Borba, 28. 01. 1994., S. 10
|||]DRUŠTVO)
SKUPŠTINSKE DOGODOVŠTINE
U holu najzanimlj
„Šta je ovo. Otkud ovolika frka i gužva. Mora da dolazi gazda od preko puta“. Ovako je reagovao jedan poslanik, probijajući se kroz masu ljudi u skupštinskom holu, prvog dana okupljanja onih koje je narod izabrao u decembru.
Na početku konstituisanja trećeg višestranačkog skupštinskog saziva „gazda“ se, doduše, nije pojavio, ali je zabeležena dosad, čini se, najveća gužva u hodnicima Skupštine Srbije. Bilo je novinara, urednika, glavnih urednika, fotoreportcra ı snimatelja. Sevali su blicevi, zujale kamere, naročito kada je u hol ušao Vuk Drašković. Čovek, zaslepljen blicevima, reče: „Pa ovo je kao u Holivudu!“
Vuk je i kasnije bio najčešća meta fotoreportera, posebno u trenutku kada je u neke svoje stavove pokušao da „ubedi“ prvog čoveka „TV bastilje“, Milorada Vučelića. Ćaskali su toliko „prisno“ da bi slika bez tona upućivala na određeni zaključak. Između 250 „mudrih (poslaničkih) muških, i po neke ženske glave“, koje je narod izabrao za svoje predstavnike, čast da predsedava prvom konstitutivnom sednicom do izbora prvog čoveka parlamenta pripala je kao najstarijem, srpskom radikalu — dr Vojislavu Dimitrijeviću. „Vidi ga. Rođen 1915, a čita bez naočara“, prokomentarisali su neki. Sam Dimitrijević, stekao je simpatije novinara, koji su ga spontano prozvali „super-deka“.
Pošto, naravno, nije nevažno u čijim je rukama skupštinsko zvono, pa makar i privremeno, Dimitrijević se, zaista, ı trudio da bude „pravi predsednik“. „Ja i jcsam predsednik“, rekao je, u jednom trcnutku. Međutim, trećeg dana bezuspešnog „stvaranja“ pravog predsednika, Dimitrijeviću je zamereno što pokušava da „progura stavove svoje stranke, posebno oko termina za četvrto sastajanje, i što je, u 17.10, insistirao na glasanju da li će se raditi do 17 časova. Zoran Đinđić, prilično iritiran, rekao je Dimitrijeviću u jednom trenutku, „nemojte nas zamajavati uličnim dosetkama“. U holovima je, ipak, bilo, najzanimljivije. Moglo se videti kako se do juče ljuti politički protivnici tapšu po ramenu, zajedno piju kafu, pravdaju jedni drugima kako nije lako podeliti vlast; a „odomaćeni“ čovek, po treći, jubilarni, put u parlamentu
TRI SKUPŠTINSKA DANA
Dogovor o resenosfi da
Radovan Radovic, glavni vic-maher
Radovan-Raka Radović, zasmcejavao je ·
grupu novinara i poslanika — pričajući viсеме. Da su marke i u skupštinskom holu važna tema, ilustruje šala Pal Šandora da su padale opklade, i ponude i od 10 hiljada maraka za glas na glasačkom listiću koji bi jednima, ili drugima, doneo ustoličenje na predsedničkom tronu. „Nije to ništa — u та nam je nuđeno i 100.000 mara-
a“.
_Marke su pominjane i za govornicom: „Cuo sam podatak da jedan skupštinski dan sa dnevnicama, prevozom, hotelskim
smeštajem poslanika košta 300.000 DM, ili
„super dinara“, rekao je demokrata Zaharije Trnavčević, ukazujući na posao bez efekta; a „pare se troše i po narodnom
džepu“. Socijalista Jovan Babić na to reče: „Hodao si i ti 50 godina po ručkovima, a sad nisi komunista...“ O LOME
Dosta se u holu komentarisala priča o boravku Zorana Aranđelovića u Grčkoj, „gde je pravio ekscese“ — koju je Javno, za skupštinskom govornicom, ispričao Tomislav Nikolić. Potom je jedna novinarka pitala Aranđelovića: „Jeste li stvarno bili u Grčkoi?“
=
НИ OU 27 2,
FOTO: |. DOROŠKI
— Nisam, al' bih vas rado poveo — našalio se Aranđelović. Dobio je odgovor u istom stilu: „Ali ja ne bih s vama išla“.
_Ма пазе pitanje jednom mladom poslaniku SPS-a o stranačkoj disciplini koja podrazumeva, naravno, zaokruživanje svog kandidata i u „tajnom“ glasanju, dobili smo odgovor: „Išao bih ja, za svoju partiju, i bos-.po trnju! Kako da ne glasam za svog čoveka!“
Bilo je pitanja upućenih i novinarima. Tako je Tomislav Nikolić, u holu, upitao nas: „I.. kako prođoše izbori u Krajini?“
— Pa znate, valjda — odgovorili smo, što je Nikolić prokomentarisao rečima: „Pa, naravno, sve ide onako kako babo hoсе“. 3
Tri dana jedni su u parlamentu Srbije lupali u klin, drugi u ploču. Jezičak na vagi kao da se zaglavio. Igrom slučaja, i tri poslanika su se, „u odsudnom“ trenutku utvrđivanja kvoruma, zaglavila u liftu. Ova mala nezgoda na kraju se, dobro završila, a-hoće li tako proći i pregovori šefova poslaničkih grupa u izboru prvog čoveka parlamenta? S. P. Stamatović
~ M. Torov
se dogovore
So PA DOragS/ODIĆ Dre 12 розтор „Гера 7 тегпа зтта “и ранатепт, а, и зпптпози, АПШП-
ата зи РГ госутиви педо питјит, детовкитата 12 19 50 7 тргти 7 120 дроге јетако РИУКГ 2152 песе родтттоаи Герогорор РАТА Т = 5ОСИЧИ 20 ТОЈИ 477
70 ФИРРТ. 9109 ПОГОРаТИО,
PIE. Cvijetin Milivojević
Slobodan Milošević je u prošli petak, konačno „priznao“ Zorana Đinđića, spoznao Je da među Srbima politički deluje i Vuk Drašković, ali je, kratkoročno gledano, profitonosno, a drugoročno gubitnički prevideo postojanje Vojislava Šešelja i Vojislava Koštunice.
· Ovakav diskriminatorski koncept kojim Je predsednik Republike namerio stići do „svesrpskog pomirenja“, odnosno vlade narodnog Jedinstva, predupredio Je, na žalost, i epilog trodnevne konstitutivne sesije srpskog parlamenta. ,
„Postignut je dogovor da smo rešili da se dogovorimo“, referisao Je lider SPO ishod poslednjih međustranačkih konsultacija. Zoran Đinđić — koga su posle njegovog ·*| nediplomatskog obrušavanja na radikale, novinari prozvali kandidatom za novog portparola SPS — zvanično se kandidovao za „snagu tolerancije i kompromisa“.
Mađari i Albanci ostali su, za sad, pri odluci da se ne mešaju u „srpska posla“...
Opozicija je definitivno pokazala da nema nijedan suštinski zajednički cilj. Zašto bežati od utiska da su, recimo, Albancima bliži socijalisti nego radikali; da su demokratama iz DS i vladajuća partija ! deo opozicije jednako bliski ili daleki; da SRS, verovatno, više neće podržati Deposovog kandidata za predsednika parlamenta; da Je nosilac svih lista DS ogorčio radikale; '| da i Depos i DS, pa {| SRS pomalo ignoran-
tski shvataju Koštunicu...? Jedino Vuk Drašković veruje da postoji „leva i desna strana u parlamentu“.
Apelovanje na socijaliste iz redova Opozicije da se odreknu mesta predsednika parlamenta, deluje kao lirski sofisticizam — zašto bi, uostalom, partija kojoj do apsolutne većine nedostaju samo tri manda-
ta, predala skupštinsko zvonce (indirektno ·
i vlast) bez borbe?
Režim je ostvario prvi deo svog scenar!ja. Ustoličio je takozvanu konstruktivnu naspram takozvane razbijačke opozicije. Uloga Šešelja velikodušno je ponuđena Đinđiću, Šešelju je navučena pređašnja Vukova „ludačka košulja“, a Draškoviću su predočeni uslovi pod kojima bi mogao da konkuriše na negdašnje mesto bivših MIćunovićevih demokrata. I, opozicija se ma kako, na primer izvori bliski predsedniku SPO demantovali da će Depos ući u eventualnu vladu narodnog jedinstva polakomila na ponudu. Objašnjenje Je sasvim racionalno: najveći deo opozicije i dalje predsednika Republike poistovećuje sa Republikom; državu sa nacijom koja je jednim delom u ratu; rat i sankcije sa Činjenicom iz koje nas — priznanje nije direktno, ali je evidentno — možŽe izVući samo Miloševićeva ličnost i infrastruktura...
Svesni da čak ni sa idealnom većinom od 127 poslanika nemaju moći, a ni volje da izbornu pobedu pretvore u promenu Svog opozicionog u pozicioni status, lider!
opozicionih parlamentarnih stranaka vra-
ćaju se svoJoJ opsesiji: besomučnoj trci za
prvo mesto u drugoj političkoj ligi. Posle samo tri dana unutaropozicionog deklarativnog Jedinstva, opozicija se vraća na „najmanji sadržilac“ zajedničkih interesa. Svim opozicionim strankama (pa i partijama etničkih Mađara ı Albanaca) jedinstven cilj, barem na papiru, je izmena Za-
__kona o izbornom sistemu i Radio-televizi-
ji, ali je definitivno Jasno da nema konsenzusa o metodu i instrumentima kojima bi se došlo do tog cilja. U ovakvoj matematičkoj konstelaciji snaga u srpskom parlamentu, naime, ključ za donošenje svih važnijih odluka drži predsednik Skupštine.
Socijalisti mogu da predahnu do utorka i čekaju poteze drugih. Za početak, sledi subota i rasplet u Demokratskoj stranci... Stanje parlamentarne blokade, u svakom slučaju, „zamrzava“ sadašnju vladajuću garnituru na istom položaju. Ona, svakako, ima najmanje razloga da se istrčava, pogotovo što Joj i međunarodne okolnosti idu u prilog.
A onima koji sumnjaju da Je najveći deo srpske opozicije, u stvari, latentno kolaboracionistički, dodatan argument za protiv je pitanje: Zašto je opozicija tako olako prešla preko predloga DSS da se sadašnje radno predsedništvo Narodne skupštine transformiše u trajnije privremeno predsedništvo, a Skupština počne sa obavljanjem dela izvesnih redovnih aktivnosti? Ignorisanjem ovakvog predloga opozicija je, jednostavno, dokazala da nije sposobna da vodi igru.
| PETI - }
AKCIJA „BORBE“
i 3 (E vanie > 5 + | + '
17 пиће ТРРТОТ И рт Z/SDe/ 17 S/777CI. „74 27126
Olga Nikolic
Već posle usvajanja Zakona, kojim se . še visokoškolsko obrazovanje u Rep postalo je jasno da uticajni političari Fi; ali sigurno zauzimaju „ČVTŠĆI i OŠtriji pre svega prema Univerzitetu u Beo:na koji je nečastivi svraćao češće. DO javnosti smatra da „tako treba“, (jer S? o državnom univerzitetu) drugi kažu! tim dokumentom uvodi svojevrsni pro) rat kakav nije postojao ni u „najtvrđeF munističkom periodu. ·
Posle višemesečnih čarki oko izbori tora u Kapetan Mišino zdanje uselior Dragutin Veličković, pre toga dekan li rivrednog fakulteta sa desetogodišnji ı žom i poslanik SPS u Saveznoj sku: Kandidat koga su tokom izborne kar” podržale četiri (od 31) članice Unive: pobedio je zahvaljujući premoći „drža
„Crna“ perspektiva
Kad se govori o položaju asistenata, po ljenju Gorana Roglića, asistenta na Hskom fakultetu, osnovna su tri 45F] „Prvi Je egzistencijalni. Sa platom koju! jamo uglavnom petkom uveče može preživi (samo hleb i mleko) do utorka. gi je bavljenje naučnim radom. Sve je }i lo nemoguće, zalihe su istrošene, nove” moguće kupiti, jer osnovni rastvarači li ju deset naših plata. Treći aspekt je profesionalni. Pos. svodi na otaljavanje; sve je redukova: te mere da najverovatnije sledi zatvz: laboratorije. Perspektiva asistenati
“
„стпа .
ISTOČNA HERCEGOVINA
Foci fa
7 рогот рикор ртеттутитиј 12 Токат пипо 1 4172 52 7
Iz istočne Hercegovine odavno već ne: kakvih „Jačih“ vesti, poput onih od pr -trt godine. Kao da se ništa značajno šava u delu Jugoslavije gde se, prema ma nekih što drže da znaju više o naš: mi, mnogo toga pokrenulo i zakuva: stalo. Б Ne računajući manje varoši kao Ljubinje, Bileća, Gacko i Nevesinje, svu i politički inferiornije, i u nekadašnje! tru i „glavnom gradu“ privremene du SAO Hercegovine Trebinju „sve je HB rom“. Istina, izuzimajući vrh, na funk; su neki opštinski rukovodeći ljudi; pr:
_ nik Božidar Vučurević je još neprikosi
a smenjeni su: Dragomir Grubač ı Ris kun — šefovi SDS, Radoslav Radzs predsednik opštinske Vlade, (zame Rajko Vuković), a postavljena su dv. predsednika — Borivoje Vučurević,, direktor konfekcije „Novoteks“ ı Spas bijanić, prvi SDS kadar na mestu prega: ka Gradske Vlade. Politički život je }i zamro, a za ljude iz vlasti ne može se li su raz9ovorijivi.
Život, ipak, teće
Uz već poznate probleme oko snabdev života u potpunom siromaštvu, ŽivOt ljivom miru pokušava stati na neka noge. U najvećem trebinjskom kolektu dustriji alata dosta se radi. Proizvodnja se kreće između 20 i 40X kapaciteta u odnosu na rad pre rata generalni direktor Žarko Ratković obim svakodnevno povećava. Naš m problem je nabavka repromaterijala, komponente uglavnom uvozne, kao · man robe. Kao što se zna, nismo stali, na. Pomogli su nam penzioneri, a por se sposobnom pokazala ženska radna čak i na mestima gdje se nismo nada!ı kad je izvoz išao do 60 odsto, a sada зен
"бао čak na 80 procenata proizvodnje,
znači da je to za nas (zbog embarga) pn
AL m_e e_— RR e a a ———
i