Beogradske novine

Broj 25. PRILOG

leopatsU Nojine

Nedjelja 27. februara 1916

R A T N A POSTA Zajeđničko izvještajno odjelenje Crvenog Krsta u Beču, (Die Auskunftstelle fiir Kriegsgefangene des gemeinsamen Zentralnachweisburea r a des Roten Kreuzes in Wien I. lasomirgottstrasse 6) moli, da se javi za mjesto stanovanja i stanje zdravlja slijedećih osoba. Svi se đopisi, pitanja i odgovori šalju putem car. i kralj. vojnih vlasti na naše uredništvo:

Br. 6467:53 O sadašnjem mjestu stanovanja i stanju zdravlja Eugene L e p i n e kao i o nje- , govoj gospoji i četvoro njegove djece. Imenovani je bio postavljen za knjigo- | vogju kod francuskog društva za bakarne rude u Boru u Srbiji. Br. 6484 54 Pitati kod Petra Krsmanovića u Kraljevu, o sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju Momira Pribaka i Aćimov i ć a, djlje, da se isporuči, da se Laza Krsmanović nalasi zdravo. Br. 6552|56 O stanju zdravlja Darinke 11 i ć, u kući Vase Vasiljevića u Čačku. Br. 6552|57 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju Dušana Gjorgjevića, trgovca u Negotinu (okružuje krajinsko), kao i o njegovoj gospoji Dukatinki Gjorgjević i njihovih petoro djece. Br. 6552 58 O sadašnjem boravištu i zdravlju Miss V. Hyett, milosrdnoj sestri engleskog Crvenog Krsta, koja je sa misijom Dr. Berry došla u Srbiju. Br. 6272 59 O mjestu stanovanja grčkog podanika Atanasija Const. A c h I a u 1 i s, koji je od jula mjeseca 1915. godine, kao vojni ljekar, u službi srpske vojske, i u posljednje vrijeme bio je u bolnici u Palanci. Br. 6272)60 O mjestu stanovanja i zdraviju porodice Vukosava M i 1 e k i ć a, khji se sada kao ratni zarobljenik rialazi interniran u Mathausenu. Njegova se porodica nalazi u Donjem-Lajkovcu, srez koiubarski, okrug valjevski. Br. 6272)61 Gospoji Mileni Nešić, na adresu Todora Simovića, advokata u Kragujevcu, da se saopšti, da je njen muž dr. Milovan Nešić, kao liječnik, dobio mjesto u izbjegličkom logoru Steinklamm-u blizu St. Polten — Donja Austrija, da je sada u stanju da je primi i da ona može doći k njemu. Br. 6355)62 Moli se za saopštenje o zdravlju dr. Matanovića na Cetinju, koga pozdravljaju Krylove iz Ženeve. Br. 6332)64 Moli se za izvještaj o sadašnjem stanju zdravlja i mjestu stanovahja porodice Šace Nikolajevića u Kragujevcu. Br. 6363 65 Moli se za izvještaj o zdravlju Mike P o p o v i ć a i Jove na Cetinju ; i njima treba saopštiti, da je Mitar zđrav i da ih pozđravlja.

Br. 6354)66 Da se saopšti Lenki Mandilović, Braće Nedića ulica, broj 4. u Beogradu, da je njen muž dobio njeno pisnm i očekuje što prije njen izvještaj u Ženevi. Moli da se odgovor saopšti. Br. 6356)67 Da se izvjesti Persida Stanković u Beogradu, Skopljanska ulica, broj 2.: njen sin Dimitrije i ujak Svetozar saopštavaju joj, da je otac Jovan 9. januara umro u Draču. Br. 6561 67 Traži se izveštaj o mjestu stanovanja i zđravlju članova glavnog odbora srpskog crvenog krsta: Dr. Vojislav M. S u b o t i ć, podpredsednik društva, ostao u Peći. Dr. Marko F. L e k o, ostao u Kruševcu. Dragutin Gjorgjević, sveučilišni profesor, ostao u Kruševcu. Toma S t o j a d i n o v i ć, sveštenik, ostao u Kruševcu. Dr. Vojislav Gjorgjević, ostao u Palanci. Milan Jevtić, ostao u Palanci. Br. 6552)68 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju Amadeo Posatio (ili Tosatio), njegovoj ženi C o s t a n z i i kćeri Sofia Lorosta, — svi su oni stanovali u Svilajncu. Br. 6523)69 O zdravlju i sadašnjem mjestu stanovanja engleske podanice Dalhouise Y o u n g. Pomenuta gospoja došla je sa 2. britanskom farmerskom misijom u Srbiju, ostala je u srpskoj vojnoj bolnici u Lusitza (?), i možda je tu zarobljena. Br. 6519 70 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlja engleske podanice Fanny A r n o 11. Došla je u Srbiju sa sanitetskom inisijom dr. Berry, i ostala je sa toin misijom u Vrnjačkoj Banji, gdje je verovatno i zarobljena. Br. 6456 71 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju doktorove udovice, gospoje Milice ) P a n t e 1 i ć, rogjene Kinđermann iz Beča, stare 48 godina, sa stanom u Novom J Pazaru. Br. 6514)72 Gjuri ć Jovan, stanovnik u Lajkovcu, okrug valjevski, izveštava se, da je kao civilni internirani n Nezsideru, 2. janu.ara 1915 godine, umro Gjurić Živojin, koji je rogjen 1870 godine, u Rejkovcu. (Nastaviti će se.)

Iz posljednjih dana Srbije. Zabilješke iz posljednjnih dana srpske uprave.

Srpsko-crnogorsko ,,bratstvo“. 1 u najtežim i najkritičnijim trenucima Srbije vlada je Nikole Pašića nalazila dosta vremena da raspravlja sitna pitanja, koja stalno podržavahu zaoštrenost odnosa s Crnom Gorom. Crna Gora je stupila uz Srbiju solidarno u rat protiv Austro-Ugarske, i blagođareći ruskom uticaju na Cetinju, Crnogorci su bili toliko predusretljivi, da je izgledaio, kao da je crnogorski dvor zaboravio na sve uvrede, koje su mu učinjene iz beogradskog konaka i da je povraćeno bratstvo i ljubav izmegju kraljevskog tasta i zeta, Ali to je bilo samo prividno. Izmegju Srbije i Crne Gore nije bilo iskrenosti ni Ijubavi ni jednogtrenutka. Nesloga izmegju Srbije i Crne Gore bila je stalno na dnevnom redu, jer je Petar Karagjorgjević mrzio svoga tasta na Cetinju, i uopšte cijeli crnogorski kraljevski dom. Eto nekoliko do sada još neobjavljenih autentičnih pojedinosti, koje lijepo ilustruju srpskocrnogorsku ,,ljubav“ i „bratstvo". Rusija je finansirala Crnu Goru i u dva rnaha u 1914. godini mjeseca septembra i mjeseca oktobra, poslala je preko Srbije novac za Crnu Goru. Kada je 1915. godine, mjeseca januara, Rusija opet poslala svoga izaslanika sa novcem za Crnu Goru, Srbi su ruskog izaslanika prosto zadržali u Nišu. Kako se pak u to vrijeme u Petrogradu više siušala riječ Srbije nego Crne Gore (i ako je kralj Nikola i tast ruskog velikog kneza Nikolaja Nikolajevića) Rusija je dala svoj pristanak, da u buduće Srbija, novcem entente, finansira Crnu Goru. I tada je, razume se, nastao čitav niz svagja. Pašićeva vlada je primila novac za Crnu Goru, ali nije htjela ništa za nju da izdaje. Sa Cetinja su u prvi mah protestovali, pa kada protesti žicom ne pomogoše ništa, poslat je sa Cetinja u Niš, kao izaslanik Crne Gore general B e ć i r (ovo je onaj isti general što je sada potpisao u ime Crne Gore ugovor sa Austro-Ugarskom o polaganju oružja). General Bećir je došao u Niš kao izaslanik crnogorskog kralja, ali kako je rgjavo tamo bio primljen od srpske vlade i srpskog prijestolonaslednika, i ako je zvanični izaslanik Crne Gore, to su najbolje vidjeli oni, koji su tih dana bili u Nišu, a po najboije bi o torne mogao pričati sam generalGeneralu će možda biti nepoznato, da je tih dana kada je on bio u Nišu, i kada ga je Pašić mozda primio nasmejana lica, objećavajući mu vjerovatno šarenu lažu, taj isti Pašić izdao nalog svome kolegi ministru policije da motri na „Bećira i njegovo društvo", jer mu Bećir iz-

Podlistak. U ruskome ropstvu. (Nastavak) Jedan nešto razumnije ruski časnik, koji je izmegju nas - tražio nekoliko dobrih zemljoradnika, koji bi ga — kao što je sam rekao — mogli nešto poučiti u poljoprivrjedi sa modernim mašinama,' rekao nam je, da nam je obrok čaja i šećera zato ukinut, što je to propiSano većom naredbom no što je represalija; u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj tako isto zarobljenici ne dobijaju ni čaja ni šećera. Dakle nije se moglo ništa učiniti. Mi smo, doduše, jednom jako burnom debatom sa zapovjednikom sprovoda, pukovnikom Bufius-om, koja zbog žučnog temperamenta ovog gospodina nije prošla bez smešnih scena, jedno uspjeli, na ime, da su nam najzad posle dvomjesečnog ruskog lutanja dali čistu preobuku i toplo kupanje. Gospodin pukovnik je sam rublje izdavao, da mu ne bi što iz magacina — koji je, kako mi izgleda, bio najmanje sa sedam katanaca zaključan — nestalo; ali njegovi ljudi su bili pametniji, te su nakon toga, vodili renta-

bilnu trgovinu sa jeftinim rubljem. Dakle rubljem i kupanjem smo se snabdeli, ali protivu ukidanja čaja i šećera, i protiv smanjivanih porcija mesa, nije se inoglo ništa učiniti. U ostalom, primjetili smo, da su i ruski vojnici manje primali. Ova štednja nije bila samo prema nama, već je njen cilj bio, da se državi pomogne u njenim velikim ratnim izdacima! Na sreću, moglo se ovda-onda naći kakav lakši posao u opištni i zarobljenici su za taj rad dobijali povećan obrok boljega kruha i 30 kopjeki nadnice. Ili su se kopali propusti za vodu, jer kanalizacija nije bila u ovoj velikoj varoši, ili su se pak trotoari popravijali. Naravno ne sme se ni pomisliti da su trotoari u Sarapulu kao naši. U Sarapulu behu to samo nekoliko dugih dasaka koje su postavljene na kladama ispred kuća, i tada je svaki, koji se je usudio da preko njih pregje, mogao da pokaže svoju vještinu u balansiranju. No, da sam Perm prije vidjeo, ne bih očekivao od Sarapula što bolje. Mi se nismo javljali za rad ma kakve vrste; ali kada je jednoga dana k nama došao jedan ruski preduzimač sa iskrenim licem, koji je 40 ljudi tražio za posao u šumi, javili smo se i

nismo se imali zašta kajati. Već po podne bil smo na krovu jednog lokalnog broda na Kami, čiji su nas talasi posle nekoliko sati odneli k jugu na obalu Permer gubernije u usamljenu šumu. Skoro sa bolom pomišljam na seču drva u usamljenoj šumi. Tamo sam ostavio 39 druga i jednome od njih — jednom valjanom Vestfalcu, ocu dvoje dece — ja sam u finom stepskom pesku u tugjini, u neprijateljskoj zemlji, opremio večnu kuću. U ovu tišinu uneli smo mi život. Već pri ulazi smo vidjeli jednu prije nas prispjelu grupu austro-ugarskih zarobljenika koji su nosili kamenje i šine, i oni nas burno pozdraviše. Mi smo upućeni nešto dalje izmegju šume i reke u parnu strugaru. Oko nje je bilo nešto drvenih zgrada, kancelarija moskovskog Kazaner željezničkog društva, stan nadzornikov, jedna primitivna šupa za jednu englesku lokomotivu i jedna velika daščara u kojoj je smeštena druga parna mašina. Mi smo dakle bili u službi inoskovskog Kazaner-železničkog društva i naš se posao sastojao u tome, da rukujemo dvema dugim u jednom kružnom testerom. Ja sanr po želji našeg novoga