Beogradske novine

Izlazi:

dneviio u jutro, ponedjeljkom posljje podne.

Prodajt se:

Pretplata:

o Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraIjevskih ćeta po cijeai od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Oatmaciji po djeni od

6k

8 b

Izvan ovog podrućja . . . 12 h

za 1 mjesec u Beogradu I ■ krajevima zaposjednuttm od carsko i kraljevskih ćeta K Kt u Hrvatskoj-Slavoniji, BosoiHercegovini i Daimadjl K248 tzvaa ovogpodrnćja . . . K»—

— Oglasi po cijeatku. =^= UrednDttvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ui. 10. Telefpn broj 07. — Upratrt, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mibajla ul. broj 38. Telelon brpj &

Godina II.

Rusi su kod Vitoniecza izbačeni iz svojih jakih položaja. U našim je rukama ostalo 1500 zarobljenih vojnika. — Nova talijanska ofenziva u oblasti Gorice.

RATNI IZVDEŠTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 2. nftvembra. Istočno bojište: Front konjičkog generala nadvojvode K a rIa: U prostoru jugo-istočno od klanca Crvenog tornja (Voros-torony) mi smo i dalje napredo vali. Austro-ugarske i njemačke čete, koje se bopre na neprijateljskom zemljištu južno i jugo-istočno od Brašova (Kronstedta), odbile su rumunjske napade. U južnoj B u k o v i n i i u oblasti Capula uspješna predpoložajna preduzeća. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Njemačke čete vojske general-pukovnflra pl. Terszty anskog pot i s 1» stt neprijatelja kod W it o n i e i a (južno Solotvvina) i z j a k o ušanoenog položaja. Zarobljeno je 22 ruska časnika, 1500 Ijudi, a zapliienjeno je 10 mašinskih pušaka i tri bacala miua. Talijansbo bojište: U oblasti G o r i c e otpočela je n ova talijanska ofenziva. Druga i trećti talijanska vojska, koje su poslije posljednjih borbi popunjene novim četam*. napadaju od G o r i c e, pa na niže. Prvi je nalet odbijen, zahvaljujući junašt\m naših četa. Pošto se vatra prije podne vremenom popela do vanredne žestine, jurnuia je neprijateljska pješadija u podae u napad. Uvipavskoj dolini imali su se po svaku cijenu zauzeti visovi istočno od V e r t o j b t c e. Ovdje je bez razlike odbijeno sedam neprijateljskih brigada, bačenih protiv istog odsjeka. Na sjevernom dijelu visoravni Krasa otpočeo je oko 11 sati prije podne talijanski pješački napad u masama, koji je u prvi mah zadobio prostora preko novih razorenih prednjih redova. Obuhvatni protivnapadi naših četa opet odbaciše Talijane, ali je L o k v i c a ostala u neprijateljsktm rukama. Na ovom napadu učes-

tvovalo je osam talijanskih divizija. Na južnom dijelu visoravni održasmo i pored sumanutih neprijateljskih napađa sve položaje. Uspjehu jučeranjih borbi najviše su doprinjeli 27. koruški domobranski pješački puk i oprobani zapadno-galicijski 32. pučko-ustaški pješački puk. Oni stojeći odbiše neprijateljske napade i održaše se protiv najveće brojne nadmoćnosti. I 41. i 11. puk zaslužuje svaku pohvalu. Mi smo zarobili preko 1000 Ijudi i zaplijenili 7 mašinskih pušaka. lugo-istočno bojište: Stanje nepromijenje«o. Zam|enik glavara generalnog stožera pl. HSfer, podmaršal.

Podmlodjeno Tursko. Dvije godine Turska evo već vodi rat i tom su prilikom maršal Hindenburg i Enver-paša izmijenjali brzojave, u kojima se naglašuje vjerno bratstvo oružja i pouzdanost u pobjedu. Od sviju đržava, koje su upletene u svjebski rat, Turska je gotovo najduže vremena ratovala, jer do onoga dana, čija se druga godišnjica sada pominie, izuzev kratkoga odmora po završetku balkanskih ratova, Turska je već pet godina jednako vodila rat. Prije pet godina Turska je morala da potegne mač da se odbrani od napada Italije, a lauzauneski je mir zaključen tek nekoliko dana prije početka balkanskog rata. Oba ta rata nijesu bili sretni po otomansku imperiju, jer se onda ova carevina nalazila usred velikih prevrata i preokreta, koji su je uzdrmali do temelja. Te vojne nijesu bi!e sretne za Tursku, ali su za to bile vrlo poučne, kratko vrijeme koje je proteklo od mira, što ga je Turska sa Srb'jam i Bugarskom zasebno zakijučila u Carigradu, pa do njenog stupanja u svjerski rat iskoristila je otomanska imperija što je mogla bolje, da bi vojsku reorganizala na novoj osnovi i u njoj priktipiia sve svoje najbolje snage. Mladi Fnver, koji se proslavio u toku mladoturske revolucije, pokazao je u toku ovoga rata, da je ne samo neustrašiva osvajačka prirođa, već i organizator prve vrste i najzad dalekovidni trijezni političar. Jer njegova je zasluga, što je Turska u

kritičnom vremenu stala na onu stranu, koja joj je pružala bolje izglede za održavanje njene samostalnosti i njenoga razvitka. Prvih tri mjeseca svjetskoga rata Turska je bila ostala neutralna. Rusija joj je onemogućila da produži sa politikom neutralnosti, pošto je bez razloga otvorila neprijateljstva protiv otomanske flote. Da je Turska otrpjela povredu njenih prava, ona bi isto onako prošla, kao što danas prolazi Grčka. Još prije no Solun, bio bi zaposjednut Carigrad, a pošto Rusija veli otvoreno, da Carigrad predstavlja jedan od najvažnijih ruskih ratnih ciljeva, to je prirodno da Rusi nikada više ne bi izašli iz Carigrada. Isto kao što bi pobjeda Rusije značila kraj Turske, isto bi tako ostajanje Turske u neutralnosti značilo likvidaciju turske samostalnosti. Za Tursku bilo je životno pitanje prvoga reda da ne ostane ravnodušan posmatralac u ovoj borbi izmedju dvaju grupa sila, već da stane na stranu onih. koji se u borbi nijesu samo rukovodili sebičnim motivima, već su bili u stanju da Turskoj garantuju dalji opstanak i razvitak. Turske čete sa svojim saveznicima vojuju u ratu, koji se po svome trajanju i obimu ni iz daleka ne može sravniti sa oba rata, što ih je Turska ranije vodila. Ako su neprijatelji Turske na osnovu ishoda po Tursku ranijih dvaju ratova računali da će se Turska u ovome ratu brzo skrhati, oni su se u tom pogledu ljuto prevarili. To je bio opet jedan od mnogobrojnih pogriješnih računa, po kojima su u Londonu, Parisu i Petrogradu s.natrali, da će ubrzo izaći na kraj sa središnjim vlastima. Zlatnim će slovima biti zapisano u turskoj istoriji ono, što su turski vojnici uradili za posljednjih dveđeset i četiri mjeseci. Neposredni napad na Carigrad odbili su u savezu sa Nijemcima. tako da su Englezi i Francuzi^ najzad bili natjerani da obustave galipoljsku akciju, na Kavkazu oni hrabro odoljevaju ruskim napadima, u Mezopotamiji su pobijedili ponosnu Englesku, koja će se uvijek sa nelagodnošću sjetiti imena Kut-el-Amara, na Sueskom kanalu stoji privezana jedna jaka englesko-indijska vojska da odbrani Misir od Turaka; najzad poslije godinu i po dana svjetskoga rata pojaviše se turske čete u Galiciji, da se tamo bore protiv Rusa, a docnije u Dobrudži, da tamo učestvuju u Mackensenovom pobjedonosnom pohodu. Čudan li je to ,,bolesnik“, koji se poslije pet ratnih godina još ovako bori u tri dijela svijeta! A ako je ova imperija ikada bila bolesna, ona je iz ovog teškog iskušenja izašla kao ozdraveli i ojačana. Turska se na život i smrt vezala sa središnjim vlasti-

ma, ona sa njima ne dijeli samo teške žrtve, već će dijeliti i plodove budućeg pobjedonosnog mira; za čije postizanje saveznici ulažu svu svoju snaguIz te zajednice Turskoj se ukazuje izgled, da će poslije svjetskoga rata ići u susret novoj sjajnoj eposi, dugogodišnjoj bezbijednosti svojih granica, periodu poleta, koji će i iznutra i prema spolja stvoriti podmladjenu Tursku.

Rnt sn Rumunjskom. Rat u Dobrudži završen. (Naročiti brzojaV ,41eograđskih Novina ‘.) Basel, 2. novembra. ,,R u s k o j e SI o v o“ javlja iz R eni-a, da su dvije trećine ruskorumunjske vojske sretno spašene u Besarabiji. Bijeg iz Bukarešta. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina‘.) Rotterdam, 2- novembra. „Nieuvve Rotterdamsche Couraiit“ doznaje, da je vlada naredila evaukaciju svih malih i velikih gradova. Uslijed toga nastala je u Bukareštu tolika panika, da svi stanovmci bježe iz grada. I vlada je dala da se prevezu svi vrijednosni predmeti iz Bukarešta. Najveći dio rumunjske vojske pobjegao preko Dunava. fNaročiti brzojav »Beograđskih Novina«; Malmo, 2. novembra. Javlja se sa ruske granice, da su posljednjih • dana vodjeni u ruskom glavnom stanu vrlo važni pregovori i rasprave, koje su bile posvećene dogadjajima u Dobrudži. Čuje se iz vojničkih krugova, da je rusko vojno vodstvo zaključilo, da rat u Dobrudži vodi dalje vlastitim svojim snagama. Najveći dio rumunjske vojske je p objegao preko Dunava. Ostale ] su sada u Dobrudži samo ruske čete.

Rumunjska traži zarobljenlke rumunjske narodnOsti. Kb. Stockholm, 2. novembra. Prema sigurnim vijestima Rumunjska nema više vojske, a nove stavnje ostale su skoro bez svakog uspjeha. Rumunjska štampa traži sada, da Rusija izda Rumunjskoj a u s t r o-u g a rske zarobljenike rumunjske n a r o d n o s t i, da se njima popune redovi rumunjske vojske. jednako kao što je izdala zarobljenike talijanske narodnosti Italiji.

Uzđrman položaj Bratianov. (Naroćiti brzojav »Beograđskih Novmanž Bern, 2. novembra. ,,B u n d“ javlja, da je kralju pozvan u audijenciju vodja kona»rvativne stranke Marghiloman. U dvorskim se rumunjskim krugovima govori, dajepoložaj Bratianov vrlo uzdrman. • Gitblci Rumunja u Dobrudži. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“.) Sofija, 2. novembra. Prcma zvaničnim podatcima izgubili su Rumunji u bojevima u Dobrudži 40.000 zarobljenika, koje su zarobile njemačke, turske i bugarske čete, dok gubici u mrtvima iznose 20.000 v o j n i k a. General Polimanov u Rumunjskoj. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Zeneva, 2. novembra. Diktatura u Rumunjslcoj. ,,T e m p s“ potvrdjuje vijest iz Bnkarešta, da je general Polimanov sti\io u Rumunjsku po nalogu ruskoga cara, pa će biti dodijeljen stožeru kraIjevom. Govori se, da će general P o I f manov izvršiti u Rumunjskoj d i k t a t u r u. Tri velike rumunjske tvomice sukna u austro-ugarsk'm rt'kama. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novia*“.) Berlin, 31. oktobra. Po ,,T a g b 1 a t t“-u postoje u posjednutom gradu A z u g i tri tvornice sukna, koje su zbog svog izolovanog položaja držale na stovarištu znatne količine nepreradjene i polupreradjene robe. Najveća od tih triju tvornica imala je 1000 radnika, a medju njezinim utemcljačima bio je i pokojni kralj K a r o 1. Njegove dionice su još u rukama sadašnjeg kralja F e r d in a n d a.

Austro-Ugarska.

Izložba ratnih grobova u Krakovu. Kb. Krakovo, 2. novembra. Juče je na svečan način u Krakov u otvorena izložba, koja stoji pod pokroviteljstvom vrhovnog zapovjednika vojske njegove c. i k. Visosti nadvojvode Friedricha. Izložbu je otvorila lično njegova c. i k. Visost nadvojvoda. Zapovjednlk tvrdjave u Krakovu, podmaršal pl. Brandfner. dočekaoje nadvojvodu na ulaznim vratima i držao je poduži govor, kojim je maršalu izjavio najponizniju blagodarnost što se primio pokroviteljstva izložbe ratnih grobova i

Ratno vijeće u rumunjskom glavnOm stanu. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novina“.) Berlin, 2. novembra. „Tag 1 i ch e Rundschau" javlja iz Zuricha, da se očekuje u Rumunjskoj skorih dana engleski maršal F r e n c h, koji će sudjelovati ratnom vijeću, koje će se održati u rumunjskom glavnom stanu.

Veliki pomen poginulim ratnlcima. Kb. Beč, 2. novembra. Juče je u crkvi na središnjem grobIju održat pomen za sve poginule pripadnike c. i k. oružane sile; na pomenu učestvovao je kao zastupnik carev nadvojvoda Leopold Salvator, dalje nadvojvoda Franjo Salvat o r. ministar vojni pl. K r o b a t i n, anstrijski ministar domobranstva pl. G eo r g i i drugi.

Podlistak. Cetvrtn; ženidba Kneza Jovano. (Svršetak). SHtra dan, sunce ne beše još obasjalo planinske vrhove, a Jovan je, na pomamuu mrkovu jurio put Kraguievca. Oko ručanice, momci javiše Kneđa je došao Jovan nekim poslom d° njega. — Neka udje! . . . zapovedi Knez 1 podiže se, da dočeka svoga ratnog i prijatelja. , — Dobro mi došao, Jovane, brate! . . . povika Knez zagrlivši svoga dobroga prijatelja. — Bolje te našao, Gospodaru I . . . odgovori Jovan, a suza mu zasija u oku. — Sedi, Jovane, brate I... veii Knez svome dragom gosfm^* Obojica_sedoše!... „ ~ Pa k °jim~ob7om ti.'jova'TJ^- • • upita Knez. , — Dotera me nevoija, Gospodarul. \ — Kakva nevolja, po Bogu, brafe ? 1 povika Knez začudjeno.;.^. ; rjPa znaš, Gospodaru, umrla mi k« V reća A žena - te sam fi sad ostao sam čpiioh 111 '. od sv °g a roda nemam tako kućf.f’ k T J” mi mogio i htelo bar svl fl U J^ đ “ držati ‘ Svak s . e svio oko ku^ S n j‘sta^pa gleda i čuva svoju

— Ciniš ’voliko, Jovane; šta bi ti sad hteo? — Nužda me goni, da se ženim, Gospodaru ( , — Znam, znam, Jovane; ali ti si zašao prilično u godine. — Ono jes’, Gospodaru; ama biće gre’ota, đa mi nema ko ni sveću pridržati kad đodje sudjen čas. — Pa dobro Jovane; a jesi li našao sebi priliku. — Jesam ! — A koju si to begenisao? — Andju, sestru Obrenovu iz Kneževca! Ona je, znaš, Gospodaru, udovica. — U kojim je godinama ? — Imaće, Boga mi, prilično godina; no dobro jo sačuvala zdravlje te izgleda još mladolikasta. — Ama, bojim se, neće biti to tvoja prilika; pa te može pod starost osramotiti! — Uzdam se da neće; rodbina joj je poštena i dosle nije bila takva. — E, ond& neka' ti je sretan i čestit započeti posao!... — ’Vala ti, Gospodaru, na toj reči: ali ima drugi belaj I — Kakav belaj, ako Boga znaš, JovaneT'l — Neće pop da nas ispita! — A što? — Kaže u njegovim knjigama nema apisano, šta će da se čita, kad se čoF po četvrti put ’oće da venčal — To li je taj belaj Jovanel... poKnez i grohotom se nasmeja. — Jal — Ne beri brigu za to, JovaneL

Naći će pop šta će čitati, samo kad ja njemu kažem. — ’Vala ti, Gospodaru, od sad i do vekal... zahvaljuje se Jovan držeći desnu ruku na prsima. Ugostivši Jovana kako se samo poželeti može, Knez se srdačno oprosti s njim i naredi tatarinu da odmah dovede popa. Sgg»ji|ggg|g v Sutra dan Knez je, posle doručka, primio sekretare i izdao im neke zapovesti, pa onda izadje na trem i tek što je seo, pred njega bojažljivo stupi popa; pokloni se duboko i smemo nazva Boga. Knez ga blago otpozdravi, pa će onda upitati: — A što ti, popo nećeš đa ispitaš i venčaš moga kneza Jovana? / — Ja bih, molim ti se, Gospodaru; ali to ne dopušta naš zakon. — A što? — Po našem zakonu može se čovek samo tri puta ženiti; a u crkvenim knjigama nema propisano : šta će da še čita, kad se čovek po četvrti put ženi. — Ama znam to, popo; ali ja bih želeo, da ti venčaš Jovana, jer je on sa mnom dosta mučice video, dok smo svili ovo malo krova nad ognjištem Srbinovim. — Dobro, GospodaruL. Tvoja želja za mene je zapovestl.. — Dela, dela, popo; venčaj kneza Jovana; nadji tamo u knjigama i čitaj što ti znaš. — Uradiću sve po tvojoj želji, GospodaruL — Tako, tako, popo; a sad podji s BogomL!

— U zdraviju GospodaruL. veli popa praštajući se s Knezom. — Vrativši se iz Kragujevca kući, popa pozva Jovana i Andju te ih ispita. — Jovan će tada pecnuti popu: — A, popo; kako ti to sad nadje u knjigama, šta ćeš čitati?! — Knćževa se mora slušati; on je stariji!... odgovori popa. — I, jes’ Boga mi!.. veli Jovan zajedljivo. Popa ćuti i masti ridju bradu; a u duši mu se nešto kuva. — A kad veliš da bude venčanje, gazda Jovane?... upita popa skrenuvši razgovor na drugu stranu. — Mi smo se zdogovorili u ime Boga, u treću nedeiju što po ovoj dodje. — Moći će tada, jer dotie ima tri praznika... veli popa. — Onda smo mi dobro ugovorili!... dodaje Jovan. — Dobro, dobro, gazda Jovane; samo neka bude sa srećomL.^nadovezuje popa, Jovan se smeši drešeći kesu; izvadi talir i plati popu. — Biće to mnogo!... kaže popa gledeći netremice u oči Jovanu. — Nije, popo; ja toliko milujem pa ti i dajem. — E, ’vala, gazda Jovane!... zahvaIjuje se popa primajući talir. Sad Andja pridje popu, poljubi ga u ruku i spusti mu na koleno vezene čarape i peškir. — Živa i sretna bila!... blagosilja popa Jovanovu verenicu. Popadija donese staru šljivovicu, te

posiuži verenike; a po tom se ,stari“ mladenci pozdraviše s popom i popadijom, pa krenuše kući... • Osvanu i nedelja, kada će se Jovan venčati. Dan je bio neobično lep I Nebo vedro i čisto kao stakio; a sunčani zraci trepere po zanosnom ukrasu prirode. I Bogu je bilo ugodno, da čarom (prirode uveiiča rađost Jovanovu... U crkvi je mladence dočekao popa i pokaza im rukom da stanu pred sto, koji beše namešten ispod amvona i na kome behu krst i ikona. Mladenci zauzeše pokazano im mesto; a iza njih stadoše kum i stari svat. Popa pridje mladencima i reče: — U’vatite se za ruke !... Oni ga poslušaše. — Sagnite glavuL. I to učiniše. Popa prebaci kraj epitrakilja preko Jovanove i Andjine glave, prekrsti se, pa onda otvori na kraju kalendar' — roždanik i p oče čita ti :.J — Vašar u Sapcu, vašar u Valjevu, vašar u Paležu, vašar na Ubu, vašar u Beogradu, vašar u Palanci, vašar u Smederevu, vašar i Kragujevcu, vašar u Batočini, vašar u Topoli, vašar u Užicu, vašar u Požezi, vašar u Čačku, vašar u Karanovcu, vašar u Brusnici, vašar u Cupriji, vašar u Paraćinu, vašar u Jagodini, vašar u Svilajncu, vašar u Požarevcu, vašar u Gradištu, vašar u Golupcu, vašar u Zaječaru... Izredivši tako sve vašare u Srbiji, popa se opet prekrsti, skide epitrahilj