Borba, 28. 03. 2009., S. 29
llpozorenie: Savinu vodenicu Dre Omračine i ne bez beloć luka
IRILA DOSTANIĆ
pdina srpska reč koja je prihvaćena skoro u svim jezicina sveta jeste - vampir! Nečki lingvista Fridrih Kluge, rac Etimološkog rečnika nečkog jezika, napisao je da je vampir („biće koje sisa krvljuha”) preuzeta iz srpskog 1725. line nakon „nekakvog događaı Beogradu”. Braća Grim kažu na Balkanu postoji verovanje inoću mogu da ustanu iz, Dba i piju krv živima, i da je ta preuzeta iz srpskog jezika u 'ćoj deceniji 18. veka. Etimolog Vasmer pominje da je vair povezan sa srpskom reči iriti”, što znači duvati. Svojevremeno je Milovan Gli:(1847-–1908) u pripoveci „Podevedeset godina“ opisao searožje kod Bajine Bašte i doovštine tamošnjeg vampira ve Savanovića. ada je u Zarožju, podaleko isela, na reci, bila, u nekakoj gr| guduri, vodenica seoska. /Su Zarožani, kad su god bili i, mleli žito te se hranili hle· Ali, za čudo božje - nije se gao ni jedan vodeničar održatoj vodenici! Omrkne zdravi „a osvane mrtav, sa crvenom nicom oko vrata, kao da je anom udavljen... Odista je Šna ta gudura gde je vodeniaroška. S jedne strane gusta a,i danju je mračno u njoj, a noli noću.S druge strane krii stene, sve neke okapine, čise sad će se survati dole” - pije Glišić. D motivima pripovetke 1973. ojeiprvi srpski horor film tirica“ u režiji Đorđa KadijeRadnja prati siromašnog kog mladića Strahinju, koji jubljen u Radojku, ćerku ćnog gazde Živana. Da bi zao Žaivanu da je dostojan ove ćerke,oon biva primoran rovede noć u vodenici, koju odi vampir... arožje je u vreme Milovana lića bilo neveliko selo, a danas naselje kraj puta od Bajine te ka Valjevu preko Debelog a, kad se kod Gnjile Priseke e makadamskim putem ka di i Kosjeriću. Miša i Zoki )jić, tvorci sajta www.zaro-
zje.com, kažu da kruže razne priče o Savi Savanoviću, čak ima dezinformacija kako se vodenica u kojoj je Sava ubijao vodeničare nalazi u valjevskom selu Petnica, te da Savanović nije prvi srpski vampir.
„Glišić je iskoristio priču prenošenu s kolena na koleno u našem selu za svoju novelu. Radi se o neuspešnoj ljubavi dvoje mladih, a Glišic je vešto ubacio legendu prenošenu od vajkada. Ova vodenica se nalazi u blizini kapele u zaseoku Vujetići. Dakle, pripada selu Zarožju i opštini Bajina Bašta, a ne mestu Gradac i opštini Valjevo. Ako tu vodenicu želite posetiti, veoma topla preporuka je da se poseta obavi dok sunce sija i da uz sebe ponesete bar jedan čen belog luka”- objašnjavaju Ostojići.
Međutim, mit o Savi Savanoviću kao prvom srpskom vampiru sve je više urušavan kako se srpska javnost interesovala za tarote, šuplje hrastove, krive kruške idruge neidentifikovane pojave. Mirjana Novaković u svom romanu „Strah i njegov sluga”, koji je pre nekoliko godina bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu, piše da je 1724. godine na Zapadu „prvi put zabeležena naša reč vampir“ (Dušan J. Popović).
„Naime, te godine je u selu Kiseljevu umro seljak Petar Blagojević. Posle njega umrlo je još desetak osoba od kojih su neke u groznici govorile da im Petar dolazi i pije krv. U selo je potom došla komisija i u prisustvu sve-
·štenika i dželata dala otkopati
grobove u kojima je našla leševe sa 'očitim znacima vampira. Petarje proglašen za arhivampira, glogov kolac mu je zaboden u grudi a telo potom spaljeno. Komisija je izveštaj poslala u Beograd a odatle je stigao u Beč. U bečkoj javnosti je slučaj izazvao veliku pozornost naročito posle teksta u listu 'Viner dijarijum u kome je pisalo 'o strašnom događaju, koji se pre nekoliko dana desio u selu Kiseljevu, nedaleko od Beograda””- beleži Novakovićeva, Mito Petru Blagojeviću baziran je na istinitom događaju, on se pominje u austrijskim izvorima pod imenom Peter Plogojowilz.
„Ipak ni on nije najpoznatiji srp-
ski vampir. Svetske antologije vampirizma mnogo više pominju Arnolda Paolea, koji je rođen u Medveđi kraj Beograda, i njegov slučaj je prema pojedinim izvorima, prvi uopšte zabeležen slučaj vampirizma u svetu.
Arnold Paole ili Arnaut Pavle, kako su ga zvali, prvi je vampir koji se pominje u austrijskim izveštajima. Pretpostavlja se da je nadimak Arnaut zaradio zato što je neko vreme službovao u turskoj vojsci. Po povratku iz vojske, nastanio se na granici s austrijske strane. Cesto je meštanima pričao kako je imao blizak susret s vampirom u Grčkoj prilikom povratka iz Turske, te da ga Je taj vampir pratio sve do Srbije. Na kraju je, jednog dana, uspeo da iskopa tog vampira iz groba i ubije ga spaljivanjem. Jošje i pojeo malo zemlje na kojojje vampir ležao'da bi se odbranio od sličnih natprirodnih napada ubuduće. Svojoj ženi se često poveravao da se boji da će rano umreti. To se i desilo. Po austrijskom izveštaju, Pavle je preminuo oko 1725. tako što je pao sa senjaka. Nedugo posle njegove smrti, počele su glasine da je Pavle viđen ovde kako šeta, pa onde, ljudi su počeli naprasno da umiru... Kud će šta će, meštani se za pomoć obrate lokalnom vraču i po njegovom nalogu otvore Pavlov grob. Izveštaj kaže da su zatekli dobro očuvano telo sa svežom krvlju na usnama. Meštani su prvo proboli Pavlovo srce glogovim kocem, a zatim ga spalili na lomači.
Sve je bilo mirno do neke 1731. kad su ljudi ponovo počeli naprasno da umiru, Meštani su bili prestrašeni. Kako bi razjasnila naprasne smrti i tvrdnje meštana, austrijska vlast je poslala komisiju da ispita slučaj u sastavu: komesar Johanes Flikinger, poručnici Butener i J.H. fon Lindenfels, vo-
Milovan Glišić
jnilekari - Isak ZigeliJohan Fridrih Baumgeriner i sveštenik (čije se ime ne pominje). Po pisanju Johanesa Flikingera, stanje je bilo više nego alarmantno. Otkopali su sve koji su umrli pod sumnjivim okolnostima i utvrdili da njihova tela nisu u stanju raspada, te da svi mahom imaju tragove sveže krvi na usnama. Naređeno je da se ovim leševima odseku glave, a potom da se kompletno spale. Izveštaj Johanesa Flikingera je izazvao opštu pometnju u Evropi.
Pometnju u „pojavnim oblicima” ovdašnjih vampira unosi i jedan član Dušanovog zakonika u kome piše: „Da se raspopi pop koji proba da ubije vampira u grobu“. Tako da su vampiri, verovatno, u Srbiji postojali od va-
jkada, mnogo pre Sa-
Na i ve
Savanovića, Arnauta Pavla i Petra
Bhagojevića, ali su tek poslednja dvojica pokazali da su oni autentičan srpski brend u svetskim razmerama. Da su Srbi brend pedantno stvarali ukazuje i zvanična državnička odluka Miloša Obrenovića iz 19.veka da nekog Iliju Vampirdžiju amnestirai pusti iz zatvora, ali pod uslovom - da pobije što više vampira.
Vodenica Save Savanovića
29
Beli luk, na Javnom servisu
Vampiri su prošle godine · stigli i do Tijanićevog Javnog servisa. Autor emisije „Sasvim prirodno" RTS Jovan Memedović prespavao je jednu noć u vodenici u koju je, po predanju, dolazio Sava Savanović. Na ovu ideju Memedović je došao kada je prolazio kroz selo Zarožje i čuo priče ljudi koji tvrde da su imali bliske susrete sa vampirima.
„Proveo sam noć u vodenici Save Savanovića, ali nisam imao direktan kontakt s vampirima. Poveo sam sa sobom snimatelja i psa. Snimatelj je bio na krovu i čitavu noć snimao je mene i psa kako sedimo dole uz logorsku vatru. Za svaki slučaj bio sam naoružan belim lukom i glogovim kocem. Za mogući susret s vampirom pripremio me je ekspert za te stvari iz Negotinske
krajine Zlatimir Pantić, autor knjige "Tako je bilo, očiju mi,“ ispričao je autor posle ovog visokorizičnog novinarskog za-
datka.
Petra Bilagojevica