Beogradske novine
Hro] 295.
Beogradske Novlne
Srijeda
Strana 3.
6. decembra 1916.
koje su Francusku jednim udarom snašle? Šta smo uradili i šta radimo, da budemo ne samo na ravnoj visini sa Njemačkom, nego da je u ovoj teškoj borbi i nadmašimo? Blagodareći svome metodskom načinu mišljenja, blagcdareći svome ročoljubtft i blagodareći svima žrtvaira, kojima se Njen.ačka blagovremeno podvrgla, da bt izbjegla žrtve, koje bi možda bi!e beskorisne i suvlše docne, Njemačka je savladala teškoće, koje su izgledale nesavladljive. Istina, i Njemačka je poČinila pogrješke, ali ona neprekidno svom silom radi na tome, da ih opet popravi. Odlučnost, kojom ona u tome postupa, mi ne smijemo pogrješno cijeniti, naročito sad ne, kad se njene čete nalaze pred vratima Bukareš a i kad će uskoro raspolr.gati sa besprekidnom spojnom Iinijom izmedjti Bagdada Sjevernog mora. A šta mi radimo, da svu svoju snagu stavimc u službu naše stvari i da spriječ'mo ubitač«o propadanje naše države?
Pitnnle mira. Američki glasovi o miru. (Naročitl brzojav „Beogradskib Novlna 1 *.) Frankiurt, 5. decembra. »New York Times“ pretresa i dalje pitanje o miru i traži od B e t m a n n H o 11 v e g a tačnije izjave. Prijedlog o miru talljanskih socijalista. (Naročiti brzojav tBeogradskih Novina«; Lugano, 5. decembra, „Štampa" saznaje, da je socijalistički dnevni red o prijedlogu za svjetski mir j prehodeće primirje dobio vrlo znatan broj potpisa i iz drugih stranaka italijanskog parlamenta.
Građ i oKoiica. Pomoć za decembar. Priznanice za pomoć za nijesec decembar izradjene su do broja 1400 i mogu se odmah dobiti u uredima komisije za popis činovnika, umirovljenika.i urnirovljenica. Prilikom prijema priznanice potrebno je imati sa sobom i (žutu) legitimaciju, koje izdaje redarstvo, radi utvrde identičnosti. Traže se: Katarina C a j o v i ć i Savka S t ojlćević, učiteljice; treba da se prijave sekretarijatu opštine grada Beograda, radi obavještenja o novčanim uputnicama. flanana privftaa. Pamuk u južnoj USarskaJ. Po toj stvari primili smo slijedeće pismo od poznatog i zaslužnog privrednika, g. dr. Djordja Radića: Od pre izvesnog vremena bila je n .Beogradskim Novinama* jedna beleška, kako kraljevsko-ugarsko ministarstvo za zemljoradnju namerava da ćini probe sa sejanjera p a m u k a u južnoj Ugarskoj. Na to imam da Vam, gospodine uredniče, saopštim sledeće: Godine 1867., 1868. 1 18691 dakle još pre 49 godina, ja sam kao profesor i urednik poljoprivrednog lista „Seljaka" u Novom Sadu, dakle u južnoj Ugarskoj, na mome opitnom polju (Versuchsfeld) Činio probe, pored ostalih stranih kulturmh biljaka — i s a p a m u k o m, tri godine jedno za drugim. Zemlja je bila peskovita ilovača. Najbolje mi je uspeo pamuk u godini 1868; beše to pamuk kao svila, jer je vreme i u cvctnji i u razvijanju čabura, oraščića, bilo najpovoijnije. Mogu, dakle, izvlastitogiskustvareći: da pamuk može u južnoj ugarskoj uspevati, ako se bude pažljivo i pravilno obdelavao i ako bi za vreme cvatnje i obrazovanje Čahura nastupilo pogodno vreme. O nezi pamuka, ja sam bio napisao i knjižicu. Od nioga proizvoda, ja sam poslao po nekoliko čitavih sirukova sa z r e 11 m čahurama na njirna, i io od više vrsti, kraljevskougarskom ministarstvu za zemijoradnju na ogled i na to sam od ministarstva dobio sledeće pismo: Ministarstvo za zemljoradnjit, obrt 1 „ trgovinu. Br. 16347. Gospodinu D-r Djordju Radlću, profesoru i urednlku ,,Seljaka“ u Novoin Sadu. Prilikom primljenili primeraka o pokušaju negovanja pamuka i raznovrsnog kukuruza, ne mogu propustiti da Vašem Gospodstvu ne izjavim moje priznanje za Vaše raznostrano zauzimanje na polju poIjodeistva i domaće opšte ekonomije, želeći, da Vašem Gospodstvu, dosadašnji postignuti uspesi u postojanstvu za dalji rad na pobudu služe. U Pešti 11. Novembra 1868. Za ministra, državni tajnik Imre Fest s. r.
I na raznlm izložbama, ja sam za moj, u Novom Sadu, dakle u južnoj Ugarskoj izvedeni pamuk, dobijao nagrade. Mislim, da ćete ovom dopunom Vaše ranlje beleške o gajenju pamuka u južnoj Ugarskoj — biti zadovoljnl. D-r Djordje Radlć, upravnik ratarske škoie n penziji. JDvne finnnsije Bufnrske. Prijegled stanja prije baikauskilt ratova i ovoga rata. Za uzdržavanje državnoga gazdinstva ubire bugarska država izravne 1 neizravne poreze, kao i druge javne namete. Osim toga za državno uzdržavanje služe i aohotci iz raznih državnih industrijskih preduzeća, koja stoje na podlozi slobodnc trgovine i monopola. Sva ova sredstva zajedno sačinjavaju proračun prihoda države, okruga, srezova, opština i trgovačkih komora. Ali on ne iscrpljuje sve državne prihode. Možebitni deficiti u proračunu pokrivaju se državnim zajinovinia, koji doduše časovito ne terete gradjanstvo, ali ga obvezuju — tt budućnosti. Državni i opštinski proračuni postoje u Bugarskoj od dana kada je ona postala slobodna država. Prvi zakon o upravi i gazdinstvu u opštinama postoji od godine 1882. Sve do godine 1886. bili su dohotci opština vrlo neznatni. Istom od ove godine ubirani su opštinski nameti od svih izravnih poreza. I proračun okruga postoji Još iz prvih dana oslobodjenja Bugarske. Prvi zakon, koji ureduje ovo pitanje datira \i godine 1882., a od godine 1887. postoje prirezi izravnim porezima za okruge. Proračun trgovačkiii komora je kreiran godine 1895. zajedno sa zakonom o uredjenju trgovačkih komora. Da stvorimo sebi sliku, kako su se razvijale državne potrebe u bugarskoj i koliko je trebala državna uprava za svoje izdržavanje iznijećemo podatke iz godina 1879., 1887., 1900. 11911. Proračunski izdatcl su iznosili:
1879.
1887.
državni j
redoviti Izvanrcdni
19.066.000 644.000
41,613.000 6,605.000
opština j
redovitl \ lzvanrcdnij
8,000.000
14,000.000
okruga j
redoviti 1 izvanrednij
?
?
trgovačklh
komora
—
—
zajedno
22,710,000
62,218.000
1900.
1911.
državni j
redoviti izvanredni
95.621.000 13.931.000
181.022.000 21,822.000
opštlna |
redoviti izvanredni
18,885.000 7,420.000
89,725 000 29,438.000
okruga j
redoviti 1 IzvanredniJ
2,470.000
5,432.000
trgovačkih
komora
25.000
365.000
zajedno
138,352.000
277,804.000
Prosječno otpada na glavu jednog stanovnika od ovih javnih izdataka g o d i š-
n j e leva
državnih j
redovitili izvanrednih
9.52 13.19 0.32 2.09
25.74 41.43 3.75 5.01
opštinsklh j
redovitih izvanrcdnih
j 1.50 4.44
5.08 9.09 2.— 6.74
okružnih j
redoviUh izvanrednih
1 ? ?
0.66 1.24
trgovačkih
komora
0.07 0.08
zajedno
11.34 19.72 37.30 63.59
Ovi brojevi pokazuju redoviti porast tereta i konstantno povećanjc državnih potrcba, a!i su ujedno i dokaz za razvoj socijalno političkih funkcija države. Ujedno dokazuju oni i kultumi i privredni napredak države. (Nastaviće se) Nova žeijeznička pruga u Hrvatskoj. Onomad je predata saobraćaju uova željeznička pruga Zabok — Stub i c a u zapadnoj Hrvatskoj, u Zagorju. Ovom se prugom Stubica vezuje sa prugont Zagreb — Zidani most. Ova će pruga unijeti u željezničku mrežu veliki dio Zagorja, a osobito poznatc Stubieke Topiice. Osim toga u okolini ima raznih rudnika bakra, gvoždja, ugljena i soli. Kako javljaju „Narodne Novine", narod je po cijeloj pruzi vrlo oduševljeno dočekao prvi voz na toj pruzi pjevanjem i zastavama. Harodno zdravfje. OCNI VID I SREDNJA ŠKOLA. Nekoliko napomena. MJesto nepotrebnoga razlaganja o tome, šta sve znači dobar očni vid u omladine narodne, da konstalujemo odmah, kako su rezultati drugih naroda,
Vnjna snaga sila sporazuma. Prema američkim podacima, Newyorški nedjeljni Casopis „Indepedent“ donosi, prema „Journal of the Union of Democratie Control“ pregied o snazi vojski, koje stoje u današnjem svjetskom raiu. Iznesena su ona data, s kojima su pojedine sile raspolagale godine 1915. i koje su od onda do konca g. 1915. pridošle uz odbitak prosječnih gubitaka. Broj gubiiaka obuhvata i broj poginulih, kao i one, koji su nesfali. Povisuje se mehanički za 20 im sto, s obzirom na ranjenike, koji se po svoj prilici ne mogu više upotrijebiti za aktivnu vojnu službu, kao i za pet na sto onih, koji su umrli uslijed bolestj ili opct uslijed bolesti postali za vojnu službu nesposobni. Prema tomu bilo je u junu 1915. u Rusiji na ra položenju 6.200.000, novo prid šlih 3,200.000, ukupno 9.400.000 boraea. U Francuskoj: na raspoloženju 3,000.000 milijuna, novopridošlih 750.000, ukupno 4.350 000. U Engleskoj na raspoioženju 1,500.000, novopridošlih 750.000, ukupno 2.900.000. U Italiji na raspoloženju 1.4C0.000, novopridošlih 500.000, ukupno 1,900.000. Prcma tome su raspolagale sile sporazuina konoe.n g. 1915. 18.500.000 vojnika. Ovdje nresu uraćunate man'e sporazumne vojske, kao srpska, belgijska, crnogorska i japanska. Izgubili su: Rusija 2,940.000 Ijudi, Francuska 1,650.000, Engleska 347.000, Italija 220.0CM.' vojnika. Ovi brojevi imadu svoga značaja tek onda, kada se uporede sa stanovništvom. Prema statistci od 1915. iznosilo je stanovništvo u Rusiji preko 120 milijuna duša. u Francuskoj 40 milijuna duša, u Engleskoj 46 miliiuna duša, u Italiji 35 miljuna duša. Prema tome u procentima, a u razm.ieru prema stanovništvu iznosi snaga postavljene vojske u Rusiji 8V»%, u Francuskoj 10.8 po sto, u Engleskoj 6.3 po sto, u Italiji 6.5 po sto. Prema tome je Francuska u srazmjeri sa svojim stanovništvom postavi'a najiaču vojnu snagu, a pokazuje najmanji broj dobavijenih pričuvnih ćeta u iznosu od tri četvrt milpuna Ijudi. Prema tome gubitci u Rusiji iznose 31.3 po sto od ukupne postavljene vojne sile. a 2.7 po sto od ukupnog stanovništva. U Francuskoj 36.3 ođ ukupne vojne si!e, a 3.9 po sto od ukupnog stanovništva. U Engleskoj 12 od ukupne vojne sile, a 0.8 od ukupncg stajiovništva. U Italiji 11.6 po sto od ukupne vojne sile, a 0.6 od ukupnog stanovništva.
što su polučenl pri ispitivanju vida kod djaka srednjih škola, bacili u najveću brigu tamošnje školske liječnike, higijeničare i sve razumne prijaielje narođncg napretka. Našlo se, da očni vid u glmnazijskih učenika Iz godine u godinu sve više slabi, da je sve više pogoršavanje i sve manje poboljšavanja toga najvažnijega organa u životu Čovjekovu. Ne zalazeći u detaije, oa navedemo samo nekoliko brojcva. U petrogradskim se gimnazijama došlo do ovih, gotovo stalnih, odnošnja u tom pogledu. Kratkovidnih je učenika 30.2 od sto, norinalnoga vida 26, čalekovidnih je 42.3. U moskovskim gimnazijama Ima kratkovidnih učenika 33 od sto. U ’ r iilisu je 37, u Rigi 32 od sto. U Frankfurtu ima gimnazijskih učenika kratkovidnih 34 od sto, u Beeu 42, u Konigsbergu 32, u Lucernu 36, u Drezdenu 49. Ali nije zlo samo u tome, što u gimnazijama ima tako veliki procenat kratkovidnih učenika; nesreća je, što se to slabljenje vida baš u škoii uvećava. Evo i za to nekoliko brojeva. U petrogradskim je giinnazijama kratkovidnost iz razreda u razred ovako rasla: u pripravnom je razredu L-ilo 13.6 učenika sa slabim vidom, u prv&m je razredu procenat porasao na 15 8, u drugom na 22.4, u trećem 30.7, tt četvrtom 38.4, u petom 41.3, a u šestoin i sedmom 42 od sto. Profesor dr. Erismanu u Petrogradu pratio je tri stotine i peđeset učcnika tamošnjili giinnazija kroz četiri godine njihova školovanja, pa je našao, da se za to doba izmijenio vid kod 68.3 od sto učenika. Izmjena je bila u ovim pravcima: dalekovidnost je oslabiia kod 6.86 od sto učenika; prešla je u normalno stanje kod 8 od sto, u kratkoviđnost kod 13.14 od stotine. Kod učenilra normalnoga vida nasiupila je kratkovidnost u 15.71 od sto; kod kratkovidnih se taj slabi vid pogoršao u 24.57 procenata. Dr. Kon iz Breslave našao je kratkovidnib: u seoskim školama 1.4 od sto, u gradskim osnovnira školama 6.7 u gimnaziji 10.3, u realnim Školama 19.7, a u gimnaziji 26.2 od stotine. Jošte je u raziičitim školama raznih država konstatovano, da djeca pclaze u školu s normalnim vidom ili kao dalekovida, u školi ogroman broj gubi vid, postaje kratkovid, i što se dalje zalazi u starije razrede, vid sve više slabi. U školi se vid gubi zbog nedovoljne, kao i pretjerarie svjetiosti, neracionalno postrojenog iokala i njegova namještaja (klupe, table, zidne karie, slike itd.), sa nepravilnoga položaja pii pisanju i čitanju, zbog rdjave šiampe školskib knjiga, atlasa i drugilt nastavnih sredstava, koja se umnožavaju putem štampanja. Tako, na primjer, očni ljekar dr. Šubert tvrdi, da je uspravno pisanje racionalnije od kosoga; brojevima je dokazano da je manje kratkoviđniii ginmazijalaca medju učenicinia, koji pišu uspravno neko medju onima, koji pišu koso. Za čitanje važi pravilo: učenik treba da sjedi na mjestu, na kome se vidi toliko, da se može lako čitati u odstojanju od 30—33 centimctra. Satovi crtanja reba da budu u najsvijetlije doba dana, u 10—12 sati prije podne. U svemu školskom radu svjetlost treba da dolazi s lijeva i samo s lijeva. Najslabija svjetlost, koja mora biti u učionici, treba da ima dcsct ntetro-svijeća. Ovamo dolazi i pitanje o boji zida, o zavjesama na prozorima i tako daije. Ostavljajuei to sve na stranu, zadržaćemo se samo na nekolikim napomenama o školskim knjigania, naročito o onima, koje sc upotrebljavaju u gimnazijama. Dr. Lisicin, koji je prikupio podatke o kratkovidnosti u različitiin školama, veli o tehničnoj strani rttčnih školskih knjiga: „Boja hartije treba da je bijela, čista, blaga, bez osobitog sjaja, koji sarao zamara oči. Dalje, hartija treba da je glatka, inače na njoj ošrampana pismena ostaju ne ravnomjerna i nejasna. U sadanje vrijeme fabrikovanje hartije za štampanje uzima nrimjesu drveta, a to čini te hartija propušta boju na drugu stranu... Pri sadašnjim ekonomskim prilikama teško je ukloniti tu primjesu drveta pri fabrikovanju a da bi se uklouilo propuštanje boje, tireba odrediti dcbljinu lista u školskoj knjizi: iskustvo je pokazalo, kako takav list ne treba da je tanji od 0.075 milimetra. Sania štampa, t. J. pismena u školskim knjigama, igra bez riječi glavnu hlgijensku ulogu... Za to su higijeni-
čarl i ustanovili ovu normu: visina pismena mora biti najn anje 1.75 min, a širina 1 mm; knjige za rnladje godine treba da se štampaju i krupn jim slogom. Rastajanje medju pismenima treba da je 0.50—0.75 mm, a riječima 2 mm. Naročiti značaj za jasnost štampe Ima rastajanje medju vrstama. Relativno krupniji slog brzo zamori oči, ako su vrste blizu medju sobom. Za ručne školske knjige rastojanje medju vrstama treba da je najmanje 2.5—3 mm. Dužina same vrste ima taj higijenski značaj, što se očna jabuka, idući po njoj, povraća s vremena na vrijeme na drugu stranu. Pren a tome je pojimno: što je vrsta duža, tim je i rad očnih mišića veći i napregnutiji pa s toga brže nastupa i umor njihov. Kao niaksimum za dužinu vrste uzima se 160 mm. Što se tiče kurziva, treba ga pod svaku cijenu izbjegavati. A ako je baš vrlo potrebno, da se istakne riječ ili fraza, onda je mnogo udesnije ta mjesta štampati običnint slogom a s većim proredom pismena". Kako se često u školskim knjigama nalaze različite napomene, umeci, koji se štampaju sitnim slogom, to se u knjige unosi i nehotice jedan antihigijenski elemenat. Za nj veli stručnjak dr. Kon: „Što nije važno — ne štampaj; a što treba znati — štampaj ga redovnim slogom!" Za zidne karte oni kružići, koji označuju gradove, treba da imaju u dijametru bar 2 cm, da bi se mogli vidjeti i na odstojanju 7—8 metara. Geografski atlasi ne treba nikako da su prepunjeni imenima, da ne bi traženje pojedinosti bilo na štetu očnoga vida kod učenika. . , Doktor Kon kaže: „Prosvjetne su uprave dužne s milimetarskim linirom u rukama ispitati sve nastavne knjige 1 sredstva, pa odobriti samo one knjige, u kojima vlsina najmanjega pisma iznosi 1.5 mm, prostor medju vrsiama 2.5, najveća dužina vrste 100 mm, a najveći broj pismena u jednoj vrsti 60“. Ispitujući prema takom načelu pedeset i dvije njemačke školske knjige, doktor Kon je našao, da je upravo polovica od njih (26) loše štampana, 16 knjiga rnogu podnijeti za nevoljtt, a samo je 8 dobrih! U Rusiji je jednom prilikom, a s Istoga gledišta, procijenjeno 70 školskih knjiga ručnih, pa se došlo do strašnoga rezultata: 5 je knjiga dobrih, 2 su osrednje, a sve su ostale loše' Ne cvjeta cvijeće ni u Franceskoj. Naročito se zamjera sitnoći sloga, dok je hartija ogiašena n 80 od sto slučajfeva za dobru. U Španiji je upravo obrnut slučaj. Krupnoća pisma u školskim knjigama za srednju nastavu, a i inače, zaslužuje hvaiu, ali je od vrline slaba korist, kada se pismena jedne strane, zbog nesoiidnosti iiartije, miješaju s pismenima na drugoj strani! Knjige srednjoškolske nastave u New-Yorku izdržavaju krltiku higijeničara boije no igdje. Ovdje 88 od sto slučajeva ispunjuju zahtjeve očnilt Ijekara potpuno, a 12 od sto u glavnom. Rđjavih ili i slabih, u tom pogleđu, knjiga nema.
Zoanićne obiaue. Objava. Prema zapovjesti c. i k. zapovjedništva mosne brane i grada Beograda Br. 321 od 28. novembra 1916, poziva se gradjansko stanovništvo da pristupi baštenskim radovima za sadjenje povrća. Oni, koji nemaju vlastitogzemljišta, treba da se obrate upravi dotične poljoprivredne stanice (u Beogradu ulica kralja Aleksandra 68) gdje će im se dati potrebtio zemljište. Svaka kuća treba bar toIiko prostora da zasadr i 6bradi, koliko je za nju neophodno potrebno. Sjeme i rasadi mogu se kupiti u prodavnici poljoprivređne stanice u Beogradu. Najzad se obraća pažnja na tu okolnost, da je u interesu svakog pojedinog, da se snabdje sa zemljištem za zasijavanje povrća. Idućeg proijeća ne smije ostati ni komadić zemijišta ne zasadjen. U Beogradu, 30. nov. 1916. C. i k. zapovjedništvo mosne brane i grada Beograda.
Tragična smrt čuvenog pjesnika. „AllKemeen Handelsblad“ javlja iz Pariza: Belgijski pjesnik Emil Verhaer e n, koji je bio došao u Rouen, da ondje drži predavanje, bio je na željeznlčkojj stanici zahvaćen od željezničkoga voza, tako da je na mjestu ostao mrtav.
lvo pl. Raić u Budirapešti. Uosp. Ivo pl. R a i ć, vrlo cijenjeni član zagrebačkog kazaiišta, boravi od nekoga vremena u Budimpešti, da na tamošnjcin ,,Magyar Szinhazu" kreira jednu ulogu u novoj drami „Vitez Gral“. Premijera je trebala biti u prošloj nedjelji, no odiožena je uslijed smrti cara i kralja do subote 2. deccmbra. Medjutim je prošloga petka bila glavna proba pred zastupnicima štampe i budimpeštanskih umjetničkih krugcva. — Umjetnieki je uspjeli Rajićcv, kako odande javljaju, bio izvanredno veliki. Prisutna je publika akiamirala gosp. Raića na otvorenoj sceni, a autor je nakon probe čestitao i zahvalio se umjetniku na izvanrednom njegovom shvaćanju i igri. Gias iz groba. Uspomcnana propast Kitchenerovu. U Stavangerfjordu ulovljena je iz mora jedna ploveća boca, u kojoj je nadjena cedulja na engleskom jeziku slijedeće sadržine: „H. M. S. Hampshire. Do sad nam je dobro, a dokle, to ne možerno reći. Mi snto u olvorenom čunu, koji jako propnšta vodu. Dugo neće trajati. Zemlju nigdje ne vidimo. Ostajte s bogom. Mi znamo, da ćemo biti o s v e ć e n i. Pođmladak će sc za to postarati. Dvaput smo torpedovani i ne imadjasmo vremena da opet pucaipo prije no što je podmoruice nestalo. Mi tonusmo. Petero nas smo ovdje, ali do iznemogiosti uinorni od vesla-, nja i crpljenja vođe. Ovo je posljeđnje od nas. Ako sc nadje pošljite gospodji Smitli u Sonth$hields.“ Cedulja je po svemu sudeći istinska i predata je britaiiskom konzulu. ,,Hampshire“ je torpedavon 5. juna. S tim su brodom, kao što je poznato, propali engleski ministar vojni Kitchener I njegovo svekoliko stožerno osoblje. Iz sadržine nađjene cedulje izlazi, da reeeni ratni brođ nije slučajno proniao, već da ga ie torpedovala jedna i to jamačno nje-, mačka podmornica. Izgorio najstariji norveški kraljevski zamak. lz Christianije brzojavljaju: Najstaiiji i jcdini zamak Norveške, Oestraat xr blizini Droutheima, zamak nekolicine sjevernih kraijeva, koji je zidan ođ prilike prije 900 godina, zapaljen je gTomom i izgorial je. Dragocjeni unutrašnji namještaj je dje^ limično spašen.
Rozne uijesti.