Arhiv UNS — Humoristička štampa

reke

dan je plavka, a prošli je bila crnjka, to zavisi od duševnih depresija. Nogu je prebacila preko noge. To nikog, međutim, ne izaziva. Jer koljena zvonko se oglase (kao u grobu) kad se slučajno pod stolom međusobno sudare. Jezovito! Dakle, ova mirišljiva damica novosti dijeli. Od rečemce (koju je jučer čula) spretno učini logičnim dodavanjem dvadeset rečenica. I to je talent, nema zbora! I ona živi od dima... u ovoj kavani. Na veresiju, dani joj teku, a mlada gospoda i gospođice, željne intimnih senzacija, pitaju kada je slučajno pet minuta nema; ■ —■ Gdje nam je obligatna Gloria? Pozor, ulazi gospodin Gizdek! Cudna je to vjeverica. Kitnjastim repom od kaputa maše po zidovima. Upravo je na putu (domaći sin) iz Pariza za Bagdad.

U kavani prolazno odsjeda sa žutom tašnom na koljenima —• mjesec dana. Nitko, da izvinete, ne zna (ni Gloria sveznajuća) za koga, kome i radi čega on sa žutom tašnom obilazi pola svijeta. Možda ga šalje prijazno čovječanstvo u svrhu boljeg okretanja kugle zemaljske avionom oko ekvatora. Možda! Ova kavana, rekoh, nalikuje na neki moderni ured. Ovdje dvije... izmenjuju misli. One sa Lorkom ne operiraju. Njih zanima novac u sirovom stanju. One su ovdje još najprirodnije od sviju. Sjede i nešto rade. Nešto zarađuju i od nečeg žive. I to nešto u posao ulažu. Međutim, nije potrebno ni njima praviti ovacije. One to čine zbog banalnog novca. To iha je fatalna griješka. One u uglu (što Ijube Lorku) čine to bez novaca. Za smiješak, za provod, za

s/ečano otvorenje nove (apstraktno osliкапеј garsonijere nekog stihotvorca. . U ovoj kavani ima još nešto... Tamo, gdje su stoiovi u mraku sjede studemi. Oni uće prirodopis, književnost, medicinu i tehniku u dimu. Unaj blijedi mladić poiožio je kod ove žemce prvi ispit s odličnim uspjehom. Miadi građanin namjerava još da polaže. Ona živahna brineta je apsolvirala kod mladića s naočalima. Brak je još u pitanju. Tako se ovdje iz dana u dan sondira znanje. A godine neuviđavno lete. Očevi šalju brzojavno poslednje pare. (Od prodane Singer-mašine). Mame plaču, ispred prbvincijskih oltara, za izgubljenim kćerima. Jedino kavana brižno nad njima bdi iboiazi nedjeija. Sveta i svečana, sa zvuclma katedrale. Kravate se odabiru, svilene oprave zavodijivo šušte, egzotični šalovi kao velesajamske trobojke lepršaju. LJ izlozima Jsavane izložena je njena elita. Razbarušeni danas ne radi. Njegov pogied umorno bludi i nova misaona rješenja (pretpostavimo) traži. Za svakim stoličem je društvance (svako je za svojim radnim mjestom). Razgovori se danas svetački šapću. Netko se napadno smije, jer nije dovoljno primiječen. Jučer smo slavili subotu i danas odmaramo podočnjake. Svi smo na broju i svi se međusobno sa mnogo poštovanja pozdravljamo. To nam uliva samopouzdanje, jer ovo je kajmak i mi smo u tom kajmaku nešto. Kako to neće da shvate oni što primitivno zure u nas kroz izloge kavane? Pada veče. Kroz maglu od dima njišu se narkotične tamne siluete. Poslije ponoći konobar naplačuje i gasi značajno jedno svijetlo. Zatim parovi odlaze na puste ulice. Tresu se od zime i brzo nestaju u stanovima. Grbavi konobar ostaje posljednji na zadimljenom stratištu. On u notesu dodaje brojeve i sabire mladu gospodu, kao što se sabiru prazne vreče krumpira. Zadovoljni smiješak bljesne zatim kao šibica u obladma dima. On hramajući stupi na asfalt i udahne starački požudno hiadnog zraka. Onda, kao dva grobara, dvije mršave žene u crnim džemperima dižu stolice na stolove. ...Iz jedne rupe smjelo iskoči predvodnik štakor. ...Iz ostalih rupa umiljati štakori zatim nagrnu. U grupama se goste. Svako kraj svog stola u svom rezervisanom uglu. Na prvi znak tramvajskog zvonca oni će se razbježati. Blagonaklono prepuštaju svoja mjesta jutarnjoj smjeni... ...Uči će prvo Gloria ili razbarušem, a zatim uvijek pospana Beatrace. Moderni ured počinje ponovo da radi. U ovoj kavani... razgovori teku kao beskrajna monotona rijeka. U drugoj polovici dvadesetog vijeka. Baš nam je lijepo! Baš nam je lijepo!

... USCE

7