Beogradske novine

Strana 2.

Beograd, nedjelja

Beogradske Novine

27. febroara 1916.

Broj 25.

na strani Srbije, kojoj je htjela da pribavi naknadu za to, da Rumunjska dobije od austro-ugarske medvegje kože Banat, koji je tako isto Srbija tražila, a Bugarska od Maćedonije — istina tek poslije rata graničnu liniju od Patarize, na tačci gdje se nekadanja srpsko-bugarska granica dodirivala, u pravoj liniji prema manastiru Sv. Naumu na Ohridskom jezeru, „spornu zonu“ iz starog balkanskog saveza. Nije se mogao postići sporazum izmegju obe strane i Italija, koja se bila već suviše mnogo osmjelila, morala je Austro-Ugarskoj objaviti rat. Ivada se poslije ovoga ententa obratila Sofiji, kao glavnom mjestu svoga rad v, da bi Bugarsku privoljelaza pohod protivu Carigrada, Italija se na sasvim otvoren način držala protivno. Kad su poštanicientente predali ministru predsjedniku Radoslavovu note svojih vlada, moglo se imati uvjercnje, da 6: notetalijanskog poslanika biti uvijek n ajslabije i najblažije. Talijanske diplomatc nisu nikad tajile, da su oni unapred uvjereni, da će trud entente, da Bugarsku za sebe zađobiju, biti uzaludan. Za podmuklu talijansku politiku važno je, što Italija, i ako je u Bugarskoj gledala budućeg saveznika Austro-Ugarske, težnje sofijskog kabineta nije istina pot.pomagala, ali im nije činila ni smetnje. Za držanje Italije prema Bugarskoj biloje mjerodavno, što je Bugarska zbog Uaćedonije bila smrtni neprijatelj Srbije i Italija nije ništa od svoje strane produzimala da izmegju obe zemlje omogući sporazum. Dosta je palo u oči, što je talijanski poslanik u Sofiji, kad je tamošnjim poslanicima ententc od njihovih vlađa bilo naregjeno da napuste Bugarsku, ostao jedini bez ikakvih upustava. Kako se govorilo, baš je onda bila prekinuta brzojavna vt'za izmegju Rima i Sofije (!). Sto se talijanski poslanik ipak pridružio svojim drugovima, to bise možda moglo tumačiti njegovim ličnim osjećajima stiđa. Ja mislim da sam vam dosta jasno razložio tajne podvige talijanske balkanske politike. Kad se ona na taj način razgoliti, onda će se razumeti, zašto Italija nije ni prstom mrdnula da srpsku vojsku spase od propasti, i zašto je ostavila Crnogorce da u njihovim brdima glađuju. Ali će se još bolje razumjeti, zašto ltalija nije poslala svoje trupe u Solun, jersolunska ekspedicija entente ima u krajnjoj tačci za cilj, đa Srbiju zaštiti od četa centralnih vlasti. U ostalom, dodao je prijatelj „Beogradskih Novina" — ,,ja imam jakog osnova da mislim, da su obaveze, koje je Italija pivma entehti uzela na sebe, takve, d a o n a n e m o ž e n i u k o m s 1 u 5 a j u b i t i primoranada van s vo j ih sopstvenih granica ugje u kakvu alcciju. Kao dolcaz tome ja mogu navesti riječi jednog francuskog điplomate, koji je, upitan o uslovima saveza Italije sa enteiitom, ovako odgovorio: „Uslovi su tačno odregjeni i ja smatrani da je sasvim rsključeno, da Italija nešto više od svojili obaveza čini ili damože či niti“.

Pobjeda na svima frontovima. Po intenzivnim borbama na svjma frontovima karakteristična je posljednja nedjelja. Dok se Rusi, na sjeveroistočnom bojištu još nikako nisu oporavili od posljednjih poraza, koje su sami sebi zadali svojom velikom ofenzivom protiv austrougarskog fronta na granici Besarabije, još dok je

bojište kod Soluna zastrto misterioznim velom, i dok i Talijani na fronti kod Soče ne mogu ništa, imaju da se zabeleže veliki uspjesi za centralne vlasti na zapadnom bojištu, gdje se saveznici Austro-Ugarske, Nijemci, bore sa svojim glavnim neprijateljima Englezima i Francuzima, i u Arbaniji. Sa svojom poznatom energijom pređuzeli su Nijemci napad na dva mjesta na zapadnom bojištu, i odmah u prvom napadu izvojevali su veliku pobjedu. U kraju Verdun probijen je francuski front u dužini od deset kilometara, i Nijemci su zauzeli neke položaje druge francuske linije. Pobjeda, koju je izvojevala armija njemačkog prijestolonasljednika, od velikog je značaja, i deset hiljada zarobljenih francuskih vojnika na zapadnom frontu, gdje se već mjesecima vodi borba za svaki pedalj zemlje, najbolje pokazuju koliki je značaj ove pobjede. U Arbaniji se zada vode borbe oko Drača. Talijani, koji su se udružili sa zloglasnim krvavim arbanaškitn vogjom Esadom, pokušali su da zadrže napredovanje austro-ugarskih četa prema Draču. Poslje iskustava do kojih je došlo na fronti kod Soče, gdje talijanske čete, i pored svoje mnogobrojnosti ništa nisu mogle učiniti protiv hrabrih sinova Austrije i Ugarske, moglo se očekivati, da će i u Albaniji, gdje nisutoiiko mnogobrojniji, u otvorenoj borbi, izvući tanji kraj. Austro-ugarska vojska, Kovess-ova armija, kojoj je dodeljeno, da zajedno sa bugarskom vojskotn, koja prodire iz Makedonije, oslobodi Arbaniju od njenih tlačitelja, čini zadivljavajuće operacije. Talijani su utvrdili Drač kao i Valonu, i djelom su tamo poslali svoje najbolje čete, kao brigadu Savona. Ali napad na Drač vrši se sa takom sigunošću i prodire se naprijed sve korak po korak, sve bliže sigurnoj pobjedi, osvojenju gradu. Po zvaničnim izvještajima austro-ugarskog generalštaba može. se tačno pratiti tok operacija. Pošto su podignuti putevi u neprohodnoj zemlji, morala je biti prva briga austro-ugarske vojne uprave da preseče vezu izmegju Drača i Valone. Ovo je učinjeno zauzećem Kavaje. U isti tnah je zatvoren i obruč oko ĐrHčfi i, p , i , Jje'čranjem strategijskih položaja sjeverno i južno od Drača. 1 tek poslje, 23. ov. mjeseca, otpočeo je napad. Istoga dana prije podne na juriš su osvojeni prvi talijanski položaji kod Pažar Šijaka; a već u podne osvojeni su i glavni talijanski položaji, koje su branile najbolje talijanske čete. U isto vreme su Talijani, i plaćenici Esadovi, izbačeni iz utvrgjenja kod Sasso bianto, od prilike na 10 kilometara jugoisločno od Drača. Pokazalo se pri tome, da i italijanske najbolje trupe mogu onako isto brzo da bježe, kao i albaneske komite. Danas se nalaze skoro sva pristanišna postrojena u Draču pod vatrom austro-ugarskih topova i Talijani, koji će, po izvještaju austro-ugarskog generalnog štaba, produžiti svoje bjegstvo i na vodi, mogu se sarno pod kišom austro-ugarskih granata ukrcati u brodove. Da se nezaboravi: bila je i jedna talijanska flota sakupljena u dračkim vodama, radi potpomaganja trupa na suvu. Ali od tog potpomaganja niti su te talijanske trupe što opazile, niti njihovi napadači. Talijanska flota bila je tu — i to je bio ceo njen rad. Sad je baš stigla vijest, da su njemačke trupe na juriš uzele utvrgjenje Douaumont na desnoj obali Maasa, glavnu oslonu tačku sjeveroistočnog sektora velike tvrgjave na Maasu, Verdun-a. Prvi napad preduzeli su Njemci 23. februara, doprli su do obale Maas-a i tu zauzeli mjesto Samognieux. Njemci se nisu htjeli zadovoljiti sa polu uspjehom, preduzeli su juriš na utvrgjenje Douaumont, koji je, kao Što brzojav javlja, sjajno ispao. Protivnapadi, koje su Francuzi morali preduzeti, propali su i Njemci su ostali gospodari situacije. Ova se zbog toga za Francuze znatno pogoršala, jer pukotina, koja je otvorena u odbranbenom obruču Verduna, jedne od najjačih tvrgjava na svijetu, ne može se tako lako zatvoriti. I tako njemačka ofenziva, od koje Englezi i Francuzi odavna strahuju, otpočela je sretno.

Sazonovijev govor u Dumi. Ruski ministar spoljnih poslova Sazonov otvorio je Dumu jednim dužim govorom 22 februara. Na žalost nemamo mjesta da cio ovaj govor doslovno donesemo, i ako u njemu ima toliko nevjerovatnih laži, da zacijelo u njih ne vjeruje ni ruski narod, koji se nalazi pod tolikim uticajem ruske policijske cenzure. Tražili smo pre svega da vidimo šta je Sazonov u svome đugačkom govoru rekao na prvom mjestu o Balkanu i o Srbiji, i u cjelom Sazonovljevom govoru našli smo samo ove beznačajne riječi koje se odnose na Srbiju: „Žalosne vijesti stižu do nas iz krajeva koje je posjeo neprijatelj. Ne vidite šta se dešava u Poljskoj, u ovorn našem bratskom narodu, šta se dešava u herojskoj Belgiji, a šta u teško iskušanoj Srbiji." 1 odmah zatim nastavlja da govori o Belgiji. Govori o belgijskoj špijunki Miss Cavell i njenom pogubijenju (ona je zloupotrebile gostoljublje njemačkih četa u cilju špijunaže) to, je za njega važnije, nego sudbina srpskog naroda, obmanjenog od srpske vlade. Gospodinu Sozonovu je važnije da lažima uzaludno pokušava da omalovaži upravu centralnih vlasti u Poljskoj nego da kaže koju riječ utehe i priznanja za Srbiju i Crnu Goru. Da, Sazonov čak neće srpskom narodu da prizna ni da je herojški, i ako se srpski narod za ruski kaput borio sa više herojstva nego što se ruski narod borio za rusku košulju. Ne, on Belgiju naziva herojskom zemljom, a za teško iskušanu Srbiju nema ni riječi praznog obećanja. Ni riječi ni za Crnu Goru. Samo obično sažaljevanje — to je sve. Rusija sasvim napušta slovenske države. Crnogorski kraSj Nikola Intermran. „Birževija Vjedomosti“ javljaju: Diplomati četvornoga sporazuma dovršili su istragu o kapitulaciji Crne Gore. Od Rusije su sudjelovali u istrazi: poklisar pl. Giers, od Italije ministarpredsjednik Salandra i ministar izvanjskih posala barun Sonnino, od Francuske ministar Denis Cochin. Ovi su točno ispitali izvještaje o informativnim razgovorima s kraljem Nikolom i ministrom-predsjednikom Mijuškovićem, te došli do jednodušnog zaključka, da kraljNikofane inože oboriti tvrdnje austro-ugarske diplomacije. Dokazano je, da nije za predaju oružja dao pobudu general pl. Kovess, već kralj Nikola. Ententne su vlasti na to zaključile, da odrede za kralja Nikolu boravištem do konca rata mjesto, koje je udaljeno od glavnih gradova četvornog sporazuma. Kralj se Nikola mora kloniti za to vrijeme svake političke djelatnosti ili izjava, kao što i svakog pokušaja, da dodje do sveze s princem Mirkom ili kojonr drugom ličnošću, koje su ostale u Crnoj Gori. Daljni jedan brzojav iz Rotterdama javlja: Prema viesti iz Pariza pazi francuska cenzura s najvećonr pomnjom, da u franzusko novinstvo ne udje nikakva vijest o kralju Nikoli. Kralju je zabranjeno, da bez dozvole francuskog činovnika, koji je dodeljen u njegov stan, prima novinare. Iz toga jasno proizlazi, da je kralj Nikola zapravo državni zatočenik Francuske. Ovim vjestima ima malo šta da se đoda. One i same dosta rečito govore. Da se kralj Nikola, poslje svojeručnog pisma koje je uputio našein uzvišenonr monarhu i u kome je tražio milost za svoj narod držao lojalno i da je ostao u zemlji, bilo bi mu uštegjeno poniženje koje su mu sada zadali njegovi savjesnici i prijatelji, ispitujuči ga prvo kao krivca, i najzad kažnjavajući ga za laž i internirajući ga. To je moralni slom koga je imao da preživi stari vladaIac Crne Gore, ali je on sam doprineo za taj svoj slom.

Austro-Ugarska. lz magjarskog donjeg doma. Privredno zbliženje prema Turskoj. K. B. Budimpešta, 25. februara. U današnjoj sednjci gomjeg doir.a primljen je izvještaj ministra predsjednika odnosno upotrebe vanrednih punomoćija za vrijeme rata. U toku debate upozorio je ministar predsjednik grof T i s z a na po-