Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

to na umu, ali to se bez vanjskih suučesnika apsolutno u samom Zagrebu i sa samim Zagrebom ne bi moglo postići, jer svi smo o tom uvjereni, da Zagreb nije nikada u Njegošu vidio jugoslavenskog pjesnika, proroka osvećenog već Kosova, profeta još ne osvećenih Ali on je pjesnik naš, pjesnik naših boli, našeg ropstva, on . je glasnik, prvi glasnik naše slobode, naše borbe, naše krvi i naših rana, A taj je Zagreb trebalo naučiti sve to, trebalo mu je sve to kazati, donijeti mu to pred oči; jer je Zagreb suviše opora mozga, ne da može, već da ushtije to da sam sebi otkrije. U tom je Zagrebu trebalo zato stvoriti dispoziciju, a tu dispoziciju za to kulturno ujedinjenje, stvara kod nas Meštrović, stvara je od novijeg vremena nacijonalistička omladina, a mnogo je učinio u tom i klub Njegoš priredivši odličnom spremom i velikim zauzimanjem, da ta slava istakne što jače taj momenat, da dade konture početnog izrađivanja tog ujedinjenja. Kod toga se nije nikako mogla mimoići i namjera, da treba što jače istaknuti taj momenat baš u Zagrebu, da treba jedan snažan i, ne bezznačajan početak postaviti u Zagrebu, koji se nalazi u središtu tih naših narodnih centara, između Ljubljane i Beograda, Sarajeva i Novog Sada. Sa svili je tih dijelova trebalo, što intenzivnijeg odaziva i što snažnije i iskrenije suglasnosti u shvaćanju te proslave, u velikoj sili prikazati Zagrebu, kojemu se time donijelo nešto sada novo ali snažno i osjećajno, puno uvjerenja i visokog shvaćanja, i taj je Zagreb to prihvatio, on je razumio našu omladinu i on joj je zato blagodaran. Hvala njemu bar zato... Glavna je i najznačajnija tačka proslave bila svečana akademija, na kojoj se je upoznalo Zagreb sa Njegošem, njegovim idejama, njegovom religijom i njegovim nacionalizmom. Samu je akademiju otvorio Bude Budisavljević Prijedorski, a zatim je kao prvi predavač govorio Pavle Popović, profesor Univerziteta u Beogradu. Popović je u glavnom ocrtao pjesnika za njegove najmlađe dobe. Njegoševo je osjećanje otpornosti momenat, koji treba najviše istaknuti, kao najsnažniju crtu njegove mladosti. Iza tog je govorio profesor zagrebačke univerze Dr. D, Surmin o ilirizmu i o vezama, koje je osjećao Njegoš prema tom pokretu zagrebačkih književnika. Zatim je govorio Ljubljanski profesor i docent zagrebačkog sveučilišta Dr. Fran Ilešić o pokretu slovenačkog naroda, osobito živo naglašujući neke momente ove teške, ali uspješne borbe. Na koncu je pročitao dr. Janjić, profesor

-beogradske bogoslovije, govor Dr. Nikolaja Velimirovića, log našeg sveštenika-nacijonaliste, koga je iz Zemuna vratila pogranična policija radi nekog članka, što ga je u novije vrijeme napisao. Za čitanja tog članka sjetili smo se svi Velimirovića, i ako njega ovdje nije bilo. Njegov je govor ostavio dubok biljeg u našim dušama i svima nama ne bijaše pravo, što on sam ne bijaše među nama. Snažne su riječi pune fine retorske moći, tekle i mi smo svi vidjeli, mi smo svi osjećali mladu, poletnu dušu pjesnika golih stijena i onog malog, ali visokog i vedrog neba i našeg snažnog naroda. (Zagreb.)

Božidar Zajčić,

iz tamnice u tamnicu. Ovih su dana pušteni iz zatvora, poslije gotovo dvije godine vrlo teškog tamnovanja, ortaci Luke Jukića: Cvijić, Cezarec, i Bublić. Ti mladi ljudi, u doba po naš opće nacijonalni život, najkritičnije, u eri komesarijata, pokazali su se kao pravi ljudi, i gotovo jedini, i ako ih je tamnica danas tjelesno oslabila (kod Cezarca se lako može da pojavi rapidno djelovanje sušice) njihove su duše samo ojačale. Došavši u Zagreb, visoki njihovi idejalni snovi pali su na nisko tlo naše grube sadašnjosti. U zajednici sa društveno žigosanim zločincima, oni su ostali čisti duhom, a došavši u naš >nacijonalni« i »kulturni« centar Zagreb, osjetili su svu mračnost okoline, koja guši i ne daje poleta, i sapinje. Oni su došli do uvjerenja, da su iz jedne uske i male tamnice, prešli samo u jednu veliku prostranu tamnicu. Njihova je potištenost i ogorčenje vrlo veliko, i nama je to posve razumljivo. .

NacijonaSističke demonstracije. Kako je preko novina već opširno poznato, pred desetak dana je jedna bezobrazna irredentistička rulja tršćanskih studenata talijanaša tvorno napala srpsko-hrvatsko i slovenačko đaštvo na Riv o 11 e 1 li, u Trstu, radi jezika, kojim naša omladina tamo govori. Vijest je posve naravno uzrujala omladinu hrvatsku, srpsku i slovenačku, gdje je ima, i đaštvo je u Splitu skupa sa jednim dijelom građana uspjelo da zaglušnom vikom nadjača talijanašku muziku, koja je svirala na Narodnom trgu, u nedjelju, 8. o. m. Jednako se i drugdje spremaju slični i u ovakovim slučajevima posve opravdani prosvjedi. Ni Zagreb, koji u vrlo značajno današnje vrijeme, barem kroz najveći dio svoje univerzitetske omladine, osjeća snažno nacijonalistički, nije u svojim zadaćama zakasnio. Juče, 10. o. m. u 5 i pol sati, u dvorani Kola,

38