Borba, 20. 12. 1993., S. 18
14 ред 150 Država je opliačkala narod
Рита је гатаиа ттје репке рџаске коппзкасуи 1и5г02по0
гара ротаттенјет родигеса т одиштатет изатетта
2#птапа
Dr Branko Horvat, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je u bivšoj SFRJ bio i direktor Instituta za ekonomske nauke u Beogradu, u poslednjih godinu dana objavio je nekoliko publikacıja o privrednom trenutku Hrvatske, a pre svega o onome što je neophodno učiniti kako bi se ukupna situacija na ovom planu, eventualno, bar približila Evropi. Teze iznete u ovim radovima iskorišćene su kao podloga za razgovor sa prof. Brankom Horvatom.
Ne samo u predizbornim kampanjama, već i u svim programima vlade, najčešće upotrebljavan izraz je stabilizacija privrede. Međutim, šta tu iz čega proističe: razvoj privrede iz stabilizacije ili obrnuto?
— Od 1970. godine najprije vlada u Beogradu, a sada jednako vlada u Zagrebu, neprestano govore o stabilizaciji privrede. A, privreda zapada u sve gore stanje; nezaposlenost i osiromašenje su sve veći. Poslije više od
„„Zagreb ima sve uvjete da postane Bruxelles ekonomske unije srednje i istoćnmoevropskih zemalja. Bili, na tome postojeća vlast niti radi niti razmislja, čak i kad je direkino upozorena.
dvije decenije trebalo je postati jasno da stabilizacija ne vodi privrednom razvoju nego Oobrnuto, privredni razvoj USpOStavlja stabilizaciju privrede. Taj se zaključak može izvesti prostim promatranjem statističkih podataka najviši rast proizvodnosti rada, najmanje nezaposlenost i najmanja inflacija postižu se onda kada proizvodnja najbrže raste. I obrnuto, usporavanje rasta proizvodnje povećava nestabilnost privrede i svakom laiku trebalo bi biti jasno zašto je to tako. Sve to nema nikakve veze s „intenzivnim“ rastom koji se često suprotstavlja „ekstenzivnom“, a još manje sa „stabilizacijskom“ deflacionom monetarnom politikom koja usporava rast, povećava nezaposlenost i ne riješava osnovne probleme stabilizacije.
Očigledno je da ni u Hrvatskoj tržišna privreda ne može da funkcioniše bez pravne države. To ste, uostalom, više puta isticali?
— Svakako tržišna privreda ne može funkcionirati bez pravne države. Svaka poslovna akci-
ЈЕ
ја mora imati izvjesne pravne posljedice i osim toga mora biti sigurno da će sudski utvrđeno pravo biti provedeno u život. Ti uvjeti ne postoje. Nema elementarnih privrednih zakona za koje je protekle tri godine, inače, bilo dosta vremena da se pripreme. U privrednom sistemu u kome nema adekvatnih zakona, a oni koji postoje slabo se primenjuju i u kojem su upravni OTgani u privredi i upravi postavljeni prema načelu političke podobnosti, nema odgovornosti ni inicijative. Velika neizvjesnost čini zaključivanje bilo kakvog poslovnog aranžmana izuzetno dugim i kompliciranim. U takvim se uvjetima strani kapital nema nikakvu namjeru pojavljivati. A naši ekonomski emigranti, koji su zaista namjeravali investirati i tako pomoći domovini, razočarani odustaju. Stoga je prvi uvjet razvoja, a s njim i stabilizacije, izgradnja pravnog sustava i striktna primjena pravnih normi.
Negativne posljedice pojačane su činjenicom što je sama država izvršila dvije velike pljačke: konfiskaciju društvenog vlasništva podržavljenjem poduzeća i oduzimanjem ušteđevina građana. S druge strane, pravni prekršaji imaju veoma teške ekonomske posljedice, odsustvo svake privredne inicijative i odgovornosti, zatvaranje poduzeća i otpuštanje radnika, pad proizvodnje i proizvodnosti rada, krađu i korupciju, imenovanja državnih upravnih odbora, sastavljenih uglavnom od članova
HDZ-a, rezultira ostvarivanjem
prihoda bez rada i poslovnog angažiranja. Od 25 najboljih direktora u Zagrebu, koji je prije nekoliko godina istraživala dr Vesna Pušić, prošle godine ostalo je svega pet, a od onda se njihov broj i dalje smanjio.
Druga spomenuta pljačka odnosi se na devizne ušteđevine.
Sklonost ka samouništenju
Jedna od ozbiljnih posledica raspada SFRJ je usitnjavanje tržišta svake novoosnovane države posebno. Hrvatska tu, naravno, nije izuzetak.
— Dolazimo do čisto ekonomskih uvjeta razvoja. Tu je, na prvom redu, veličina tržišta, jer se bez tržišta ne mogu zaposliti postojeći kapaciteti. Već je konstatirano kako su se unutrašnja i vanjska tržišta smanjila. Za nas je od ključnog značenja slovensko (i bosansko) tržište, a već se dvije godine ne može postići sporazum O normalnom vanjskotrgovinskom prometu i modalitetima plaćanja. Štoviše, uvedena je i carina na slovensku robu, i otpočet trgovinski rat.
Zapravo, Hrvatska, uostalom kao i ostale zemlje, ima svoje razvojne prednosti, ali i mane. Možemo li ih, makar u grubim crtama, sistematizovati?
— Nedavno me informirao direktor jedne velike njemačke firme kako su oni procenjivali mogućnosti investiranja u Hrvatskoj: poljoprivreda — velike mogućnosti, turizam — srednje, industrija samo selektivno, promet — velike mogućnosti zbog tranzitnog položaja zemlje. Sve je to dobro poznato. No, onda dolazi još jedna procjena koju nisam očekivao: njihovi stručnjaci upozorili su na sklonost naroda samouništenju i ova posljednja procjena bila je dovoljna da se ne ide u investicije. Ja bih ovdje izvršio samo jednu korekciju, ne naroda već vlade, koja vodi zaista diletantsku samouništavajuću privrednu politiku i opet govori o novom ratu, a ne O realnoj integraciji u Evropu. Dovoljno je potpuno demokratsko otvaranje televizije pa da se eliminira svaka „sklonost naroda“ k samouništenju. Štediše su sklopili sa svojim bankama ugovore prema kojima povjeravaju bankama svoje devize uz odgovarajuću kamatu. Država je garantirala uloge. Oba su ugovora prekršena. Često objašnjenje da je za to kriv Beograd, predstavlja demagošku besmislicu, i to iz dva razloga:
prvo, pred kraj prošlog režima, za vrijeme predsjedništva Ante Markovića, devizne rezerve su podvostručene (a ne smanjene) i svatko je mogao podići svoj devizni ulog (što su spretni Slovenci uradili) i drugo, banke su za isporučene devize dobile
S 777
Tržišne privrede me može funkcionisali bez pravne države: dr Branko Morva?
dinare koje su neodgovorno potrošile. Štednja je zamrznuta do 1995. godine (uz neke bitne olakšice) i određena je jednoobrazna kamatna stopa od pet odsto, kako su evropske kamatne stope bile znatno više (u prosjeku su iznosile devet posto), to je značilo i znači samovoljno državno konfisciranje kamatnih prihoda. Posljedica toga jeste da kad najviše trebamo devize — ха цуог 1 деvizne rezerve — one odlaze u italijanske i austrijske banke.
Rješenje je ovo: država mora sanirati velike banke, a zbog pravednosti i male, putem državnog duga, kako bi se učmali bankarski sistem pokrenuo konkurencijom, treba dozvoliti poslovanje stranim bankama (za prvo vrijeme slovenskim i austrijskim bankama) i omogućiti isplaćivanje ušteđevina onima s nedovoljnim prihodima (penzionerima i nezaposlenima). S povećanjem proizvodnje, izvoza i deviznih rezervi treba postepeno oslobađati sve uloge. Ovo posljednje nije administrativna mjera, već ovisi o uspješnosti politike i ujedno utječe na tu uspješnost uz neizvršene obaveze prema građanima ulazi i denacionalizacija.
Vratimo se području bivše Jugoslavije, ima li uslova za, kakvu-takvu reintegraciju tržišta?
— Uslov je uklanjanje carina i drugih ekonomskih zapreka za
slobodan protok roba, usluga i.
putnika i stvaranje ekonomske intepracije sa Slovenijom i Bosnom putem carinske i monetarne unije. To je samo prvi korak, a na isti način treba se povezivati i sa drugim susjednim zemljama. Po svom položaju, relativno maloj zemlji i velikom relativnom iskustvu i izgradnji tržišne privrede, Zagreb ima sve uvjete da postane Bruxelles ekonomske unije srednje i istočnoOevropskih zemalja. Ali, na tome postojeća vlast niti radi niti razmišlja, čak i kad je direktno upozorena.
PISMA,
KO RUŠI DINAR
Danas je moguće čuti svakakve besmislice, ali da jedan član
rekne takvu besmislicu iz čiste ekonomske sfere, to je, zaista, preko svake mere. Naime, nedavno se mogla čuti izjava ekonomskog „savetnika preko radija, u emisiji „Nešto treće“, da na eroziju naše domaće valute najviše utiču ulični dileri i nemačka marka. Da bi se to sprečilo, prema njegovim rečima, potrebno Je da se paritet dinara utvrđuje prema nekoj drugoj valuti, na primer, Japanskom jenu.
·Kad je moguće da jedan stručnjak izjavi takvu besmislicu, kako onda možemo da očekujemo da vladajuća politika ne čini nešto slično? Stalno se u našoj javnosti okrivljuju nemačka marka i ulični dileri kao krivci za podsticanje rasta cena, a ne dinar. Prema njima, izgleda da dinar mora da se štampa isključivo zbog toga što se cena marke uvećava svakog sata. Da nema marke — dinar bi mirovao!
To je frapantna besmislica. Nemačka marka je tu. Ona služi kao termometar našeg bolesnog tkiva u društvu. Proglašavati taj termometar neispravnim i tražiti novi Iz Japana, to može samo budala da predloži. Da nema nemačke marke, cene bi se isto tako vrtoglavo dizale, a umesto nje, moralo bi se izmisliti nešto drugo, na primer, orasi. Međutim, ni to ne bi smetalo dinaru da pada, Jer se on štampa u velikim količinama, a orasi ne mogu.
Država nije Mojsije, koji je sa sedam „Jebova nahranio IZrailjce.“ Borisav Bogdanov |
Zemun
DAFIMENT BANKA
Državni paravan ха рђаски пагода
Jedan sam od mnogih koji su svoju deviznmu ušteđevinu poverili Dafiment banci. Jedna mi stvar međutim nikako ne ide u glavu. Znam da čovek, '| pojedinac, može da bude lakoveran, naivan pa i glup, ako hoćete i da poveruje u gromoglasnu reklamu i visoke kamate Dafiment banke. Ali, kako je moglo da se desi da država, sa svim njenim službama zaštite naroda, uđe u igru sa gospođom Dafinom i posluži joj kao paravan za pljačku sopstvenog naroda?
Umesto, kad je već bilo Jasno da se radi o teškom kriminalu nad ovim narodom, da гозроđa Dafina bude uhapšena, da se njena celokupna imovina rasproda, a štediše bar deliписпо папшге, пјој зе отовиСије da, angažujući zvučna profesorska imena, stvara lažnu sliku od naroda da će Dafiment banka ipak postati likvidna. Profesor Komazec, kao prvi angažovani, očigledno nije bio podoban ni poslušan, pa ga Je gazdarica ubrzo zamenila mnogo fleksibiinijim prof. Pušarom. Ovaj potonji prvo Je mesecima obećavao štedišama kule i gradove, da bi ih na kraju, valjda po nalogu „odozgo“ maltene optužio za drsko potraživanje „profiterske. kamate“. Kao da su štediše određi-
Ekonomskog saveta Vlade, iz-
- __- BORBA PONEDELJAK 20. DECEMBAR 1993.
Marka, jen i orasi
vale uslove ugovora i VISiInu kamate gospođi Dafini, a ne -obratno.
Još dva profesora, i to čuvenija i važnija od pomenutih, takođe su hladnokrvno stali na stranu gospođe Dafine, tvrdeći Javno da Je svaki građanin samostalni ekonomski subjekt pa, prema tome, i sam odgovara za svoje postupke. Simptomatično je da su i dr Zoran Aranđelović i dr Oskar Kovač ljudi bliski vlasti, pa se može . pretpostaviti da je njihov stav u stvari generalna linija vlade prema ovom problemu, uključujući i problem tzv. stare devizne štednje. Miloš Nikitović Novi Beograd
Рђаска 1 исепа
Gospođa Milanović Je objavila da vraća građanima deviznu štednju malih iznosa. Jedna od takvih štediša bila sam 1 ја.
Naime, 14.maja 1992. godine oročila sam deviznu štednju od 250 USD sa kamatom od 15% na vreme od 3 meseca. U dva navrata propisanu kamatu na glavnicu nisam podigla. Jedna kamata, od 30 USD, ušla je u glavnicu, a druga, od 40,36 USD, novim ugovorom OTOČena je na 3 meseca sa kamatom od 10%. Tako je moj ulog (glavnica) uvećana sa 320 USD, što za godinu i više dana, sa kamatom na kamatu iznosi oko 600 USD do marta 1993. godine, kada je kamatna stopa smanjena ma 2-3%.
_ Nakon što sam obaveštena da mogu da podignem svoju deviznu ušteđevinu, 24. novembra ove godine, isplaćeno mi je 110 DEM i dinarski iznos od — Jedne marke. Umesto da dobijem svojih 250 USD glavnice, zadržano mi je 200 USD, a o kamati ni pomena. Isplatu u Dafiment banci su uslovili „ucenom“: ako hoću da podignem taj iznos, u redu, ako neću — gubim sve i oduzimaju mi ugovor. Pitam se koji to propisi dozvoljavaju ovoj banci da ovako pljačka narod. Neka građani sami procene šta radi gospođa Milanović. ЊУ. Beograd
(puno ime i adresa
рохпан re dakciji)
PENZIJE | TELEVIZIJA Sfa je ves??
Otkud dođe ta nesrećna (da ne kažem glupava) ideja RTS da je primanje penzija novost I da njihovu isplatu treba objaviti kao vest, i to u udarnom terminu TV Dnevnika. Ja sam ubeđen da je penzija, kao kategorija primanja, normalna stvar i ne zaslužuje udarni termin Vesti. -
Inače, može se steći utisak da drugi građani Srbije, sem penzionera, baš ništa ne primaju. Zato ovim putem molim RTS da, bar ponekad, u udarnom terminu vesti, objavi da li radnici RTS nešto primaju, i ako primaju, koliko primaju.
Zašto da i njihova primanja ne budu predmet vesti kao i naša penzionerska. Valjda i o njima građani Srbije treba da brinu kao i o nama penzionerima.
Radisav Čukić Bačka Palanka
|