gospodine Minoviću, dalje opovrgavati teze i poruke iz „Politikinog” komentaPer nema gotovo ni jedne rečcnice u kojoj nije izneta uvreda ili neistina.

Žao mi je što sam morao da se odlučim na ovaj odgovor. Učinio sam to ne u ime rukovodeće garni ture „Borbe“ — koju tako žestoko napadate — jer njoj pripadam tek nekoliko meseci — nego Zbog onih milion čitalaca 23 „Borbina“ izdanja, zbog radnika „Borbine“ kuće koji isto toliko časno rade

kao i radnici „Politike“, zbog jav-.

nosti, iako nije više ni naivna ni neobaveštena da bi Vaše propagandne balone prihvatila ni kao vašarsku igru. Opredelio sam se da to učinim kao novinar, jer su Vaša agresivnost, Vaše obmane i podvale, Vaši scenariji i predstavc, preskočili sve rampe pristojnosti, poslovnosti i principijelnosti. Iskreno rečeno, jednim delom takvo ponašanje okreće protiv Vas i Vašeg lista deo čitalačke publike. Imao bih, gledano iz tog ugla, čak razloga da se radujem takvoj ratničkoj igri. Ali, ipak, ne. Ne, jer ne želim ni zluradu pomisao: „Politici“, njenim novinarima i njenim radnicima. Ne želim kao profesionalac, kao čitalac, da list takve tradicije tone u živom pesku koji mu ispod nogu sipate, pre svega Vi, gospodine Minoviću. Ne želim ni da se „Borba“ uzdiže ili reklamira na Vašim nedaćama i promašajima. Ona ima dovoljno ugleda, ideja, pameti, radinosti da brani i stiče prestiž ozbiljne i objektivne novine. To joj, na Vašu žalost, pri-

Tnaju sve brojniji čitaoci. ta god posle ovog učinili neću Vam odgovarati. Ovo je moje

oproštajno pismo Vama.

Zbogom, gospodine Minoviću!

Manojlo VUKOTIĆ

BORBA,

ŠTA SE DEŠAVA U TV BEOGRAD POSLE MITINGA OPOZICIJE

Sa „portirnice“ na ekran

Predrag Vitas, za „Borbu“, kaže da će verovatno biti prikazano dosta toga što su kamere zabeležile o gužvi ispred TV i intervenciji|i milicije 0 Vitas tvrdi da je za ostavku Zorana Lukovića saznao ı!Z naše novine, a za tekst koji je izazvao protest ovog voditelja Dnev-

nika veli da je njegov, a ne Lukovićev

d. — O interveniciji milicije prošle srede na mitingu opozicije ispred Televizije Beograd, kao i potezima pojeđinih TV novinara razgovaralo se juče na redakcijskom sastanku informativnog programa TV Beograd, naravno bez prisustva javnosti. Nezvanično saznajemo da je zbog neobjektivnog izveštavanja sa mitinga na redakcijskom sastanku veći broj kritika i optužbi izrežen na račun generalnog direktora Dušana Mitevića i glavnog i odgovornog, urednika informativnog programa Predraga Vitasa. Čuli su se i zahtevi da se istina saopšti — slikom, to jest, da se pokažu svi snimci koji su zabeležili gužvu i intervenciju milicije pred Televizijom. O tome da li će biti specijalne emisije sa ovim snimcima još se zvanično ne zna, ali prema rečima Predraga Vitasa najverovatnije hoće. Posle petočasovnog redakcijskog sastanka gotovo niko od novinara informativnog programa nije bio raspoložen za razgovor, izuzimajući Vitasa koji se odazvao molbi „Borbe“ i između ostalog rekao: — Osnovno što nam se zamera je broj od osam hiljada učesnika, a taj broj smo objavili kao zvaničnu cifru SUP. Pored toga u Dnevniku smo rekli da je bilo isto toliko i znatiželjnika. U suštini, bila je to stvar slobodne procene i mi, smo se, opredelili za zvanični podatak. Naš novinar Vlado Mareš u svom izveštaju rekao je da je bilo oko 15 hiljada, što je otprilike približno broju učesnika i znatiželjnika koje smo mi pomenuli. To je bila jedina „frizirana“ činjenica.

Osvrćući se na opasku da gledaoci nisu imali prilike da vide snimke koje je TV kamera zabeležila ispred zgrade televizije Vitas kaže da je snimalo nekoliko kamermana i na stolu urednika nisu zajedno bile sve kasete, a naročito one gde milicioneri tuku ljude. Ocenje-

ODLUKA IZVRŠNOG VEĆA SRBIJE Komisija za miliciju

tervencije milicije 13. juna, na dan Beogradu, koji su organizovale Na-

Beograd. — Izvršno veće Skupštin utvrđivanje činjenica povodom in održavanja protestnog mitinga u

rodna radikalna stranka, Demokrat a stra! Socijal-demokratska stranka Jugoslavije i Liberalna stranka. Izvršnog veća Srbije se ističe da je,

U saopštenju za štampu

sa važećim zakonskim propisima, nog mitinp odobreno na Trgu Republike između 14 i 16 časova, a da je milicija intervenisala znatno posle održavanja mitinga, oko 20 časova, ispre zgrade Televizije. Budući da je postojao stav da intervencija milicije treba da se izbegne i s obzirom na različite izjave o tome da li je situa-

ska stranka, Srpski pokret obnove,

u skladu održavanje protestnog mitinga,

ispred

cija neizbežno nalagala intervenciju, Izvršno veće Skupštine Srbije formiralo je ovu komisiju, kaže se u saopštenju. (Tanjug)

POP: AK IT EVIAI&IBR IT Ke-0P FGAC U: NHOŽ:n WiWĆ:T MORE VV ii WWII eAU NACE L me Taun

program pustili sliku skupa ispred televizije ali bez tih scena. Obzirom da su prema Vitasovoj tvrdnji tek prekjuče, dobili i te kasete postoji načelni dogovor da se napravi emisija u kojoj će ti snimci stići pred lice javnosti.

— 1 televizija se kao i slične ustanove u svakoj državi brani ako zatreba i milicijom i vojskom. Ovi događaji od prošle sedmice govore da treba povećati stepen odgovornosti ljudi koji vode demonstrante, jer prema tvrdnji nekih očevidaca, ja nisam bio među njima, milicija je intervenisala tek kad je veliki broj ljudi pošao prema ulazu u zgradu. Ako je milicija bez upozorenja intervenisala — to je onda za osudu mada ulazak u televiziju mase demonstranata s mitinga zna se šta znači. Miting je zakazan od 14 do 16 sati i pitanje je šta su njegovi učesnici zapravo hteli pred Televizijom, da li baš incident s milicijom radi provokacije vlasti u Srbiji, koju nisu uspeli da izazovu ni na Trgu Republike

no je da bi veći kiks bio da su u ni pred Skupštinom.

Dara

PROTEST NOVINARA „DUGE“ SLOBODANU MILOŠEVIĆU Novinarska reč bez slobode

Beograd. — Grupa od devetoro novinara „Duge“ uputili su predsedniku Predsedništva SR Srbije Slobodanu Miloševiću „protest protiv ograničavanja slobode novinarske reči, falsifikovanja činjenica vezanih za miting opozicionih partija i represivnih mera policije primenjenih ma učesnike mirnih demonstracija ispreg zgrade Televizije Beograd“.

U protestnom pismu se kaže:

„Ogorčeni smo i najoštrije protestujemo zbog pritisaka koje su čelni ljudi Televizije Beograd vržili, i vrše, na naše kolege novinare — onemogućavajući ih da istinito informišu javnost o mitingu opozicionih stranaka, održanom 13. juna 1990. Prisiljavajući novinare da čitaju falsifikovane izveštaje, televizijski čelnici su stravično ugrozili i ograničili slobodu novinarske reči, a time bitno povredili novinarski kodeks što ne bi smelo da ostane neosuđemo. Primena represivnih policijskih mera, koja je očito bila dirigovana, još jednom je u najogoljenijem vidu

totalitarno lice kvazidemokratskog, režioa. Budući da postoje filmski zapisi na kojima se vidi da učesnici mirnih demonstracija ispred Televizije Beograd ničim nisu izazvali policijsko batinjanje pendrecima, zahtevamo «da se uzapćeni filmski materijal javno prikaže, te da oci nasilničkog akta nad nažim sugrađanima — među kojima je bilo uglednih ljudi naše kulture — budu imenovani i najoštrije kažnjeni”. |

Protest su potpisali: Zdenka Aćin, Vesna Mislišić, Milomir Marić, Vanja Bulić, Rade Grujić, Duška Jovanić, Zoran Nikodijević, Miško Kalezić i Zoran Marković. (Tanjug) o

Komentarišući ostavku Zorana Lukovića Vitas tvrdi da je za nju saznao iz novina (iz „Borbe“). Inače, nema ostavke na radni zadatak, ona se može dati na funkciju, a voditelj dnevnika nije funkcija.

— Tekst nije bio Lukovićev već

moj — kaže Vitas. Pravljen je, po dogovoru, od svih izveštaja o mitingu koji su stigli tog dana. Oce-

jnio sam, pošto je izveštaj Vlade ·Mareša bio „ravan“ da moramo, kao Televizija dati neku najavu i komentarisanu odjavu u kome bi

- izneli naš odnos i viđenje. Stoga je

i rečeno, da miting nije uspeo, da nije dobio legitimitet u narodu. Televizija Novi Sad je preterala iz-

noseći da je bilo 50 hiljada učesni-

ka. Pominjali smo i „prozivali“ Studio B čiji je novinar Marko Janković preko rađio talasa pozvivao građane da se priključe mitingu sa čisto stranačkih pozicija. Uoči mitinga imali smo komentar Miloša Markovića, na kojem nam se takođe zamera. Međutim, namera tog komentara bila je da se bavi pitanjem šta je Srbiji prioritetni zadatak: Ustav ili izbori. U tom komentaru Marković je rekao da je i miting dokaz slobode i demokratizacije u Srbiji. Ponuđeno je i Zoranu Lukoviću da on pravi taj komentar, ali je on rekao da ne može komentarisati događaj koji će se tek odigrati, mada tema nije bila samo miting, već politička činjenica šta treba u Srbiji pre da se dogodi: Ustav ili izbori. Lično zameram kolegi Zoranu Lukoviću što nije odbio uređivanje i vođenje Dnevnika u sredu, već je ušao u studio, pročitao najavu i u toku emisije izašao i ostavio da spiker čita dalje. Posle današnjeg sastanka redakcije, s obzirom da nikome zvanično nije saopštena nikakva njegova ostavka on i dalje treba da radi Dnevnik. Međutim, niko ga neće na to prisiljavati ako to ne bude želeo da radi. Ima i drugih poslova. Rad na televiziji je kolektivni čin i urednici autorizuju uređivačku politiku, kaže Vitas.

Svoj stav Zoran Luković, kaže, već je rekao i nema ništa da doda osim da su neke njegove tvrdnje u novinama „izvučene iz konteksta“. Put do objektivnog izveštavanja televiziji je svakako lakši nego drugim medijima. Slikom i živom rečju sve optužbe lako je oporeći. Kada će ta objektivna slika i na male ekrane?

E. ĆIRIĆ

ŽAREVCU

ju ff 1990,

utorak 19,

PROMOCIJA SPO U P(). |

Vuk Drašković: Na Kose. vu svi moraju ćirilj, da pišu. Nema govora nj

o kakvoj teritorijalnoj ay.

tonomiji na Kosovu

Požarevac. — Uz postojeći Srbj ja će do kraja godine dobiti još je, dan ustav, a napisaće ga Srpska opozicija. Višestranačke izbore Srbiji raspisaće pet opožicionih partija. Tim povodom ovih dana potpisaće se zajednička deklaracj, ja, a krajem godine konstituisnti | paralelna ustavotvorna skupština Srbije. Ovo je na prekjučerašnjoj promociji stranke Srpskog pokreta obnove u požarevačkom Dom, kulture, uz prisustvo oko 700 ljudj (veliki broj je ostao van zgrade) i, | jvavio Vuk Drašković, predsednik SPO tvrdeći da će sađašnja komi). nistička vlast u Srbiji biti prisiljena da izgubi vist, ukoliko ne pristang na višestranačke izbore.

— Srbija ne sme da bude ničija svojina. Nijedna stranka, pa ni ko. munistička,ne sme da oseti pravo vlasništva nad njom, naglasio je Drašković. — Ma kakve haljine i krštenice menjali komunisti ostaj isti i moraće da odustanu od poll. vekovnog monopola. Srbja nije de. dovina Edvarda Kardelja, Karla

Mitević i Minović Ljubomir „jJacić, „predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke u Požarevcu, na promociji Srpskog pokreta obnove zatražio je od prisutnih da više ne kupuju list „Politiku“ i ne daju pare iz svog džepa za Minovića i Mitevića, koji svojim glasilima obmanjuju javnost. Zatražio je od skupa da kolektivno otkažu TV-pretplatu i

napomenuo da u Srbiji ima samo jedan Pekić, a stotine Minovića,

Optimista.

Vuk Drašković je u Požarevcu izjavio da bi njegova stranka na višestranačkim izborima, u ovom trenutku dobila 65 odsto, a komu. nisti 17 odsto glasova.

Marksa, Josipa Broza ı Slobodana Miloševića. Ona pripada. svima koji u njoj žive, ma koje vereiras | bili, ma kakvo političko uverenje prihvatali, svima koji shvataju Srbiju kao neotuđivu i nedeljvu otadžbinu.

Rešenje kosovskog problema Drašković vidi u ukidanju mnogih prava albanskim žiteljima na KosOVu. — Nema govora ni o kakvoj teritorijalnoj autonomiji na Kosovu. Ni o albanskom jeziku, školama i univerzitetima. I tamo svi moraju ćirilicom da pišu, rekao jc Draško: vić.

Prema njegovom mišljenju SPO, kada dođe na vlast razm0htiraće na Kosovu sadašnji mehanizam vlasti, U slučaju raspada Ju goslavije Drašković smatra da 5VČ teritorije na kojima živi većinski srpski živalj moraju pripasti Srbiji.

— 1 Hrvatska mora imati po: krajine kao Srbija, rekao je Draš ković. Reč je o Dubrovniku, Ban ji, Istri, Slavoniji. U slučaju konfe: deracije, smatra Drašković, Srbii treba vratiti teritorije koje je unela u Jugoslaviju danom ujedinjenja, 1. decembra 1918. godine. Što 5č tiče makedonskog nacionalnog P! tanja Drašković je rekao da uvaži va pravo svakog čoveka na individualno osećanje nacionalne Pr padnosti. Dodao je da u srednjem pa i u prošlom veku za Makedon: ce niko nije zano na Balkanu. To je istorijska i etnička istina.

D. STODIĆ

Momčilo Đorgović

pilo. Do pojave te limuzine mogao se steći utisak da se radi ma je bilo sve u okviru unapred dogovorenog scenarija,

ikonografije i žargona.

o nečemu ozbiljnom, a kada je ona uplovila sve je počelo

da liči na svadbu koju je organizovao kakav skorojević, bo-. gati prigradski seljak. Svako drugo vozilo bi bilo primerenije, mada se na demonstracije obično ide peške. Da je stigao na motoru Drašković bi delovao kao mladi gnevni čovek. Da je stigao na traktoru delovao bi kao autentični ideolog krvi i tla. Čak bi njegovom imidžu najviše odgovarao džip koji bi podsetio na njegovo učestvovanje u lipanjskim gibanjima 68. i fidelkastrovski radikalizam lidera pobunjenog naroda. Ali ovako je on poništio i sebe i crnu limuzinu stvarajući ya KORPA čije su preteče pevači novokomponovane narodne muzike. | autentične po. :: : LI Oi Draškoviću se, međutim to slučajno nije dogodilo. U okvi- stava s VI PC ODOBRI daaa a o opagaje stete rima kolektiviteta koji je decenijama izgrađivan niko od nije čudo što narodne demonstracije deluju razularen? ! nas nije naučio da bude javni čovek. Niko se nije naučio što se na njima ne profilišu artikulisani politički stavovi.

govora, svoje sivilo, svoju društvenu iskorenjenost _ N maskirale spoljnom pompom, medijskom manipulacijom i obaveznim crnim limuzinama. Harizma je bila 17' građivana na što većem distanciranju od svakodnevnoz žiVota i ubeđivanju naroda da ih procenjuje ne po onome rade, već po njihovim motivima (revolucija, komuniza!, opasnost od neprijatelja). Mnoge javne ličnosti su bile obi ne kreature i figure na šahovskoj tabli a preko puta njih bila narodna masa kojoj se nije dopuštalo da sagleda 5V0/“

Nu: dojučerašnje javne ličnošti su površnost svojih

Nastanak javnog čoveka

e, nije sve tragično, niti crno kao što nam svakod- da je na njemu glavna ličnost Vuk Drašković, čovek koji je nevno izgleda. Ili mi hoćemo da nam bude tragedi- svojevremeno u crvenom kabinetu Mike Špiljka ispisivao ja, jer onda sami sebi delujemo ozbiljnije i dosto- priučeno marksističke tekstove „Ja, malograđanin“ koje je janstvenije. Godinama smo učeni ozbiljnosti, uveravani u objavljivalo zagrebačko „Oko“? Danas je on „Ja, Srbin“. Ali, svoju svetsko-istorijsku misao, a čete funkcionera i aktivis- dobro svako ima pravo na avanture u životu, pogotovu oni ta se nikada na svom radnom mestu ili angažmanu nisu os-t koji dolaze u veliki grad, pa im treba stan i društveni stamehnuli: Ali, to bar danas sa distance koja je nastala izgle- tus, i misle da im je svet mali , pa makar stigli i do Afrike, a da vrlo smešno. 1 zašto bismo sav ovaj politički vašar uzi- kasnije shvate da im taj veliki svet može biti i Velika Srbija. mali kao nešto što je ozbiljno, što prevrće stranice istorije? Drašković je mene tek sada, na prošlonedeljnom mitingu, - Eto, taj miting opozicije u Beogradu koji je toliko izdijabo- uveselio kada sam ga video sa onom crnom limuzinom, kolizovan kao da je posredi elementarna katastrofa, poput ja je bila apsolutno neprimerena takvom skupu, njegovim zemljotresa. Da li je on stvarno mogao biti dramatičan ka- intencijama, parolama i šarenom društvu koje se bilo oku-

javno da misli, govori i da se u javnosti mora drugačije po- Kao što nas i Draškovića može samo nasmejati što U novim našati nego kao što bi to radio u svom selu. U politici se ni- prilikama u kojima želi on biti lider, koristi simbole ranijih je smela pokazivati neka vlastitost već se moralo misliti i lidera pored kojih je rastao. On je oduvek želeo da

govoriti kako „svi misle i govore, kako i šta „partija“ kaže. kao oni: besprizivni, privilegovani, moćni vođa koji Poo

Jedina mogućnost da se politički-javno misli i govori bila je će narod kada i kako on želi. Po drugi put to je zaista na partijskim sastancima i zvaničnim forumima, a na nji- mično. |

Prvi broj „Borbe“ izašao je u :februara 1922. U NO ratu „Borba“ „cu od 19. oktobra do 27. novembra Driniću od 1. oktobra 1942. do 27. 1943. Od paaa dry 55 izlaženje u radu, a od 23. marta " „mjanuara 1988. „Borba“ 56

„Svoje mesto u našem sistemu informisanja „Borba” treba još više da potvrđuje svakodnevnim angažovanjem na bitnim pitanjima radničke klase i' radnog čovjeka” ; · TITO

Uređuje redakcijski kolegijum: Zajednička redakcija: Marksa i Engelsa 7. Važniji telefoni: centrala 334-531. Glavni i odgovorni: urednik 338-740. V.D. Rukovodilac OOUR 347-153. Dnevna EGA ESK) 347-027. Jugoslavija 346-143. Svet 347-345. Stvaralaštvo 345-351. S 346-236. Dopisna mreža 339-356. Nedeljna Borba 336-381. Sekretar redakacije 338-740. Marketing i poslovni kontakti 341-151. Odeljenje pretplate 335-246. Stemografi 332-971, 332-872. Rukopisi se ne vraćaju. Pretplata u zemlji za jedan mesec 119,40, tri meseca 358,20, šest meseci 716,40, za

dana 1.432,80 dinara. Pretplata za inostranstvo za jedan mesec 238,80, za tri meseca 716,40, za šest meseci 1.432,80, za godinu dana 2.865,60 š Avionska poštarina po se posebno. Žiro račun za pretplatu u zemlji broj 60801-602-79, „Borba“ OOUR „Borba“. Broj deviznog računa je

Predsednik Republike odlikovao je „Borbu“ Orde- <, “, “ :Za e \ nom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Orde. ada Ta VO au Beograd: Tedaje | šlampa Radda ora dicaeija „Borba“, Ureda, AGU latraoijd:1 tauaparija „Borba“, Eo, eu Beprad kao jedinstveno

nom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.