Beogradske novine

Broj 26.

29. februara 1916.

Beogradske Novlne

Beograd, utorak

Prilog

zapovjedništva, koji svi zajedno sa sreskim zapovjednicima prisustvovaše skupštini. Na koncu saslušane su pritužbe i molbe te davane upute, a za čudo je bilo, kako su pojedinci razgovjetno, kratko, stvarno i pametno stavljali svoje upite. Raspravljena su najvažnija životna pitanja, kao aprovizacija, općila, skrbi za siromašne i sirote, sklapanje brakova, služba Božja i t. d. Za vrijeme same skupštine odposlan je na spontani predlog iz sredine iste i zaključak jedan poklonbeni brzojav na njegovu Preuzvišenost gosp. generalnog gouvernera u Beogradu, slijedećeg sadržaja : „Njegovoj Ekselenciji Generalguvemeru Srbije Grafu Salisu, Beograd. „Na dan prve okružne skupštine u Gornjem Milanovcu sakupljeni predsjednici opština, predstavnici sveštenstva istočnopravoslavne crkve i povjerenici sviju opština okruga Gornjomilanovačkog, mole Vašu Ekselenciju, da izvoli primiti izraze njihovog strahopočitanja i najdublje podaničke odanosti. „Andrejević, predsjednik grada Grn. Milanovca, Makarija Arhimandrit Saračević, opštinski predsjednik. Okružna komanda“. Ovom se je brzojavu njegova Preuzvišenost blagoizvoljela odazvati sljedećim odgovorom : „Okružnoj komandi, Grn. Milanovac. „Svim članovima prve okružne skupštine izvolite saopćiti moju najtopliju zahvalnost na pozdravu uz vruću želju, da vjerno rade, da se narod sa Božjom pomoći miru i zadovoljstvu privede. Fmlt. SalisV Kako je na žalost ovaj brzojav stigao tek nakon zatvaranja okružne skupštine, objelodanio se je isti posebnim oglasima po čitavoin okružju. Megjutim radili su fotografi, da zanimivemomente ovjekovječe, a na koncu snimljena je potpuna skupinu svih onih, koji su sudjelovali na skupštini. Svi članovi skupšline podvoreni su po okružnoin zapovjedništvu zajutarkom i objedom, dočim su gg. Arhimandrit Makarija iz manastira Vračevšnice, predsjednik iz Gornjeg Miianovca Jovan Andrejević zatim opštinski predsjednik iz Ljutovnice, Nikola Saračević kao predstavnici pojedinih staleža pučanstva pozvani, da prisustvuju zajedničkom časničkom objedu. Po nazdravicama palim za vrijeine jela moglo se je točno vidjedi, u koliko su se već zbližili uprava i narod kao i to, da smo mi ne samo oružjem u ruci osvojili zemlju, nego da smo na najboljem putu, da i srce naroda za sebe pridobijemo. To je megju oslalim posvjedočio i govor prečasnog g. Arhimandrita koji jeujedno u svom govoru dao izraz najtoplijim sirnpatijama prema našem vladaru, upravi našoj te predstavnicima iste u Grn. Milanovcu. Potpurio zadovoljni rastali su se na koncu svi, koji su možda daleki put prevalili, da ojačani u pouzdanju i nadi u bolju budućnost ovog tako teško iskušanog naroda, ponesu sa sobom svečano neko raspoloženje, da ga prenesu i na one, koji ih kod kuće očekuju. Dolaze bolja vremena — to je jasno kazala okružna skupština svima, koji su na istoj bili. Srca su se zbližila — a zato je to i bila svetkovina kao nijedna koja. Blago onome, koji umije da ratoin zadane rane na taj način liječi! K. O.

A kad progje svjetski rat? Jedan razložan engleski glas. Od kako je rat otpočeo, Bernard S h a w, , poznati engleski satiričar i dramatičar, jedan od retkih Engleza, koji su svoju razumnu hladnoću sačuvali, neustrašimo iznosi greške entente. Pod naslovom : „Kad se rat svrši — šta onda?" piše B. Shaw u jednom dugačkom članku izmegju ostalog i slijedeće : „ Nekoliko pitanja, koja nain se moraju objasniti. Što se tiče Njemačke u AustroUgarske, želiino poslije rata jaku ili smoždenu Njemačku i Austro-Ugarsku ? Mi bi se od Njemačke i Austro-Ugarske poslije rata vrlo bojali, ali želimo li rusku nadmoćnost posle rata ? Mi žeiimo možda da ugušimo Njemačku i Austro-Ugarsku — mi zato možda imamo naših razloga, ali ja bih rekao, da još nismo načisto u ovom pogledu. Mi se moramo osloboditi gluposti, od koje smo u poslednje vrijeme mnogo patili — da Britaniju predstavimo kao neku vrstu kinomatografske junakinje, koja će da iznevjeri. Ja ne bih voleo da

Senegali ubiju ovabe, ma da su Senegali na mojoj strani. Ja ne volim ni misao da Švabe budu od Gurkhas-a zaklane. Ja neću da podcenjujem tugju rasu, ali ja neću da oni sude većoj civilizaciji, neću da London, Paris ili Berlin od ovog naroda budu pljačkani. Nemačka i Austro-Ugarska nemaju ovakve čete. Oni su sve jedno, i oni svi razumeju zapovjesti na istom jeziku. Ovaj fakt, daje nam materijata za razmišljanje. Neina razloga da kažemo, da nikada nismo imali namjeru ili ; da nikada nismo pokušali da centralne sile opkoliino. Ostaje istina, da smo to činili, i ini smo zadovoljni, što smo to činili. Idite s pobedom sve dalje i mi ćemo možda centralne vlasti i Ameriku zbližiti a takvom jezgru inogu se prisajediniti mnogi inali narodi. Možda će im prići Švedska iz straha od Rusije. Ako je sa svim potcenjujeino bacićemo je u naručje centralnim silama/ Postoji još jedna ozbiljnija mogućnost, a to je kombinacija izmegju centralnih sila i Ru- i sije. Najbolja kombinacija, koju ja zastupam, bila ; biliga zapadne civilizacije od steno- , vitih brda do Karpata na deinokrat-j skoj osnovi. Narodi bi morali garantovati Francuska za Njemačku, Njeinačka i AustroUgarska za Englesku i Rusiju i t. d. Ja ne verujem, da ikako može doći do svetskoga mira, dok je mir izmegju Engleske, Francnske, i centralnih vlasti. Mi moramo da obrazujemo ligu izmegju Amerike, Francuske, Engleske, Njemačke i Austro-Ugarske, kojoj bi se priključile Belgija i druge države“. Tko je sada gusar? Radiotelegram newyorškog zastupnika „Wolffova ureda“ javlja: Pod naslovom: „Tko je sada gusar?“ izvodi „World“ u svojem uvodniku: „Zacielo su dalekosežne odluke Njemačke, da naviesti rat oružanim i trgovačkim brodovima. Te će odluke biti vrlo kobne po neutralne vlasti, ukljućivo Ameriku, kao i za zaraćene. Njemaćka je podigla obtužbu, a kako se tvrđi, takogjer je dokazala, da su mnoge britske trgovačke lagje naoružane za navalu na njemačke pod- j mornice, da su providjene i topništvom, koje ima zapovied, da smjesta navali na podmomice, čim ih opazi. Engleskoj se svidjelo, da nazove njemačke | podmornice gusarima, ali ako pogledamo svjetske | mornarice, koje posjeduju više ili manje podmornica, ne može se tajiti, da su podmornice isto tako važni ratni brodovi kao i krstarice i dreadnoughti. Kad je Njemačka pristala, da če onako upotrebljavati podmornice, kako zakon dopušta, zacielo nije sigurno predložila nikakve promjene zakona. Jedina promjena, što je uopće predložena, jeste ta, kako to Njemačka tvrdi, koju je predložila takodjer Engleska, da se imaju smatrati ratnim brodoviina oni brodovi, koji su naoružani za rat i imaju zađaću, da navaljuju na | podmornice, kad to mogu učiniti bez vlastite pogi- I belji. Državni je departement amerikanski s uspjehom prigovorio onoj teoriji, koja tvrdi, da posjed podmornica nosi sa sobom list slobode za razbojnike. Državni je departement dužan, da prigovori mišlenju, da bi bili gusari oni, koji robe podmornice po zakonu, te da pođmornice nemaju prava na drugu sudbinu, nego li onu, što pripada gusarima." Narodna privrjeda. Teška vremena za ententu. Poznato je, da je plan Engleske bio, da svojom politikom blokade i izolovanja primora centralnc vlasti da propadnu zbog glađi. Megjutiin ovaj plan Engleske je sasvirn propao i danas više pate od skupoče države entente, nego li centralne vlasti. To najbolje pokazuju slijedeće vijesti iz neutralnih izvora. I ako Francuska ima slobodan izlaz na more, i ako je ona u redovnim prilikama, bolje nego ma koja druga zemlja, u stanju da sopstvenim proizvodima podmiri svoje potrebe, ipak i ona danas zna, šta je skupoča. Manjak domaće proizvođnje zbog nemanja radne snage i tegleče stoke, zauzeća najbogatijih okruga od strane neprijateljske vojske, vojnih potreba koje se prvenstveno moraju podmiriti, prenosnih teškoća i sve većeg poskupljivanja uvezene robe zbog p a d a n j a francuske valute, — neminovno je moralo da poveća cijene životnim namirnicama. K ovome dolaze još i s p e k u 1 a c i j e, koje su pokušale, da izvjesnu robu prikriju, da bi se na taj način došlo do ogromne zarade. Sem toga je sasvim prirodno, da gradske carine, koje u Francuskoj još postoje, ne samo što životne namirnice za gradsko stanovništvo sa većim ili manjim „droits d’ostrois“ poskupljuju, nego još

sprečava, da se životne namirnice pravedno podjele prema potrebama pojedinih okruga. Megju mjerama koje je francuska vlada preduzela protivu skupoće, može se na prvom mjestu pomenuti smanjivanje ili potpuno ukidanje uvozne carine na ineso, žito itd. Dalje, zabranjen izvoz većini životnih namirnica, ali je ovdje učinjen neki izuzetak, n. p. izvoz masla, sira, voća i zeleni u Englesku. Sa Italijoin je postignut naročiti sporazum, a tako isto i sa Š v i c a r s k o m. Sa jednim društvom u Sjedinjenim državama francuska vlada je u svoje vrijeme zaključila sporazum o nabavci velike količine mesa bez carine, ali je taj sporazuin naišao naotppor u senatu, pa s toga nije bio ni ostvaren. Od tada su preduzete druge mjere, uvozilo se smrznuto meso, koje je sad u Parisu jeftinije sa 20 'j, nego li sveže meso. Jedna nezgoda toga mesa nalazi se u tome, da se ono pri običnoj temperaturi ne može održati, nego se mora još istoga dana, kad se kupi, utrošiti. Protivu crnog hljeba svet ima i sađa neku čudnu odvratnost, pa i sami radenici traže samo bijeli hljeb. U Parisu je do sad samo hljeb bio podvrgnut jednoj taksi i čitav niz mjera je preduziman, da bi se cijene smanjile, ako se zapazilo, da če one skočiti. I u pitanju mesa iina zvaničnih cijena, srednje cijene se svakog dana na trgu obznanjuju naročitim objavama. Svaki kasapin dužan je da ima na vidnom mjestu svoje radnje istaknute cijene za razne vrste mesa i za razne djelove govedi. Pošto neprekidno postoje žalbe zbog velike razlike izmegju cijena inesa na veliko i na sitno, to je učinjen prijeđlog, da svaki kasapin može uvjek samo jednu kakvoču mesa prodavati. U Parisu ima kao što je poznato, tri razne kakvoče mesa, koje imaju razne cijene, i kasapi prodaju, bez ikakva zazora, treču ili drugu vrstu robe kao prvu. Pošto ni jedan kasapin nije hteo da prodaje treću vrstu, to sc moralo kasapima zajedno s mesom dati listići u raznim bojama, koji su se morali utvrditi na dotičnoj vrsti inesa. Onako isto kao što su opštine mogle odrediti cijene životnim namirnicama, one su tako isto uredile i trgovinu sa životnim namirnicama prema mjestnim prilikama. Stalno skakanje cjena životnih namirnica postalo je sada i životno pitanje u Rusiji. U jednom članku u petrogradskom „Novom Vremenu“ utvrgjuje Menčikov ciframa kako su nesrazmerno skočile cjene svima životnim namirnicama bez razlike. Menčikov pita kako je bilo mogućno da se dozvoli ovo nesrazmerno skakanje cjena i pripisuje krivicu zato oskudici koja se osječa u radnoj snazi i u prevoznim sredstvima On obrača pažnju na to kako je iluzorno misliti danas u vreme rata da se podižu nove željeznice, jer za to ne stoje na raspoloženju ni potrebne rnilijarde ni potrebna radna snaga. Gragjenje željeznica traje godinama, megjutim je očevidno da se rat približuje kraju. I životne namirnice u Engleskoj su takogjer nesrazmerno poskupele. Prema „Westminster Gazetti" od 16 febrtiara, životne namirnice u Engleskoj su prosečno poskupele sa 20° o prema cjenama od 1. februara 1915. godine. Meso je čak poskupelo 50 ’/ 0 , čaj sa 28°|o, riba sa 25 r ’|,, šećer, hleb, šunke, mleko i sir sa 20 jo, brašno i jaja sa 17 n | , maslo sa 13°) i, krompir sa 7 1 ,., margarin sa 6°/o. Prema cjenama iz jula mjeseca 1914 godine dostiglo je povećanje cjena kod brašna 60'V, kod hleba 50°/o, kod čaja 50"/o, kod domaćeg mesa 40 /«, kod sira 37%, kod šunke mleka i brašna 30 /, kod margarina 10%. Prosečno su, od početka rata cjene životnim namirnicama u Engleskoj, povećane za 47 | . Izgleda da će Engleska od sviju prva stradati zbog nesrazmerne skupoće.

Nove Knjige. Ponovno osvajanje Gaiicije u reči i slici. 3 Ova lijepa knjiga dobila je još veću vrijednost zbog 50 slika od najpoznatih, mlagjih umjetnika austro-ugarskih; one su ragjene u sred bojnih polja u Galiciji, i iznose borbu naroda u najzapetijem, najznačajnijem trenutku. Tekst uz slike je napisao Rudolf Gnevkow-Blume. Izdanje L. W. Seidel-a i Sina u Beču, a u korist Crvenog Krsta. Osterreichische Rundschau. Pred nama je 4. sveska 46. knjige ovog časopisa i izdanju Carl Fromma u Beču. Vindobeneusis piše u njoj „Politika Italije prema Austro-Ugarskoj“ W. P. Larsen „Mazzini i svetski rat“, tu su još mnogi drugi članci o Metternichu, Goethe u, o nemačkoj socialdemokratiji, o današjem ruskom društvu i t. d. Jednom rečju opet jedna sveska sa obllnom sadržinom .