Beogradske novine

Broj 26. PRILOG

BsoiraflsU Novine

Saopštenja Srpskog Crvenog Krsta

o ratnim zarobljenicima, koji BEČKI IZVJEŠTAJ. A.) Umrli su u Mauthausenu. 1. Arsić Nikola, iz Skoplja, 19. puk. 2. Birašević Borivoje, pioner, iz Supske, s. paraćinski, o. moravski. 3. Brkić Ristivoje, 15. p. iz Komarane, opšt. konjuška, s. rasinski, o. kruševački. 4. Veličković Dragutin, r. 1889. g. 1. p., iz Nesvrta opšt. krivofejska, s. pčinjski, ili vel. kopašnički, s. leskovački, o. vranjski. 5. Vasić Hranislav, r. 1879. g. mašin. oruž. odeljenje iz Jasike, s. rasinski, o. kruševački. 6. Vitković Petar, r. 1870. g. 6. p. iz Zalužane, opšt, vinaračka, s. leskovački, o. vranjski. 7. Gajić Čedomir, r. 1880. g. podoficir (seržant) 12. p. iz Stalača, s. rasinski, o. kruševački. 8. Golić Vladimir, r. 1890. g. o. p. iz Beograda. 9. Golić Gjurica, r. 1890. g. 7. p. iz Beograda. 10. Daiković Pejčin, r. 1888. g. 1. p. iz Crne Trave, s. vlasotinački, o. vranjski. 11. Gjorgjevič Vojislav, 11. p. iz Pretoke opšt. radmilovačska, s. gružanski, o. kragujevački umro 2. februara 1915. gpd. 12. Gjorgjević Živko, r. 1884. g. 18. p. iz Smoljinca, s. i o. požarevački — umro 16. januara 1915. g. 13. Gjurić Milutin, r. 1878. g. 13. p. iz Žagubice s. homoljski, o. požarevački. 14. Ignjatović Ljubomir, r. 1875. g. 15. p. iz Komarane opšt. konjuška, s. rasinski, o. kruševaćki ili opšt. v. kruševičke, s. levački, o. moravski. 15. Ilić Gruja ili Gjorgje, r. 1877. ili 1879. g. 15. p. iz Belice, s. belički, o. moravski. 16. Ilić Ljubomir, r. 1875. 8. p. iz Požarevca. 17. Ivanović Milisav, r. 1875. g. 8. p. iz Lopušnika, s. mlavski, o. požarevački, umro 18. januara 1915. 18. Ivanović Radomir (Sado), r. 1869. g. 5. p. iz Leovića, opšt. azbukovačka, o. podrinski. 19. Janić Vladimir, r. 1887. g. 8. p. iz Vel. Plane, s. oraški, o. smederevski, umro 22. jan. 1915. j 20. Janićijević Atanasije, r. 1886. g. 15. p. iz Bošnjana, s. temnićski, o. moravski, umro 8. dec. 1914. 21. Jocić Vojislav, r. 1869. 5. p. iz Prijezdice, opšt. dragičska, s. i o. valjevski. 22. Jocić Jelenko, 14. p. iz Selačke, s. i o. timočki, umro 14. januara 1915. 23. Jovanović Bogosav, r. 1877. 15. p. iz Gor. Vidova, opšt. sikirička, s. paraćinski, o. moravski. *) Puk skraćeno je napisan sa p, okrug sa o, srez sa s, rogjen sa r.

se nalaze u Austro-Ugarskoj. 24. Jovanović Radivoje, r. 1878. 3. p. iz I Repušnice, opšt. aldinska, s. zaglavski, o. timočki. 25. Jovanović Rangjel, r. 1871. 12. p. iz ; Bivolja, s. rasinski, o. kruševački, umro 20. januara 1915. god. 26. Krstič Dragomir, 32 g. star, 15 p. ? iz Lazarevca, opšt. milutovačka, s. trstenički, o. kruševački, umro 8. januara 1915. 27. Leontijević Milan, r. 1889. 6. p. iz Stublenice, opšt. paljuvska, s. tamnavski, o. valjevki. 28. Marković Milan, r. 1886. 18. p. iz Mihajlovca, s. podunavski, o. smedeievski. 29. Milošević Mihajlo, r. 1880. 15. p. iz Rekovca, s. levački, o. moravski. 30. Milenković Dragoljub, r. 1886. 18. p. iz Skobalja, s. podunavski, o. smederevski. 31. Miletić Mihajlo, r. 1887. 14. p. iz Ve- : ljeg Polja, s. aleksinački, o. niški. 32. Milovanović Gligorije, r. 1893. 15. p. iz Čitluka, s. rasinski, o. kruševački, umro 11. jan. 1915. god. 33. Milojević Radivoje, r. 1874. g. 8 p. iz Bačina, s. jasenički, o. smeđerevski. 34. M i 1 o s a v 1 j e v i ć Velimir, r. 1874. 12.pl iz Vučja, opšt. jasikovačka, s. trstenički, o. kruševački. 35. Milosavljević Kristivoje, r. 1889. iz Crnića, s. i o. požarevački. 36. Milošević Vićentije r. 1880. g. 12. p. iz Tekije, opšt. dedinska, s. rasinski, o kruševački. 37. Milošević Svetozar, r. 1886. g. 8. p’ iz Boljetina, s. porečki, o. krajinski, umro 2. febr. 1915. 38. Mihajlović Radomir, r. 1868. 4. artilj. p. iz Popadića, opšt. Gor. toplička, s. kolubarski, o. valjevski. 39. Mihajlović Stojan, r. 1881 g. 14 p. iz Kuklina s. rasinski o. kruševački. 40. Nešković Velimir, r. 1877 g. 4 p. iz Krčagova opšt. sevojnička s. i o. užički. 41. Nikodijević Jelenko, 14 p. iz Vrcice s. i o. timočki. 42. N i k o 1 i ć Blagoje, r. 1880 g. 8 p. iz Krnjeva s. oraški o. smederevski. 43. Novaković Gjorgje, r. 1885 g. 13 p. iz Miroča s. porečki o. krajinski. 44. Novaković Milutin, r. 1891 g. 9 p. iz Ribara s. homoljski o. požarevački umro 8. januara 1915. 45. Pavlović Danilo, r. 1893 g. 14 p. iz Katuna s. aleksinački o. niški uinro 15 januara 1915. 46. P a v I o v i ć Dragutin, r. 1875 g. 15 p. iz Vinjorače s. belički o. moravski. 47. Pavlović Olujan, r. 1875 g. 15 p. iz Bele Vode, s. rasinski, o. kruševački. (Nastaviti će se.)

Podlistak.

U ruskome ropstvu. (Nastavak)

Jedan džak napunjen rogozom prestavljao je pravi dušek. Pored klupe stajao je izvrnut sanduk, moja ,,fanteil“-a a ispred nje jedan veći sanduk, to mi je bio sto. U pročelju šupe izrezao sam prozor, okvir i staklo urezao, zidove sam ukrasio slikama iz ruskog časopisa „Njiva", tako da sam po tamošnjim prilikama bio kraIjevsld namješten. Jer ni naš liferant mesa, koji je stanovao u obližnjem selu, nije imao bolju postelju. Cela porodica je spavala na nešto dronjaka na podu, u društvu mnogobrojnih buba rusa i drugih životinjica, kojima je gospodar po Faustu Mephistopheles. U mojoj Almkolibici — tako su moji drugovi nazivali moju vilu — nije bilo insekafa i to joj je bila najbolja strana. Čak i moji drugovi koji su delom spavali u barakama punim stenica, a delom u zagušljivim, nezdravim prizemnim zgradama, nisu se mogli odbraniti od gada. Ali moja odajica je bila čista, ložila se na turski način, sa (drvenim ugljem) na plehanoj tendžeri — od glavoboblje nismo smeli

da patimo pri ovom grejanju — mala lampica mi je svetlila kada sam, do duboko u noć, čitao ili pisao. Čak sam i malu biblioteku sakupio: Tolstoja, nekoliko knjiga njegovih cjelokupnih djela na ruskom jeziku, Schopenhauerovi aforizmi, dve knjižice odabranih njemačkih priča za ruske gjake, izdato u Kievu, megju njima su bili stari mili poznanici: Bosegger i Raabe. Dakle mogao sam biti zadovoljan u mome Tuskulumu, mogao sam i redovno pisati mojim milim u otadžbini, ali mi nismo ni karte dobijali, te je naša čežnja bivala sve dublja i bolnija. Pa, i da to ne bi bilo — kome se ne bi dosadilo, da u zatvoru sedi bez ikakve krivice ? Naš starešina, jedan od malog broja valjanih Rusa, plaćao nam je šta više svakoga dana po 75 kopjeki. 25 kopjeki od glave je osim toga morao svakog dana da pošlje guberniji, zašta nam ova vlast nije dala nikakva zadovoljenja. Ovoliko nam je društvo mirne savjesti moglo davati, jer im je 40 Ijudi svojim radom mnogo koristilo, ova korist je bila u toliko veća, što su se dolaskom zarobljenika mogli odupreti zahtevu, ono malo radnika koji su ostali, a koji su tražili da im se plata povisi. Za nas je bilo veliko iznenagjenje, što je mnogobrojna Rusija, koja je trebala da slomije centralne sile, tako iscrpljena . Sela su često

Utorak 29. februara 1916.

Okružna skupština u Gornjem Milanovcu. Iz Gornjeg Milanovca nam pišu: Dan 14. veljače (februara) biti će spomendan u povjesti našeg okružja, a biće tim više, jer je na ovaj dan po prvi puta naša još mlada uprava, koja je ali već čvrsto korijenje uhvatila u Srbiji, javno i svečano progovorila stanovnicima okružja i tako došla u neposredni doticaj sa njihovim zastupnicima. Prva okružna skupština! Užurbanost, zastave u bojama saveznika, zelene girlande, veseo život, gibanje, lica u napetom očekivanju, često i zabrinuta, k tomu i neka uzrujanost u gradu, znatiželjnici, časnici i činovnici vojnici vojnički u svojoj jednostavnoj i pristaloj odjeći, blistajuća se odlikovanja, a na nebu toplo sunce, kao da je i ono htjelo da ovaj dan učini što svečanijim. Ovako je izgledao naš „okružni dan“ prije otvorenja same skupštine. Poslije pako!. Jedan je bio glas kod svih onih, koji su bili na skupštini te kod onih, koji su na ulicama i kod svojih kuća u velikom očekivanju čekali. Zadivljeni, iznenagjeni, potpuno zadovoljni, nada sve uspjeli, jedan i jedinstven živio i živjeli! Da, nešta nevigjena! To je bilo nešta! Zastupnici opština i sveštenstvo rukovali su se sa načelnikom svoga okružja; on je opet govorio s njima, kao sa sebi jednakim, pitao za njihove želje, a oni smjeii su da govore! Tako je bio ljubezan, tako susretljiv prema svakorn pojedinom! To je bilo to! Takova šta nije bilo prije. A kod pozdravnog govora svog rekao je g. načelnik toliko lijepih stvari, šta će sve uprava da učini za narod — i Bogami, oni što obećaju, to i učine, to se već i sada vidi. To je išlo od usta do usta, i svi su bili ganuti, a mnogo lice posjalo je veselije. Tako se je govorilo poslije, vani na ulicama i po kućama. Ali na samoj skupštini okružnoj tamo je bilo svečano! Takova šta nije poznavala prijašnja uprava. Sa svečano okićenog uzvišenog podnožja pozdravio je gospodin podpukovnik Eduard Baumann sakupljene opštinske predsjednike, kmetove pojedinih sela te sveokupno sveštenstvo okružja. Do stotinu njih sjedilo je tu, tiho i pozorno slušajući birane riječi govornika odobravajući ih na koncu burnim povlagjivanjem. Poslije otvorenja slijedilo je svečano zavjerenje davanjem ruke zapovjedniku okružja te uručivanje dekreta o imenovanjima pojedinim opštinskim predsjednicima. Nadovezan je programni govor, koji je sadržavao kratki prijegled o do sada učinjenom i o onom što se jošte imade učiniti, pa se je prikl učilo kratko stručno predavanje pojedinih referenata ovog okružnog

bila kao izumrla, samo starci, žene i djeca su se mogla videti, megju njima i dosta bogalja naročito mnogo idiota, plodovi alkohola. Stanovništvo, koje nas je ispočetka izbegavalo, otkravljivalo se postepeno, i često se dešavalo da su nam priznavali, da su nas po opisu zvaničnih krugova zamišljali kao prave divljake, a megjutim sad u namavide bolje, Ijepše i zdravije Ijude no što su oni sami. Naravno da ovo priznanje nije bilo uvek bez opozicije; jednu su Ruskinju, koja je nas zaštitila, — dok smo mi bili tu u blizini da nešto kupimo, — nekoliko pijanih derana, napali, na nas gurnuli, vikali su na «ju, da ide sa svim sa neprijateljima i još razne primedbe je morala da otrpi. Tako je prolazio dan za danom i dogje oktobar sa oštrom zimom. Bilo je krajnje vrijeme da ulučim priliku za moj odlazak. Za sedam najviše 14 dana smrz'a bi se Kama i tada bih cijelu zimu bio zabačen u ovaj lcutak. Trebalo je dakle raditi. Ovoga puta sam bio bolje pripremljen, i ako su na tri dana pre moga ,,odlaska“ žandarmi i policajci održali strog pretres, ipak nisu mogli opaziti da sam se bio spremio na put u slobodu. (Nastaviti će se).