Borba, 06. 09. 1991., S. 3

O JUGOSLAVIJI

Uprkos nasilju, ili upravo zbog njega?

DOGAĐAJ DANA

Hašku konferenciju mogli bi ugroziti samo sukobi širih razmera za koje bi bilo jasno da nisu plod samo inicijative lokalnih ekstremista, već deo smišljenog projekta miniranja evropske mirovne inicijative-

(Od dopisnika „Borbe“)

Brisel. — Za utehu Jugoslovenima (ako takvi još postoje i ako ih išta može utešiti), nisu njihovi političari jedini skloni ličnim, „originalnim“, dakle različitim, tumačenjima postignutih dogovora i potpisanih sporazuma. Samo nekoliko sati nakon što je objavljeno da su evropski šefovi diplomatije odlučili da za 7. septembar sazovu Konferenciju o Jugoslaviji (ne usuđujući se još da je nazovu „mirovnom“), jedan od učesnika u tom dogovoru, nemački ministar inostranih poslova Hans Ditrih Genšer, istupio je sa tumačenjem kako će se Konferencija održati „samo ako sukobljene strane budu rigorozno poštovale prekid vatre“. A to bi, imajući u vidu kako trenutno stoje stvari „na terenu“, značilo da od Konferencije o Jugoslaviji — nema ništa.

_Uslovna odluka

Formalno, Genšer je u pravu. U Deklaraciji o Jugoslaviji koju je 3. septembra usvojio Savet ministara EZ, izričito stoji da će se Konferencija „sazvati” (dakle, u budućem vremenu), „pod pretpostavkom“ da sve, naravno jugoslovenske, strane „striktno poštuju svoje obaveze po spora-

zumu o prekidu vatre i Memorandumu o saglasnosti“. A znamo kako tu stoje stvari.

Odluka o Konferenciji je, shodno tome, „uslovna“ a ne definitivna. Navodi se, čak, i datum (6. septembar), kada će ministri, na već ranije zakazanom sastanku, „imati priliku da procene situaciju“. Od njihove procene bi, dakle, trebalo da zavisi hoće li konferencije uopšte biti.

Mada formalno tačno, ovakvo Genšerovo tumačenje haške Deklaracije o Jugoslaviji se u briselskim političkim krugovima ocenjuje previše „bukvalnim“” i pomalo „birokratskim“. A potencijalno, čak, i „opasnim“, pošto bi se moglo shvatiti kao „otvoreni poziv” svim onim snagama koje se protive političkom rešenju jugoslovenske krize da bezobzirnom eskalacijom nasilja u narednih nekoliko dana jednostavno miniraju hašku Konferenciju i mirovni projekt Zajednice. Italijanski šef diplomatije De Mikelis je još u Hagu upozorio da „neki imaju interesa da torpeduju mirovni proces“, te da im ne treba olako pružati šansu da takav svoj interes ostvare, onemogućavajući pregovore i eventualne sporazume.

Za razliku od Genšera, koji „front odbijanja” (mirnog rešenja) vidi sa-

Jugoslavija sa Albanijom i Kambodžom

Brisel — Danas će Savet ministara EZ u Briselu raspravljati i odlučiti o ubrzanom zaključivanju sporazuma o pridruživanju (asocijaciji) Mađarske, Poljske i Češkoslovačke Evropskoj zajednici, kao i o hitnom otvaranju pregovora o budućem istom statusu Rumunije i Bugarske.

Jugoslavija, koja je pre godinu dana bila „na korak“ od pridruživanja Zajednici, u međuvremenu se našla u rubrici „humanitarna pomoć“. U sedištu EZ u Briselu juče je, naime, zvanično saopšteno

_ da je Komisija donela odluku da uputi hitnu humanitarnu pomoć

„žrtvama sukoba u Jugoslaviji“, zatim „stanovništvu pogođenom obnavljanjem borbi u Kambodži“ te, konačno, „sanitarno-medicinsku pomoć Albaniji“.

Vrednost hitne pomoći Jugoslaviji (uglavnom u lekovima i sanitetskom materijalu) i Kambodži određena je na milion ekija (oko 1,2 miliona dolara), dok će Albanija dobiti 1,5 miliona ekija. Za Jugoslaviju, pomoć će se distribuirati preko Međunarodnog crvenog krsta i

“belgijskog ogranka organizacije Lekari bez granica.

_M.K.

2 22

SVE ZAVISI OD PROCENE: Borbe u Petrinji

mo na jednoj od sukobljenih strana, većina ministara smatra da on postoji i deluje u svim suprotstavljenim ta-

orima, čiji ekstremisti strahuju da bi ono što će eventualno dobiti ratom — teritorije, međunarodno priznanje, povratak poljuljanog ugleda... — mogli izgubiti u pregovorima. Pa im je, zato, stalo da te pregovore onemoguće.

Zbog svega toga, većina evropskih ministara je, čini se, sklonija „kreativnom tumačenju“ odluke o sazivanju Konferencije o Jugoslaviji. Svi oni bi, naravno, voleli da ona počne u uslovima potpunog prekida vatre, ali su svesni da — budu li na to čekali — mogu izgubiti „zamah“ koji je njihov mirovni projekt dobio teškom mukom iznuđenim pristankom svih jugoslovenskih strana na dva značajna dokumenta, potpisana u noći između nedelje i ponedeljka. Upravo zbog toga su, kako se primećuje u Briselu, „i sami sebe iznenadili“ brzinom kojom su reagovali i sazvali konferenciju za subotu, kako jugoslovenskim faktorima krize ne bi ostavili puno vremena da se „predomišljaju“, a lokalnim „gospodarima

с о • • • o • | Spanci zabrinuti za jedinstvo Zvanični Madrid strahuje da Jugoslavija može ne samo razoriti samu sebe, već i ukočiti proces političkog povezivanja „dvanaestorice“.

Madrid. — Zvanični Madrid smatra da je i nerazborito i zabrinjavajuće to što je Nemačka „iskočila“ iz okvira dogovorene politike EZ prema Jugoslaviji i zapretila da će priznati jugoslo-

· уепзке secesionističke republike

Sloveniju i Hrvatsku, ne čekajući da se o tome prvo dogovor postigne među „dvanaestoricom“. „To nije razborito” — izjavio je šef španske diplomatije Fermandes Ordonjes prošle noći u

španskom senatu. Španija je od početka bila za očuvanje jedinstva Jugoslavije. Takav stav je bio prevladao i u redovima EZ. „Mi smo odbili“, kaže Ordonjes, „da priznamo петаујапози Hrvatske i Slovenije. Učinili smo to da se ne bi uticalo na pogoršanje situacije, mada je bilo i suprotnih mišljenja.“

Sada, nakon pomenutog „iskakanja“ Nemačke, zvanično Madrid strahuje da Jugoslavija,

Kaplani o Jugoslaviji

Tirana. — Albanski ministar inostranih poslova Muhamet Kaplani izjavio je listu „Baškimi“ da je „očigledno da Jugoslavija stvorena na osnovu avnojskog sporazuma ne može više postojati“.

„Mi nikada nismo ohrabrivali raspad Jugoslavije“, tvrdi šef al-

banske diplomatije i dodaje da to što je Jugoslavija danas u krizi brine Tiranu jer „u toj zemlji živi tri miliona Albanaca, polovina naše nacije“. Svaka odluka koja se tiče budućnosti Jugoslavije mora kako navodi Kaplani — zastupati i interese Albanaca, „na ravnoj nozi sa ostalim narodima zemlje“.

(Tanjug)

ne samo da može razoriti samu sebe, nego da može ukočiti, pa čak i minirati, procese političke unije među „dvanaestoricom“.

Takva strahovanja Ordonjes gradi na sledećim faktima: prvo, kriza u Jugoslaviji, uz ono što se dešava u Sovjetskom Savezu, skida sa dnevnog reda pitanja političke unije „dvanaestorice“ i odlaže ih za kasnije. „U poslednje vreme, kaže on, mi se samo bavimo Jugoslavijom i Sovjetskim Savezom.”

Ali, to nije najgore, smatra se u Madridu. Mnogo gore od toga je to što nemačko „iskakanje” nesumnjivo pokazuje da šavovi Evropske zajednice, bar kada je u pitanju njena politička unija, definitivno pucaju. I tu je Jugoslavija problem na kojem će se to jedinstvo prelamati.

Šef španske diplomatije je dodao da među „dvanaestoricom” postoje „veoma različite vizije“ jugoslovenskog problema, ali da se o njima Javno ne govori, da se ne bi napravile još veće štete“.

(Tanjug)

PETAK, 6. SEPTEMBAR 1991. GODINE 3 DA LI ĆE NASTAVAK SUKOBA DOVESTI U PITANJE HAŠKU KONFERENCIJU

КОНФЕРЕНЦИЈА.

pogrešno protumačeni kao „blanko ček” da se do subote stvori što više „svršenih činjenica“, osvoji što šira teritorija ili „izbaci iz stroja“ što veći broj neprijateljskih vojnika, evropski su ministri, ipak, u dokument o sazivanju Konferencije o Jugoslaviji ugradili i već citiranu odstupnicu. „Izolovani incidenti“, kako se — uprkos njihovim razmerama i dramatizacijama iz zemlje — u Briselu kvalifikuju najnovije povrede prekida vatre, neće dovesti u pitanje subotnju hašku Konferenciju o Jugoslaviji. Nju bi, kako se ovde tumači, mogli ugroziti samo „sukobi širih razmera“, za koje bi bilo jasno da nisu plod samoinicijative lokalnih „gospodara rata“ i ekstremista koji su se otrgli svakoj kontroli, već da su deo smišljenog projekta miniranja evropske inicijative, u kojem učestvuju i neki od potpisnika sporazuma o prekidu vatre i Memoranduma o saglasnosti.

Činjenica da se u evropskim medijima odgovornost za najnovija kršenja vatre svaljuje uglavnom na „Srpske teroriste potpomognute Armijom“, ne zavarava iskusne evropske diplomate među kojima se — kako se može čuti u sedištu EZ — „javila bojazan da se sukobi provociraju i zatim dramatizuju na hrvatskoj strani”, u nadi da bi tako, brže перо рге-

rata” dovoljno vremena da nanesu nepopravljivu štetu“ krhkom, tek započetom mirovnom procesu.

Srijanje u katastrofu

Konferencija se, dakle, kako smo još u utorak javili iz Haga, ne saziva uprkos produženom nasilju, već upravo zbog njega. Vredi, u tom kontekstu, ponovo citirati predsedavajućeg Saveta ministara Hansa van Bruka, koji je, inače, u utorak prvo nastupio sa idejom da se konferencija mora prethodno dobro pripremiti, te je njen početak predlagao za 16. septembar, da bi se zatim saglasio sa onima koji su smatrali da se ne. sme toliko čekati. „Upravo u svetlu novih događaja, novih sukoba i novih žrtaei — Боју као i je Оран šef

iplomatije — „odlučili smo da konferenciju | SaZOVeMO bez odlaganja, verujući da ćemo i time dati doprinos zaustavljanju nasilja. Svako dalje odlaganje vodilo bi eskalaciji krvoprolića.” Svesni, međutim, da bi se njihova žurba i rešenost da se konferencija

govorima, moglo da dođe do osnovnog cilja — priznavanja nezavisnosti. Zato se u zvaničnom Briselu — dok se ne uspostavi kontrola primirja niko ne zaleće sa ocenom odgovornosti za svakodnevne „sporadične incidente” kojima se krši prekid vatre. Većina je uverena da u toj Prijavoj i voj igri — nema nevinih.

Kada se danas sastanu u Briselu da bi pozdravili goste sa Baltika ministre — Litvanije, Letonije i Estonije — šefovi diplomatija evropske dvanaestorice suočiće se i sa nimalo lakim „uzgrednim zadatkom“: da procene da li je nagomilavanje „incidenata“ prešlo u novi kvalitet „sukoba širih razmera“, ili je, nivo nasilja još na nivou koji bi bio „podnošljiv”“ za početak mirovne konferencije. Tek će u skladu sa tom procenom doneti odluku o održavanju, odlaganju ili, čak, otkazivanju Haške konferencije o Јано И

Ako je dopisniku dopušteno da prognozira, ministri će doneti onu prvu odluku: da konferencija počne u subotu. Ne zato što je „povoljan trenutak“, već zato što, jednostavno, nema alternative.

što pre okupi, mogli u Jugoslaviji biti ___ Мико КРАВТМ

Lord Karington: Nema konferencije bez primirja

London. — „Mirovna konferencija o Jugoslaviji neće početi pre nego što se okončaju sukobi u Hrvatskoj“ — izjavio je juče u Londonu britanski diplomata lord Karington. Karington, koji treba da predsedava mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji, čiji je početak bio predviđen za subotu u Hagu, naglasio je da ozbiljnih i suštinskih razgovora ne može biti sve dok se puca i dok ljudi ginu.

Ova izjava lorda Karingtona potvrđuje prekjučerašnje ocene britanskih zvaničnih krugova da je rasplamsavanjem borbi u Hrvatskoj mirovna konferencija o Jugoslaviji dovedena u pitanje.

(Tanjug)

Pozitivne predrasude

„Bio sam u Jugoslaviji mnogo puta. Osnovno je da su ljudi vrlo prijazni i da je zemlja vrlo lijepa, tako da čovjek ima unaprijed pozitivne predrasude. A što se politike sa stajališta Zapada tiče, važno je da Jugoslavija ostane nezavisna. Uopšte ne želimo prisiljavati Jugoslaviju da se priključuje NATO ili Evropskoj zajednici ili bilo čemu drugome već bismo je htjeli vidjeti snažnu, nezavisnu i naprednu : izjavio je lord Karington u intervjuu „Danasu“ 1988. Upitan da li će kriza u Jugoslaviji ugroziti ravnotežu snaga u Evropi, lord је одвоуоrio: „Zasad, dakako, nema te opasnosti, ali ako bi se stanje naglo роgoršalo i ako bi u Jugoslaviji nastale radikalne promjene, moglo bi se to dogoditi, ali ne vjerujem da će do toga doći“. (2)