Beogradske novine

Broj 105.

16. decembra 1916.

Beogradske Novine

Subota

Strana 3.

tivRlge iPetrograda. „Ruski Invalid" piše, da se ne smije dopustitj, da se čete središnjih vlasti u Rununiji ugnijezde. već da moraju otud po svaku cijenu biti protjerane. EnsiesKa I kolonlje. Novl vojnl kredlti. Kb. London, 15. decembra. Donji dom je odobrio jedan vojni kredit od 400 milijuna funti šterlinga.

Rat na mora 1 nod morem. Potopljen parobrod „Auguste Marle". Kb. Bern, 15. decembra. „Petit Parisien“ javl : a, da je potopljen parobrod „Auguste Marie".

6rad i okolira. Rlmokatolička služba Božija. Sutra, u nedjelju, 17. dccembra služiće se: I. U k o n a k u : a) u 8 sati sv. misa za vojništvo, koiemu ima slobodan prištup i gradja.nstvo; bt u 10 sati sv. misa i talijanska propovjea za talijanske zarobljenike. II. U župskoj crkvi (Poslanička ulica): a) u 8 sati sv. tnisa za školsku djecu; b) u 10 sati srpsko-hrvatska propovjed i pjevana sv. misa; c) u 3 sata po podne večernja. U radne dane prva sv. misa počima u pol 7, a druga u pol 8 sati u jutro. Svečani broj „Beogradskih Novina". Juče 15. decembra napunilo se godinu dana, od kada je ugledao svijeta prvi broj naših „Beogradskih Novina“ i njemačkog izdanja „Belgrader Nachrichien“. Tim ćemo povodom u sutrašnjem nedjeljnom broju donijeti prilog, u kojemu će biti članak o osnivanju i razvitku našega lista i nekoliko sltka iz uredništva 5 štamparije. Izgttbljeno I nadjeno. Živan S ta r če vi ć izgubio fe na na putu iz svoga stana u Kral a Aleksan3ra ulici 47 za Makedonsku ulicu veću svotu novaca, ručnu torbu i legitimaciju. Pošteni nalazač umoljava se, da ove predmete položi kod redarstva. U dućanu trgovca Moše M e š u 1 atn a zaboravila je jedna nepoznata prije nekoliko dana jedan paket. Vlasnica može doći po njega u redarstvo. Opasna krađja. Na 11. i 13. ov. ntj. Izvršena je opasna kradia u kožarskoj radnji Nikole Radovanovića. Ukradjena je kožarska roba u vrijednosti od 320 kruna. Kao krivci su pronadjeni i predati redarstvu Milan i Gjorgje Ilić.

opisojte pm itini zuei KOJI PEUŽfl SJflJAH PKIPLOD ■■U OLOŽEKO SLAVNICO. -

Kncz tllloš u narođnol uspomeni. (Iz spisa pok. M. GJ. Milićeviča). Što sl dužan — platl. 'Jednom pored konaka prolažahu U'liČani kiridžije, goned katran na kragujevačku pijacu. Kad konji behu baš pred vratima od konačke avlije, udari doboš da se menja straža. Kljusad se poplaše, razbo goše set i s jednoga samara spade tn-eJi s katranoin,i proli se po kaldrmi. — Unukni s tijeni, ne bilo ti ga! dreknu jeđan Užičanin, pritrčavši da ustavi konje; dokle drugi žaljahu što se učini tolika štcta... Knez Mifoš, seđed na tremu, vide što bi, pa zapovedi da ntu dodje koji od kiridžija. M’omci zovnu najblfžega, fl OVBji pridjc. I 1 — Odakle ste vi? upita krtez. _ ^— Iz Dobroselice, odgovori kiridžij'a. - — Jeli živ Akso Jećmenica iiz Dobro6elice? I — Živ fc, i evo ga ovdje; baš se ovo itjegov miieh prosu! v » • ’ — Nek dodje amo on! 1 „ Eto Akse. . —■ Poznaješ li ti litcne ]gazda Akso? Uplta knez. — Pozaajem, kako da ne poznajem, sunce naše? odgovori Užičattin. U — Lijepo, lijepo — sunoe; nego znaši 41 ti kad ja ono služih u tebe ? — Ne! moje tni grješne đušel N kad h hijesi služio no zapovijedao. Tebe je sh'orio samo da zapovijedaš I... — Činiš 'voliko, nije to tamo amo, ^azda Akso! nego kažt pravo: nijesam li

se ja bio najmio u tebe na po godine da te služim za tri grošat i po, i za jedrte čarape? Kad se zak ajini ja odoh k bratu Miianu, a u tebe mi osta 30 para od liajluka i čarape: to tni nijesi izdao! —-'Vjeruj, vjeruj; đavno je bilo; poboravio sam, veli Akho' i priklapija se. — E, iđi te sastavi trideset sitnih para i čarape, pa đonesi da platiš dug! — Da idem go^podan tl Cde. Maio čas, vrati sev — Jesi li našao ? upita knez. — Našao sam, gospodamf — Broj. Aksa izbroji ravno 30 para, i spusia knezu u šaku. MiLoš ih prebroji sam, savl u harHjicu, i zadenu za pojas, rek ivši: — Mnogo sam ja mučioe vidjeo za ovih 30 para! >■ Aksa mu pmži čarape. — Podaj tomu! ireče knež, pok izavši glavom na motnka. Aksa dade čarape. — Sad smo se na'tniriH, veii kn.v. — S Bogom, gospodam. — Srećan put! 'Aksa pođje. — Ene! a stan'de, prog'ovori Miloš: — ti tvoj dug plati. Da platim sada| i ja ntoj! I pmži Aksi 100 jermiluka (po 4 <dftn.), koje je spremio dokle je Aksa sastavljao 30 para!... Vraćafući se radostan niedju družjnu Aksa još iz daleka viče: — A da velju ja vama, da nas pred carskotn kućom ne moresnaći nikakva* šteta?! Lunjevica. Nikola Milićević, iz sela Lunjevice, u rudničkom okrugu, koji se po mestu rodjenja obično zvao Lunjevica, kad god bi dolazio u Kragujcvajc kneztt Milošu, vodio za sobom i seksanu. Obično je u konak knežev stizao oko 1—2 časa po podne, a tada jc domaćin uvrk prilegao da maio pospava^ i niomci hi s krpama na jnotkama rasplašivali oko konaka vraipoe, da cvrkom svojom domaćina ne probttde. Odjaltavši pred ntuškhn konakcm, Lunjevica bi predao konje dai ih raspreme i tiniare, pa bi s trema m trkoga konaM prema koiiaku ženskotn yikmio što igdai ntožes / > — O,o, o, £nalio!: — Čujetn, devere, čttjem, odažvala bi se Knjeginja Ljubica. — Odi de mi namesii da se odmorim: utnoran sam. Na to bi knez Miloš, probudivSi se, promolio ktoz nrozor gilavu' i nekao: I — Što tol ko vićeš, kao lud? — GLeđaj ti svoga posla, odgovorio bi Liuifevica: — tebe ja ne vičem! Miloš bi se trgao u sobut 1 zatvoi%> prozor, a fcneginja bi Ljubica tlošla, pozdravila se s deverom', L namestila mu postelju da se ratliiše ! odrnori. Lunievica je bio čovrifc pTav, pun, bubuljičav tx> licu t u oošte vrlo riri-m na očl. 25a usluge, kafe Je učlnio i Srbijl i Milošu, knez ga j°- veoma uvažavao; i ne zna se d'a tmt je ik'td rekao opore reči k . „Ko nagrdi sobu u konaku?" Knez Miloš je vrlo milovao snale sobe BoraN-eći (1859) u kneževskom konaku u Beograđu, starac se vrio lfutio tia vel fcs sobe u fof k'rći; i ŽStojana Sinti'ća, koji je gradio t.u k tću, psovao je za to. — Ovaj je Simić, oca tnu luđoga, bio prava bttdala, govcrio bi one — šta fe ovo gradio? Zar 9tt ovo sobe? Ovo su mutavdžinice! Jedttoga 'đana Zovtte ott Mijaila Barlovca. dvorskog Upravnika, i zbpovedi mu, da jednu ponajveću 6obu pregrađi, kako če biti dve. — PregradićU' fe, gospodartt, ođgovori upravn lcl: — satno bih vas ntoHo, da sc vi, posle podne žadržite tnalo duže u Topčideru (kuda se tedovno izvozLo u šetnju) dokle se posao svrši. Knez obreče da će se zadržati du3e„ ali na protiv 'dodje pre nego obično. Udje u sobu gdje su tnajstori razapimali tapete, te sobu predvajali, I sede: tnil'-lo mu se gledati fcako se radi. Tu je stajao i Barlo‘'ac. Na jeđan mah udje adjutaat 1 javi: — Njegova svetlost knez naskdnik! —- A po materi te tvojoj! rekne starac Barlovcu: — da vidim šta češ sad, kad Mijailo uj)ita: ,,A fco nagrdi ovu sobu?“

Narotfno nriureKo. Prluredno sfanje Srblje a novembru 1916. u oblasti, koju su zaposjeie c. 1 k. Čete. Opšte stanje. Prema riošlom mjesecu oriv'redno se stanje oblasri Srbije. koje su zaposjele c. i k. čete, nije mnogo izmjenilo. Kao i prije, mnogo je veći izvoz iz Srbije u monarhiju nego li uvoz, uslijed čcga se u Srbiji osjetio većl promet novca.

Poljoprlvreda. Žetveni radovi su u ovotn tnjesecu dovršeni. Glavna pažnja poklanjana je jesenjitn usjevima. Zaostalost srpske poljoprivrede zasvjeđočava okolnost, što u miioglm krajevima (Mačva) sianovništvo ttije bilo navikuuto, da za proljetnje usjeve poore njivt još s ieseni, te je vojna uprava l'la prmuojena, da stauovništvo putera opštinskilt predsjednika poučava o potrebi jesenjeg oranja i da ga u tnnogun mjestima na to p r i tn o r a v a. Vrijeme je za jesenje usjeve bilo u opšte p o v o 1 j n o, te usjevi jesenji većinom dobro stoje. Zasadjena je površina prema prošloj godini znatno veća 25—30 ođ sto). Itna njiva, koje godinama tiijesu obdjclavane (Palanka), sada pooranilt i zasijanih. Radi ttvećanog obdjelavanja je vojna glavna gubernija stavila stanovništvti plugove na rasindoženje (Mitrovica n. K.), čime je postignuto pravilno poljoprlvredno obdjelavanje. Vmogradi stt zagrnuti i sprctnJjoni za zimovnik (Palanka). U interesu vo^ ćarstva ie naredjeno čišćcnje voćki od gusjettica. Šumarstvo. Obilježavanje grmova, koji se u zimu I91G./17. godine imajji posjeći, već jc svjuda okončano. I sada se najveća pažnja obraća na izradtt pragova i drva za gorivo. Zaključeno s vadjenjem tekuće smole, dokle se katran još i dalje ptibira (Užice). Za dobijanje smole ti godini 1917. sprenta se naročiti pourobni rasporcd. ' Trgovina i obrt. Trgovinski promet sastoji se u izvozu sirovina i životnih namirnica iz Srbije u monarliiju i iz uvoza mdus'trijskih tvorcvina iz monarhije u okupacijono područje. Pošto su artikli za potrošnju ograničeni, to se pri podjeli uzima ti obzir broj i kurakter stanovništva u pojedinim okruzima (količina šcćera, soli, petroleja na osobu). Od strane austrijskog i ugarskog ministarsiva financija osiguran je robnoj prometnoj centrali kontingenat od 200 vagona šećera, što će i ako u skromnoj ntjeri biti dovoljno za Srbiju do konca marta. Relativno b 1 a g o s t a u j e s eIjačkog stanovništva nioglo bi da posluži lcao osnovica za unapredjenje izvozne akcije i za povcćanje uvoza industrijskili artikala. Na žalost ova akcija ne može znatno da se poveća, jer je zalilta tt robi skučena. A i eškoće u prevozu otežavaju polet uvoza. Za potpotnaganie i lakše kontrolisanje uvoza preduzela je robna prometna centrala u dosluci sa centralniin uredima tnjere, koje ontogućavajt ceutralizaciin otpravljanja i poiizdan? dovoz. Pored interesovanja za artilde, čiji je izvoz za sad zabranjen. pokazuje se i interesovanje za sad slobodne artikfo (staklo, porcnlan, bizuterije), te bi še n tome putovaniem po zemlji mogao da postigne priličan obrt. Kao uvozni trg iz mottarhije dolazi tako reći samo Bcograd tt obzir, gdje se robnim poslovima poglavito bave ispostave austirijskih i ugarskilt velikih banaka. Za promicanje trgovinskog prometa i za infortnaciju domaćih interesenata rade u Beogradn ispostave oba trgovinska muzeja. Valuta. Plaćanja se vrše u privatnom prometu kako u krunama. tako i u dinarima, dok u javne blagajne skoro isključivo utieu austro-ngarske vrijednosti. Papirnog uovca ima dovoljno.' * ali sc osjeća oskudica u sitnoni novcu. Bečka burza. Kb. Beč, 15. decembra. Pod uticajem vijesti o daljem pobjedoitosnoin nastupanju u Runninjskoj i dogadjaja u Grčkoj burza je otpočela rad sa vrlo čvrstim držanjem. Vladala je živa tražnja za dionice željeznica, koje obavljaju saobraćaj sa Rumunjskom, kao i za rudarske i oružne vrijednosti. No u daljem toku burze došlo je do preokreta, koji se objašnjava negativnim držanjem sila sporazuma prema prijedlogu o tniru središnjilt vlasti i oštrim pisanjem Jednog dijcla engleske štampe. Ovo se popuštanje tečajeva prostiralo osim ua željezne 1 oružne vrijednosti i na dionice ugljenih rudnika, kao 1 fabrika šećera i mašina. Nepromijenjeno čvrsto pak držao se rentiii trg, gdje Je naročlta pažnja obraćena na ratne zajmove, koji su bez razlike norirane sa višim tečajevima.

VoMo u Staro] SrMJI I Mačedonlll.

Mediterauska klitna na jugu i nj’enl utijecaji na sjever od Demir Kapije osobito su bill povoljni uslovi za napredno voćarstvo. Dolinotn miiogih rijeka postoje čitave oblasti na dalcko čuvene s ovom ili onom vrstom voća. U izobilju radja šljiva, jabuka, kruška, kajsija, oralt, breskva i »rešnja. Na jugu u oblasti mediteranske zone uspjeva svuda smokva. Za keslen t

badem može se reći da radja više n« go u ma kojoj drugoj balkanskoj zentlj? Godišnji pribod od voća iznio je i 1912. godini 12,066.341 turskih groša. t ttajveći jc bio od šljiva i oralia, pa zatim od jabuka, krušaka i kestenja. Proizvodnja voća po vrijednosti bila je u pojedinim vilajetima Star« Srbije i Maćedonije ovakva:

1) Šljive, jabuke 1 kruške

V I L A J E T

S 1 j i groša

v a

J a b

u k a .

K r u

š k a

O' 10

groša

0/ 'o

. kosovski

1,317.492

.56,1

743 995

38.7

547.638

36,6

bitoljski

533.300

22,7

317.636

16,5

293 990

19,6

solunski

195.573

8,4

462.537

24.0

383.133

25,6

t V I L A J E T kosovski bitoljski solunski

2) Orasi, badem, kajsije

O r a

h a

B a d e

m a

groša

0/ /o

groša

Ol !o

317.205

14,5

10.275

2,0

503.897

23,1

14.586

6.8

419.211

19,2

81.650

16,0

I stnokve K a j s i j a S tn o k a v a groša % groša % 55.860 9,6 — 39.652 6,8 27.505 5,5 101.104 17,4 240.704 48,3

Kosovski vilajet je najobilniji u voću, naročito u šljivama, jabukama i kruškama. Ove vrste voća uspjevajtt najboljc u skopskom sandžaku. Sa šljivama je vrlo čuveno kuinanovsko polje, a uaročito dolina Krive Reke u paianačkoj kazi. U malaškoj kazi osobi:o dobro rodi kesten i badem. U okolim Kočana 1 Velcsa najbolje su dinjc i lubemce. I prizrenski sandžak ima oso-

bito dobro voće: prizrcnski i teiovsk kraj poznat je sa svojim jabukatnn Godišnja proizvodnja voća satno u ka sovskom vilajetu iznese do milijun i j>t kilograma. Najveći priliod od voća daje šlii va: 2,349.673 groša, od koje svote sa mo m kosovski vilajet pada 50 10" 11 kosovskom vilajctu voće se pro izvod: u cvoj količini:

Šljiva

3,629.700

oka,

prođaje se

0,36

gr-

oke

.labuka

1.100.440

n n

0,67

j»

Kruška

928.440

n n

0,59

Kesten

369.975

» ■

0,68

Badem

7.500

1,35

Kaisija

79.800

» n

0,70

J»

Oralt

278.250

„

n »

1,14

Tabela, koja slijedi 'daje podatke tižacima kosovskog vilajcta i po koH tz gcd. 1912. o tome koliko se koja se c'ieni od oke prodaje: vrsta voća proizvodi u pojed>n''nt sau- ‘ *

Sanđžaci “O O c3 Ifj

Skopski Prištevski Senički Pećski Prizrenski

S g •3^.5

e 2

2 * Sa

b p

2 « Ss

« c C C

u 5

53 c3 .5 B >0 53

: r>'> u a >

§1

° o

ca & .E S

a ca C fl

' c i

5 JS •—« o

C3 > S) 'P? O

C3 >'■/* 'zr o — t—!

•o

•ZT O C Jm,

KJ C3

C3 >’S) 'E' 2

r3 k n 'c S"

o u

*5 5b

O O

o °

*a bs

75 "5

*o bo

o o

*0 tsfl

<u '•r *-« co 3

<u *—■ 3 w 3

QJ co 3

<v bO 3

kesten

6.50

0,50

0,80

—

80000

0,50

283000

0.50

orah

118.250

1,15

21500

1,10

2000

1,25

75900

1,00

61000

0,31

badetn

7.500

1,37

—

—T

—

šljiva

1,687.000

0.36

585000

0,32

750000

0,25

427200

0,33

81000

0,56

jabttka

454.700

0,65

432000

0,b2

34000

0.25

125240

0,75

42500

1,-0

kruška

580.050

0,49

175000

0,51

280C0

0,58

61250

0,83

53800

0,95

kajsija

60.700

0,60

17000

0,50

—

500

1,50

1600

1,00

<t.J

voća najviše radja šljiva.

Skoj’,*

opšte inože se reći, da je najobilniji u

biu sanuzaK najonumji je u sijtvatna. Kesten najviše rodi u prizrenskom sandžakit, pa u pećskom, a najmanje u prišitevskom i skopskom sandžaktt. Oralt, jabuka i kruška majviše rodi u skopskom, pa u pećskom sandžaku. U

voću skopski, pa rcćski i prizrenskl sandžale. U skopskom sandžaku palanačka kaza je najbogatija voćern. U njoj samoj rodi:

Oraha

30 000 oka

Šljiva

1,500.000

Jabuka

300.000

Krušaka

350.000

Kajsija

20.000

Dakle od 1,687.000 oka šljiva koli-

ko rodi u cijclom sandžaku samo na palanačkii kazu pada 1,500-000 oka. Tako isto od 457.700 oka jabuka koliko rodi itkupno ti skopskom sandžaktt, 300.000 oka dajo sama palanačka kaza. To je isti slnčaj i sa kruškama.

sred. je cijena 1,50 groša » » » 0 , 2 -j ,, » » » 0,50 „ » » » 0,32 ■„ » » » 0,25 ,, Ostale kaze u skopskom sandžaku manje su obilne voćem. U prizrenskom sandžaku voća ponajviše ima u prizrenskom polju, a naročito u tetovskoj kazi. Pitoma Metohija daje ogromntt količinu voća.

Sumnliuo tosnstvo flmerlke.

Tu skoro izjasnio se Mr. M. W>1liam G. Me. A d o o, ministar fiiiancija sjeveroamerikanskih ujedinjenih država, da je Amcrika sada bogatija nego ikada prije. jer raspolaže zlatnom gotovinom u iznosu od 13 tnilijarda i 18'l milijttm frattaka, što predstavlja dobru trećinu cjelokujme svjefske gotovinc u zlatu, a amerikanskl radnilc zaSlttžuje nijesečito 1600 franaka. Tome na suprot rekao je Mr. Hughes, propali predsjednički kandiđat, ali n isto vrijcme jedan od najboljilt stručnjaka na polju financlja, u glavnome slijedeće: „Jest, mi stno danas bogati. Ali zašto? Samo zato, što je Evropa slromašna. Oko 25 Evropejaca batalili stt rad I otišli su u rovove, te su na taj način od r-roizvodjača postali po'rošači. Aii pričekajte, dok se više ne budu tukli, dok se opett late proizvodnje; onda ćete vidlti, Šta će bitl od vaše industrije, od vaših fabrlka i trgovačkih poslova! Brojte vaš novac, brojte ga 1 dcbro ga zag.'edajte, jer ga it ćete

dugo gledati. Brodo\ i, koji su vain ga donijeli, u brzo će ga opet vratiti, a vama će ostati samo uspomena na bogastvo. Kttpuju li sile sporazuma išta iz Amerike, što im neposredno ill posredtio tte bi bilo potrebno za rat? Ne! Otta fabrika, što se hvali, da ima 200.000 privatnih poručbina za avtomobile, baš tiine najočiglednije dokazuje, da su svc cstalc fabrike .zaposlene izradom za ratne potrebe. AII, kad rat prestanc, onda će I one privatnc poručbine diavolski da popuste. — Ni sa radničkotu platotn tie stoji bolje. Hrana, koja je prije rata stajala 5,50 dolara, staje danas 9.40 dolara, a srazmjerno tonie 1 sve je ostalo poskupilo. Isiiua je, da radnik danas višc zaradjttje, ali je istina ! to, da dauas vlše izdaje, a da pri tom manje jede. A kad se evropske radničke vojske vrate sa bojišta u svoje radionice i fabrike, onda će se položaj ne samo amerlkanskih radnika, već 1 svih ostalih staleža znatno pogorŠatf, on će biti mnogo gori, nego prije raita. —T—5—5*.