Beogradske novine
Broj 22. 20. februara 1916.
Soče. I topovi i topdžije leže zatrpani na brijegu Santa Lucia. Ovaj primjer je dovoljan, da potpuno ilustruje superijornost u vrijednosti austro-ugarske artilerije prema talijanskoj. Kada bi mi umjesto u trećinu imali tamo onoliko topova koliko ih imaju Talijani, uskora bi i talijanska pješadija bila upućena sama da vodi borbu, kao što je to pred kraj prošle godine morala činiti ruska pješadija, poslije uništenja ruske artilerije. Ali mi imamo da vodimo borbu na četiri fronta, i moramo zato duhom, srčanošću i spretnošću i sa našom manjinom da odnosimo pobjedu. Tko hoće, da vidi šta sve može da uradi dobra artilerija, neka ide na frontu kod Soče i neka tamo posmatra kada naša artilerija otvori vatru. Pošto je potrebno, da smo svuda, to ne stoje svuda cijele baterije nego i pojedinačni topovi. Oni su pak tako vješto razrjegjeni, da onemogućavaju svako napredovanje Talijana, pa ma sa koje strane i ma sa kolikom snagom oni pokušali napad. Svaki dio bojišta tako je snabdjeveri artilerijom, da su položaji pješadije sa sviju strana zaštićeni tom istom artilerijom. Dijelom je čak i lahko topništvo — razumije se samo starijeg sistema, čiji gubitak ne bi bio ni od kakvog značaja — dovučeno u prednje šančeve, da bi iz neposredne blizine moglo da upravi svoje karteče i šrapnele u talijanske redove. Otuda se često može čitati u zvaničnim izvještajiina našeg generalštaba : „Neprijateljski napadi razbili su se o vatru naše artilerije." Takav je rad naše artilerije, koja neprijatelja, ma koliko on bio nadmoćan, sasvim uništava i zagorčava mu život. Ali brojna srazmjera je još tako nepovoljna za nas, da mi našu pješadiju još ne možemo potpuno da odbranimo od talijanske artilerije. Dakle, 17. oktobra otvorila je talijanska artilerija izvidničku vatru, koja je bila prvo upravljena protiv postavljenih preprjeka pred našim položajima. Ali, nama je već dobro bila poznata talijanska metoda ratovanja, napustili smo prednje šančeve i povukli smo našu momčad u opkope sigurne protiv granata, koji se dijelom nalaze u prirodnim pećinama, đijelom pak u usječenim stijenama. I ma koliko da je čovjek ovdje siguran od neprijateljske vatre, boravljenje u ovim pećinama i usjecima nije ni malo prijatno. Vojnici žive tu kao u paklu, za hranu dobijaju samo konzerve po nekoliko dana, i nesmiju napolje, da pomole ni nos, jer tamo svakoga čeka sigurna smrt. Tu sjede oni jedan pored drugoga, i čekaju na trenutak, kada će Talijani obustaviti vatru svoje artilerije, da bi uveli u borbu pješadiju. I na taiijanskoj pješadiji iskaljuju oni poslije svoj jed protiv talijanske artilerije. Ali imaju da prežive teška iskušenja, prije tic što im se dozvoli, da dobiju ovo zadovoljenje. A to teško vrijeme naročito osjećaju izvidnice, koje se ostavljaju u prvim šančevima. Neprijaleljska pješadija, koja se potkopala na deset, dvadeset i trideset metara od naših šančeva, ne sme ni za trenutak, da se ispušta iz vida. Jer noću smjele izvidnice sve u većem broju pokušavaju, da se približe našim položajima, da unište naše žičnne prepreke i da se dovuku do samih naših položaja. Cak i kad se učutka neprijateljska artilerija, nigdje ni noću ne nastaje na frontu potpun inir. Talijanski reflektori uvijek osvjetljavaju naše položaje, a i mi našim reflektorima osvjetljavamo neprijateljske redove. I pri tom se, razumije se, ne može izbječi vatra i sa jedne i sa druge strane, i zlo se provede ona izvidnica, koja se uprkos naše vatre usudi ići napred u domašaj naših topova. Tu samo smrt snalazi onu izvidnicu, koja se približi našim žičanim preprekama sa namjerom, da ih uništi. (Nastaviti če se). Uticaj svjetskog rata na privrjedni život Austro- Ugarske. U početku se je svjetskog rata sa strahom gledalo na privrjednom polju u budućnost. Malodušni svijet predskazivao je propast trgovine 1 industrije. Ali se, hvala Bogu, njihova proročanstva nisu ispunila. Istina, nekoje manje radfje. koje se novim prilikama nisu mogle prilagoditi, pretrpile su štete, ali u glavnom oprobala se povoljno zdrava osnova i organizacija austro-ugarskog trgovinskog života sretniin pri' a gogjavanjem ratnim potrebama i izravnao je povećanim dobitkom na tom polju ono što je
Beogradske Novlne
na drugome bilo izgubljeno. Cjelokupna slika industrijskog rađa za vrijeme rata povoljna je. Izgledi su za bližu budućnost dobri, ukoliko sirovine u dovoljnoj mjeri bude na raspoloženju. Industrije pamuka, vune, tvornice pletiva, tkiva i one za preradu prostog materijala, tvornice rublja i konfekcija, sve one ubrojavaju sebi godinu 1915. kao najbolju. Neka su poduzeća imala i izvanredne prihode. U ovoj godini mora se što je sa svim razumljivo proizvodnja i potrošnja prilagoditi količini već gotove robe, na prvom mjestu potrebama. Nekoje radnje možda će pretrpiti uslijed toga sporost i ograničenje, a neke će morati sa svim obustaviti svoj rad, ali većina njih imaju u 1915. godini dobar oslonac, ie će biti u mogućnosti, da prebrode izvanredno slaba vremena. Najjače se je ovog rata razvila kožarska industrija. Tvornice, koje godinama nisu donosile nikakav prihod, oporavile su se. Plaćaju one danas dividende, otpisale su znatno uloženu gotovinu i imaju jake rezerve za budućnost. U posljednjim se jegodinama mira, teško. provagjalo saniranje mjerodavnih grana industrije kartelom kožai d ž o n a, \ eć prvoj ratnoj godini pokazalo se, da je taj sporazuin izlišan i raskinut je, jer su sve tvornice imale dovoljno posla i nije se ni jedna morala sama ograničavati. Protivno onome -to je u Njemačkoj, naša kožarska industrija preragjuje većim dijelom domaći i njemački sirovi materijal, za istočno-indijsku robu, koje nije bilo, mogla se vrlo lako dopuna naći. Oko sirove robe razbuktalo se u početku bezgranično takmičenje, koje je poslije najvišom cijenont i ustanovljenjem državne centrale upućeno u uže granice. Bitna se oskudica u sirovini ne osjeća, ali su cijene visoke. Prihod je i sad dovoljan i ako je rad upućen u uže staze. Industrija se u ratu i ratom konzolidovaia. I na drugim poljima rat je unaprijedio radinost. To se na prvom mjestu tiče željezne industrije, koja je zaposlena toliko, koliko joj je moguće odgovarati. Ponovna gradnja porušenih željezničkih pruga, opravka voznog parka, koji je ratoin prekomjerno iskvaren, u tolikoj kolićini daju posla tvornicama lokomotiva, vagona i željezničkih traka, kakvog do sada nikad nisu imale. Drvarska je industrija imala u mnogoj grani dobru potrošnju; mnogi dodaci zgradaina stanićnim, mostovi, barake privremeno su sagragjene od drveta. Cijene su se dobre vrste tvrdog drveta neprjekidno penjale. — Industrija petroleja, izgnanjem neprijatelja iz Galicije, ponovo je dobila svoje izvore sirovog ulja. Domaćim tvornicama pripada zadatak, da pored dontaće potrebe podmire i veliku potrošnju u Njemačkoj, koja je lišena uobičajene nabavke iz Amerike. Vrlo je jaka tražnja sporednih proizvoda, dragocjenog benzina, parafina, gasa i ulja za podmazivanje; njihovom trajnom poskupljivanju ućinjena je granica odregjivanjem najviših cijena. Proizvodnja sirovog ulja nije još dostigla svoju raniju visinu, ali stalno napreduje. Osigurana i smišljena podjela sirovina biti će jedna od najtežih zadataka prilikom prelaza iz sadanjeg stanja u normalnu privrjedu mirnoga doba.
Narodna privrjeđa. Poboljšanje valute na austro-ugarskom tržištu deviza. U Austro-Ugarskoj vijećalo se u posljednje doba o sredstvima i mjerama, kako bi se valuta austrougarskih plaćevnih sredstava mogla poboljšati, pa je u burzovnim krugovima bila potaknuta misao, da se austro-ugarska potraživanja u inozcmstvu pomnožaju življim izvozom u inozemstvo, a s druge da se strane što više ograniči potreba inozemnih piaćevnih sredstava. Ovaj se potonji cilj dađe najlakše postići, ako se ograniči uvoz onih artikla, koji nisu neminovno nužni, pa se mogu smatrati kao lukususna roba. Tako je na primjer u mirno doba bilo uvezeno u monarhiju šampanjca za 5.7 milijuna kruna, svile i svilene robe za 125 milijuna, dragulja za 23 milijuna itd. i to u prvom redu iz Francuske, Engleske i Italije. Iako nema sumnje, da je ovaj uvoz usljed prekinuća izravnog trgovačkog prometa znatno spao, opet je sigurno, da ovi artikli ipak preko neutralnih država dolaze na naše tržište, Čime se snizuje vrijednost naših plaćevnih sredstava. Tako je na pr. u Švicarskoj disaggio austro-ugarskih plaćevnih sređstava neprekidno padao, pa se jć u Ziirichu nudilo za 100 kruna samo 64 franka, a u Holandiji dapače samo
Beograd, nedjelja Strana 3.
60%. Stanje je dakle zaista bilo postalo neodrživo. No tek što se je organizovala njemačka trgovina deviza, poboljšala se je valuta. U Švicarskoj piaćalo se u posljednje doba več 69.50 franaka za 100 kruna, a 97 mjesto 95 franaka za 100 maraka. I već sad pokazuje valuta na neprijateljskim burzama prirodnu vezu : engleski je i francuski novac pao jako u Švicarskoj. Tako na pr. vrijede danas 100 francuskih franaka, koji su ranije sa švicarskim frankama bili al pari, samo 87 franaka, a za 100 lira dobija se samo 78 franaka. Time je dovoljno dokazana potreba ograničenja uvoza, tiče se dakle za sad još samo o tome, kako da se ono izvede. Baš sada objavljena nova naregjenja o saobračaju robe sa inostranstvom riješila su to pitanje na slijedeći način: Zabranjuje se uvoz i provoz slijedećih artikala iz neprijateljskih država: razne vrste voća, koje naročito iz Italije dolazi, ukrasno cvijeće i lišće, ukrasno perje, likeri, vina od grožgja i kipeča, čipke, batist, potpuna i polusvilena roba, odijela i roba za ukrašavanje iz raznih materija, papir za cigarete, rukavice, roba od morske pjene i celuloida, pisaća pera i uvlake, sve moguće parfimerije, kosmetična roba, sirće, mast i mirisavo ulje. Drugom se naredbom opredjeljuje, da se za čitav red luksuzne robe, što je tako isto još raitije objavljeno, ne primaju više carinske uputnice austrougarske banke, i da je pri uvozu te robe isključeno kreditovanje ili poček carinskih dažbina, kojima je nastupio rok plačanja. Carina za takve uvoze mora se plaćati u zlatu. * U ovom vremenu, kad svaki i ono što mu je najmilije žrtvuje za domovinu, neče doista biti teško, prilagaditi se ovim naredbama, kao n. p. odreći se luksuznih stvari. Takvo malo odricanje učiniti će nas i financijski nepobjedivima i ako ono bude poučljivo za budućnost, dovede sobotn odbacivanje raskoša u mirnom dobu, onđa će to za naš društveni život biti od velike koristi.
Raznc vijesti. Ruska utvrgjenja na Alandskim ostrvima. Stockholmski „Dagblat“ donosi opis velikih radova oko utvrgjenja na ostrvu Aland, koje je siguran izvjestilac na licu mjesta posmatrao. Prošle su jeseni svršena jaka utvrgjenja na Hammaruddu, jugozapadnom visu največeg alandskog ostrva, koja su otpočela, da se grade prošloga Ijeta. U jeseni je otpočelo i gragjenje utvrgjenja na južnom visu Ekerve i Lemlanda i koja su u toku ziine produžena. U oktobru su na S t o r i, K I u b i i L i 1 i podignuti bedemi, koji savlagjuju maticu Begerbe i Ado-a. Preduzeta su mnoga rušenja. Podignuti su prolazi na svod i mostovi. Na Velikoj Klubi podrgnuti su skupocjene gragjevine, koji će da služe za održavanje svježe vode. Ovi će sigurno u martu ili aprilu biti dovršeni, kad opet otpočne na moru boj. Razorena mjesta na Utvi, a koja su oštećena n j e m a čkim napadom, opet su opravljena. Kod Mariehama su manje baterije i utvrgjenja proširena. Utvrgjenja čuvaju poglavito oružnici, ali i nove ruske čete. Za ove radove uzimaju se većinom Ijudi sa kopna, jer Alangjani neće ništa o tome da znaju; a imaju i pravo, jer šta tamo Rusija preduzima je opet surova povrjeda internacionalnog sporazuma, jer paI riski ugovor od 30. marta 1856. zabranjuje Rusiji, da utvrgjuje Alandska ostrva. To je isti ugovor, koga je Rusija sa njenim ondašnjim pobjediocima Francuskom, Engleskom i Italijom (koja se tada još nazivala Sardinskom monarhijom) zaključila. Nazivi ulica u Sofiji. Sofijsko je gradsko zastupstvo zaključilo u svojcj posljednjoj sjednici, da se jedna ulica prozove bečkom, a druga berlinskom ulicom. 8000 interniranih Po'jaka. Listovi javljaju, da su austrijske vlasti zaključile, poslati do 8000 u Austro-Ugarskoj interniranih Poljaka iz ruske Poljske natrag u njihovu domovinu. Pariski ,,Temps“ obustavljen. Iz Ženeve javljaju, da je poznati parisTTF- list „Temps" radi širenja lažnih vijesti do daljnjega oblasno obustavljen.