Beogradske novine

Strana 2 .

Četvrtak

Kb. Beč, 30. maja.

NekoJlko dana prije sastanka Reichspata odrian je n Beču u prostonjama au»tri|skog političkog društva |edan aatstanak, na kojl su pozvani mno. političari iz Kranjske, HrvatskeŠkvonjje i Bosne. Raspravljalo se o Srvatekom i jugoslavenskom pitanju. Sastenku »u od pozvaniji hjvatskih pcJtlČara prfsustvovali dr. Korošeć, dr. IHan Kovačević, dr. Krek, barun ivan .^žegović, dr- Pazman, dr. Prernužič, irfr. Safar i Stiepan Zagorac. — Od bus'trijskih poiitičara bili su prisutni: Ur. Baernreitlier, Pražek, dr. Engel, geŽeral Auffenberg, Schek, pl. Nostitz, grof Lfitzov, admiral Jedina, general Vierba, dr. Sternacker, Minarelli, kon{ ;ul u vanjskom ministarstvu Poterć td. Sastlanak je otvorio odsječni sa-

jvjelnik dr. Scheimpflug, a medju ostalima govorio je i glavni urednik ,,Ar»iee-Zeitiuiga“ Danzer. — Neki su gjozvani hrvatski političari otklonili po»iv s ’motivacijom, da se o hrvatskom pitanju može govoriti samo u hrvatskom saboru, dok su ostaii hrvatski prisutni političari izdali poslije sastanka konuinike, tt kojem vde, da ie ova rasprava ostaviia kod svih prisutnih zbog svoje objektivnosti osobiti dojam.

Položaj na bojištima. .1. Zatluji dogadjaji na razniin boJiStimn kati'ki vlaju nasIiltMvaii, da Će tkorih đana sporazumue sule na svim iiojistima hez razlilte pokušati zadnji odJuent nnpor svojili sila, kako bi se mogla «)a iznudi dugo željkovaua odluka njima u prilog.

A a z a p a d n o m b o j i š l u od potdjednjeg ogronmog sloma, žLo su ga doiivjele svojom ofenzivom fi'aucusko-enjiteske armije vlada relativni mir. Dodnše, i J'rancuzi i Englezi pokušavaju podjevtnako čas ovdje, čas ondje da uzncmire svoga njeiuačkoga neprijatelja, „opipavajn“ što no kaže riječ, ne bi ii prona&li njegovu slabu stranu, no u glavnorn oni nakon posljednjeg svog poraza miruju. Rek bi da popunjaju svoje ptotetljene redove i svoja ispražnjena skiadišla muuicije, pa da onda još jednom najvećom snagom pokušaju svoju sreću. Dakako i Nijeinei ne miruju, i oni ovo relativno mirno vrijeme upotrebljuju oko učvršeenja svojib položaja, kako bi š:o bolje rnogli da dočekaju nepiijateijske i a srtaje, pa prema dosadašnjim iskustvima možemo pouzdano očekivati da će ejemačkf braniocti i u buduće odbiti sve nepri]atel\ske poknšaje proboja na zapadnom l.t jištu. Xa t s 1 i j a n s k o m b o j i š t u nastaviii su TaJijani poslije mimije duJiovske rierijeije sa još većim snagama po treći puia n čelmaest daua svojirn bijesnim jiavalama na Soei. Austro-ugareki je f.ont i medjutim na cijeloj širini željeznom ćvrstinom — kalco to kaže izvještaj austrougarskog glavnog stožera od 29. maja odoljevao svini tim naprezanjima neprijatelja, te se i ovaj pula kao i uvijek dosad Talijani ne mogu da pohvale ni sa jednim jedinim svojim uspjehom. Jućeranji austro-ugai-ski službeni izvještaj već konstatira, da su na Soči iznova jenjale borbe. Biće da i Talijani preraa uzom englesko-francuskih vojskovođja nasloje, kaico bi prikupljanjem svih svojih snaga po posljednji put pokušaii da dodju do poiiovij'nog vojničkog rezultata, pa se uprkos ponovne inaie stanke u iiojeviina ne smijemo nadati, da je đeseta bitka na Soči konačno svrsena. Ona ee još jerhiom za eijelo usplamt.jeti, ali lo već sad pod izvjesno znamo, — njezin će svršetak biti trimnf hrabrili au-

stro-ugarskih hranitelja. Medjutim’, u Italiji počinju da se dogadjaju čudne stvari, t« nam se upravo čini da su posljednji napori talijanskih armija s tim dogadjajima u veJikoj i tijesnoj vczi. U Rim, je prema dosta pouzdanim vijestima nainie stiglo 15.000 karabinjera u svrhu, da budu taiijanskoj vladi u pomoći za BluČaj ako bi izbi la — r e v o 1 u c i j a. Kraj toga vrhovni vojskovodja talijanske vojske general Cađorna isto lako prema dosta pouzdanim vijestima ,ne d.ije više gvojim vojnicima dozvole za odsustva. To su pojavi, to su znaci, koji 1 jasno govore, da ptej i u ltaJiji narod os\ ijestio ođ ratnoga mamurluka, te da je uvidio, kud gia je đovela sljepačka politika raznih Šonnina i ostalih đržavnika, 1 Sarrail kanda se opet počeo da jniče. Bugarski i njemački izvještaji od 29, ov. mj. govore o pojeclinačniin napadajima euglesbih čela 11 a ovom 'frontu. Biće da je i on dobio naređjenje od svojih gospodara u Parizu i Londonu, da i sa svoje strane pokuša sa novom' sre'ćom i ako je više nego siguruo i sam uvjeren, da će svako dalje njegovo preduzimanje doživjeti istu sudbinu, kao što su doživjela i sva dosadašnja jijegova preduzeća, F on zato ,,pipa“ što no riječ, ne bi li našao slabu strauu nepriajteija da prodje zdraviie kože, pa možemo stoga i u Maćedoniji u najbližem vremenu račimati sa novim borbama i — novim porazima šarolikih sporazumnih četa. , Izvješfaj njemacko vojne uprave od 29. ov. nij. đonosi pasvis, da njemačka vojua i »prava računa sa rusko-rmmmjskom navalom. lzvještaj pak austro-ugarske vojne uprave od 50. ov. mj. javlja, da je već počela živahna borbena djelahiost uaročito u istočnoj Galiciji. Izgleda đakle da je bilo miiom bilo siloin engleskim plaćenieima u Rusiji uspjelo, da rusku vladu primoraju na akfivnije djelovanje rusldh armija na istočnom frontu. Kakav uspjeh može da imade ta eveutualna no\a akcija raslrovane ruske vojske? Zar može iko zdravoga razbo a da vjernje, da je ruska vojska ti sadašnjein stadiju kadra da nešlo učiui? Onaj koji se zanošl takviin varljivim nadama, mora ’da je potpuno zaslijepljen. A biće, da se gromovnici u Londonu zbilja naiaze u lakovoj zasljepijenosii. A T j e m a č k e p o d m o r n i c e neumorno nastavljaju svoje razorno djelo i uvijek baš onda, kada bilo LIoyd George bilo Astjuilh hilo Cecil i!i bilo koji drugi od brilskih vlastodržaca objavi svi'jetu, kako se našao lijek piotiv tih nesnosnih podmorskih razarača, onda baš ko za ironiju uvijek dolazi nova vijesf, đa su rezultati ujcmačkih podmoinita i opet za vetilri postotak — veći nego li Što su bili u jednakom razdoblju prošloga mjeseca. ?\ije dakle čudo, ako oni daiias pokušavaju sve i sva, da još jednoni na svim fioiitovima pokušaju svoju sreću. Vrijeme za koje su uvijek sporazumni državnici govorili, da je njjhov najbotji saveznik protiv omražene jm Ajemačke, to vrijeme okrenulo se protiv njili. A ono hiti, munjevnom hrzinomhiti, pa treba da se i te kako žure, da no zadocne — da isLjeraju odluku prije nego li šlo bude na morskoj dubini težao i posljednji engleski, francuski, talijanski ili američki trgovački brođ. S t.oga razloga moramo kao oprezni prosudjivači računati sa mogućnošću, da t?e već skorih dana, kao što smo već u uvođu napomenuli, na svim froutovima započeti posljerhiji napor sporazumnih sila, posljettnji nasitaji njihovih četa, iza kojih ćemo svakako moći da

beogradske novine jasuije .uočimo konture budućega svjeL skoga mira, za koji je već danas sigura no, dja će narodima eredišnjih vlasti donijeti srećniju budućnost. A oni bu to Bvojim herojskim djelima na krvavim razbojištima i zaslužili.

Ponovno potopljeno 76.000 tona. Kb. Berliti, 30. maia. Wo 1 ffov ured javlja: U Atlantskom Okcanu i engleskom k a n a 1 u ponovo je potopljeno 26-000 brutto tona, u Sredo-zeninom moru 50.000 ttona s vrlo skupocjenim tov'arima. Strah od revolucije u Italiji. (Naročiti brzojav sBeogradskih Novina«; Karlsruhe, 33. maja’, „Badiscbe Presse“ javtja iz Ziiricha: Iz vrlo pouzdauog izvora ja > lja ,,Z u r i c h e r N e ti e s t e N a c b r ichten“ iz srednje Italije, đa je ovih datia prispjelo u Rim 15.000 karabmiera radi zaštite prijestouice za slučaj ako hi izbila revolucija. Cadorua je na fronlu sa svim ukinuo odobravanje đopusfa.

Ruski haos. Veliki knez Nikola Konstantinović za novn vtadU’ (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“). BaseJ, 30. juna, Iz Petrograda se javlja: Veliki knez Nikola Konstantmovic, koji se već više od ti-ideset godiua nalazi u progonstvu u srednjoj Aziji zbog toga što u svoje vrijeme liije htio da položi zakletvu vjernosti Aleksandra Ilf., brzojavnim je putcm čestitao knezu Lvovu i ponudio je svoje usluge noroj vladi, od koje očekuje svaku sreću za Rusiju. Veliki knez Nikola Konstantinović je rođjeni braf. grčke kraljice uđove. Finaiisjjski položaj Rijsjje. Kb. Petrograd, 39. maja. Petrogradski brzojavni ured javIja: Ministar iinansija C i n g a r e v je u Votron&žu držao predavanie o finansijskom položaju zemlje. Poslije pređavauja su vojnici izjavili, da se odriču povišice svoje pljiite i da su voljni odniah otiči u streljačke rovove. Svi prisutni primili su odmah rezoluciju, kojom se iskazuie pctreba za porezivanje imućnijih redova, plaćanje poreze i drugih dažbina i istrajno potpomaganje zajma slobodePrediog o rudnkima u Rusiii. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' 1 ). Stockholm, 30. maja, Iz Petrograda se javlja, da je Skobelev predložio vtadi, da se metalne tvomice i rudnici 'djeHHiično oglase kao državna svojina, kako hi se više omogućita veza izmedju kk’pifalista i rađnika.

Borbe na talijanskom bojištu. Cadornine Jažf. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina"). Bem, 30. maja. „Ne iie Z u r i c h e r N a c h r i c ht e n“ sraviijuje izvještaj Cadornin sa izvještajima austro-ugarskog glavnog stožera te veli: Izvještaj C a d o r n i n od 25- maja sam utjeruje u laž svoje pretliodne izvještaje, jer se iz njega sa svim jasno vidi, da su tvrdjenja od 23. i 24. irraja,

31. maja 1917. prema kojima je talijanska vojska uspjela pobjednički s prodorom od Kosfianjevice do mora, bila samo obmana i očita neistina. Ne samo da podaci najnovijih austro-ugarskih izvještaja pobijaju tobožnji prodor, nego su od važnosti i podaci u taiijanskom izvještaju, koji bi sa svim drukčije morali glasiti, da je tekav prodor postignut. Prodor od Kostanjevice do mora! Pa 6e ipak zato, i po samim talijanskim izvještajima, motala idućeg dana voditi vrlo mučna borba izmedju Jamiano i Brestovica. I sama čast Cadornina zahtjeva da se predpostavi, da nije on tu bezgraničnu obmanu počinio, nego da je ona izvršenia u nredu ministarstva vojnog u Rimu radi političkih ciljeva. Jstina, izvještaji Cadornini moraće se u buduće čitati sa prilienom rezervom. Da li će Cadoma u opšte uspjeti sa svoiom prodornoni ofenzivom, to je od prekjuče još u većem pitanju- Iznevjeri li ona. onda se uticaji toga u Haliji mogu s nestrpljenjem očekivati. Posljednja velika ofenziva vjerovatno je stala do sad Talijane u poginulim i ranjenim preko 150.000 ljudi.

Neograničeni podmornički rat.

ncno-njemacKom ratu, to je nik ovlašten, da preduznie mjere ur* su potrebne za izvodjenje zakona i i pnpremi poslove, koji potiču i z sa ^ prestanka neutralnosti. I" 0 *

Pojjska legija na zapadnom fronfu. U Francuskoj i Engieskoj ima tan broj vojmh obveznika porijekiom iz ruske Poljske. Pošto se oni zbog posfot« ćih teškoća ne mogu vratiti svofim ku ’ćania, to je riješeno, da se ustanovi jed»a poljska legija na zapadnom frontu.

RepubHkauske manifestacije u Dublimi ,,Times“ javija, da u Dublinu prekiđno traju republikanske manifestacije. Bilo je sukoba izmedju vojske i M licije. " Put njemačkih socijaiista u StockhoJm. Zastupnici socijaldemokratskog p ar . tijskog udraženja „pravne stranke" , glavnih komisija radničkih udruženjj 0 j. putovali jra juče preko Kopenhagena. u Stockholm, gđje će 3. jima otpočcti savjo tovanja.

Posijedice neogratiičenog podmorničkog rata. Kb. Bern, 30. maja. ,.N o u v e 11 i s t e d e L y c n“ javija iz Pariza: Savez poljoprivrednih izvoznika Alžira brzojavio je odboru za snabdjevanje francuske vlade, da se zbog oskudice tonaže veliki dio nove žetve ne može prenijeti u Francusku, te će morati propasti na obali aižirskih pristaništa. Potopljena dva ruska broda na ulazu u Bospor. Kb. Carigrad, 30. maja, Agtnce Miii jtavlja: Noču izmedju 26. i 27. maja potopljena su na ulazu u Bospor dva ruska broda za polaganie mina. Medju Iješevinia, koje smo izvadili, nalazi se i lješ jednog časnika i tri vojnika. Oni su sa vojnim počastima sahranjeni u parku ruskog poskmstva.

Zbačeni talijanski generaii. Jedan hudimpeštanski list javlja ii Bcrna: Po „Corriere della Sera" zbačeno je nekoliko generala zbog nespoeobnosti. . Drum Valona—Solun. Talijanska štampa u triumfu javlja, da su talijanski vojnici uspjeli da Izrade saobraćajni drum izmediu V a 1 o n e i S o 1 u n a. Ne može se ocijeniti u koliko je bilo mogttće đa se za tako kratko VTijeme izgradi takav saobraćajni đriim. AJi će vjerovatno biti, da se to tiče tegobnih putanja, koje su i dosad postojale izmedju Epira i Maćedonije, pa je u svijet puštena vijest, da hi se vidilo, kako su sad povoljnije prilike za dopuno snabdjevanje Sarrailove vojske.

Grad i okoiica.

Dnevne polifičke vijesti. Uapšen stožer srpske divizije u Rusiji. ,,E s t i U j s a g“ prenosi vijest „Vossische Zeitung“-a iz Stockhohna, po kojoj je ođeski zapovjednik objavio ,15. maja ovu vojnu zapovjest: Vojnički savjet, jneni potčinjcnih četa, uapsio je etožer (štab) ovdašnje srpske divLiaje. Upozoravam jia to, da su Srbi, naročito u operativnom pogledu, Rusiji potčinjeni i da je apšenje viših časnika savezničke yojske žalostan i neđozvoljen akt, koji je protivan medjunarodnom pravu. U ostalom je privrcmcna vlada već pozvala srpsku vladu, da srpsku vojskn reformiše po ngledu na rasku i da obrazuje srpski vojnički savjet. General Cerbaćev upravio je sličnu zapovjest četama na rumimjskom frontu, pozivajući jh, da ne čine nasilja saveznicima. Đogadjaji u Španiji. )r Nouvelliste de Lyon“ javlja iz Madrida: Poslije manifestacije intervenckmis'ta ispaljeni su protiv posianika L e r r o u x a na ulici revolverski metci. L e r r o u x nije pogodjen, ali je nekoliko lica ranjeno. Policija je bila primorana da rastjera mnogobrojne manifestante- Brazilija i nieniačko-američki rat. Pošto je diplomaiski odbor parlamereta primio zakon, kojim se ukida de-

Dnevni kalendar. D a n * s je četvnak 31. maja; po stircm J8. maja. Rlraokatolici: Angeia; pravosUvni: mučenik Teodot. — Sunce se radi* * < 08, a zalazi u 7'48. Beogradski orfeum: Posljednja pitdstava za gradjanstvo prije Ijetnjih ferija. Predstava se daje u dobrotvorne svrhe. Početak u 9 sati na veče. Sudjeluje i garnizonska glaaba pod ra\nanjem kapelnika Pira, koja će Izvodlil Beethovenovu „Prvu symphoniju‘' {Adagio mplto-allegro con biio; Andante cantabile; Me^etto; Allegro moi;* vivace) te Weberovu ouvertiru „Oberonti", Kraj već poznaiog odličnog majskog raspoređa pozabaviti ce publiku i poznati korničar Ernst Poitak sa s\'ojim repertolrom. Ladja izmedju Zemuna i Beograda kreće Iz Beograda za Zemuu od 6 saii u jutro do 9 sati na veče svakoga sata o s i m u 1 sat poslije podne. Polazak iz Zemuna za Beograd od 5 30 u jutro do 830 na veče svakoga sata osim u 1230 posiije podne. Kincmatografi: Vojni kino (Koloseum): U 6 sati poslijc podne predstsva za vojnike. — C. i kr. gradjaaski kino (Paris): U 6 sati poslije podse pređstava za gradjanstvo. Casnička i činovnička kasina oivorena je do 12 sati u noći „Crand Hotel": Dnevno koncerat Početak u 6 sati poslije podne. Posjeta bolesnika u bolnicama: U bolnlci ,Brčko*: od2—4 sata poslije pocne. U bolnid ,Bnum“: od 9-30—12 sati prtfe pođne i od 2—4 saia poslije podne. Zadnja majska pobožnosi o bdržtvjii će se danas u čctvrtak (31. maja) u pol 7 na večer sa njemačkim govorom.

đoie niz stepeuice, klopar.ijući svojim kuljačaina. Stepenice beliu visoke, strme, iio on se dokofrlja do dolc srećno; ustade i opipa se po nosu: da li su čitave naočari? No baš u onaj mah, kad *e on kotrljao niza stcpeue, udje Varinjka i sa njom dvc đaine; one stojahti dole i posmatrahu r-aza Belikova to beše strašnije od svega. Cinilo mu se da je bolje skrhati vrar, obe noge, nego postati predmetom podsmeha; jer sa<l će dozirati cela varoš, glas ee doći i do direktora, do školskog nadzornika, — aJi, samo da se š'.o ne desi! pojaviće se nova karjkatura, i svršiće sc sve to time, što će inu se narediti da traži penziju . •. Kad se digao, Varinjka ga poznade i, gledajući u njegovo smcšno lice, izgnječen gornji kapuf, kaljače, ne razumevajući u čem je stvar, misleći da je on to pao sam iznenada, ne inogade se uzdržati i zasmcja sc, da se po celoj kući orilo; — Ha-ha-ha! 1 tiin gromkim punik ,,lia-ha-|ia“ završi se sve: I prosidba, i zemaljsko biti«unje Belikovljevo. On već nlje euo šta je dalie govorila Varinjka, i ništa više nije videio. Vrativši se kući. on pre svega ukloni b.i stola Vmrlnjkin portrei, zatim ieže j više se ne Uižc. Posle Jcdno tti dana dodje k itienl Atanasije i zapita me treba 11 da se pošljc po iekara, Jer gospodln ncšto niJc kako treba... Ja podjoh k Belikovu. On iežašc pod posteljskom zavesom, pokriven jorganom, | ćutašc: kad ga zapitaš, oti samo da tli ne — a posle n! glaska- On Ježi, a oko nJega cunja tamo amo Atanaslje, mrgodan, turoban, I duboko uzdiše; a od njega idc rakija, kao lz buret«.

Posle mesec dana umre Belikov. Bili sino mu na pogrebu svi, to jest obe gimnaziie i bogoslovija. 1 tada. kad ;ie ležao ii grobu, izraz lica mu je bio krotak, prijatan, čak veseo, kao da mu je bilo mi!o što su ga, najzad, metnuli u iu'trolu, iz koje nigda više neće izaći. Da, o:i jc postigao svoj idcal! I kao njemu u počast, za vreme njegove sarane, bilo je natušteno kišno vreme, i svi su bili u kaljačama i sa kišobranima. I Varinjka je bila na pogrebu i, kad su sanduk spuštali u grob, ona čak i oplaka malko. Ja sam opazio da Maloruskinje samo plaču i smejir se — nekog srednjeg raspoloženja kod njih ncnia. Priznajem, saranjivati takve Iiude. kao što beše Belikov, veliko je zadovoljstvo. Kad snio se vraćali s grobija, naša lica imadjahu skroman, suvoparan izraz; niko ne htede da dfi izraza otiom osećanju zadovoljstva, — osećanju, koje je nalik na ono, što smo ga osećali u davnoj davnini, još u deiinjstvu, kad bi stariji odiazili od kuće, a mi bi trčaii po bašti sat, dva, uživajući u potpunoj slobodi- Ah, sloboda, sloboda! Cak napomena, čak siaba nada na njenu mogućn.ost dajc duši krila... Zar nije tako? Vratisino so 8 groblja u dobrom raspoloženjtt. All ne prodje ni nedclja dana, a žlvot podjc kao i pre, onako isto surov, zamoran, ncsmislen, — život, koii nHi je raspisom zabranjen, niti opet sasvim odobren; jedmiom reči, ne bl nam bolje. I zbilja, Belikova smo saranfll, aii koliko 11 je još ostalo iiakvlh Uudi u futroli, kollko 13 će lli Još bitil — To baš i je»be ono, — reče Jvan Ivanić i pripall Julu. — KoJlko li će lh Još bttil — pono.VI Burkin.

Beše već ponoć. Desno se videlo sve selo, duga u!ica otezala se daleko, za jedno pet vrsta- Sve kao da beše utonulo u tihi, duboki san; ni kretanja, ni zvuka, čisto ne možeš da veruješ, da u prinxli može biti tsako tilio. Kađa u mesečnu noć gledaš široku seosku ulicu sa nienim kolibama, plastovima, zaspalim vrbama, na duši ti dodje tiho; u tcm svom rniru, sakrivši se u noćnim senkama od trudbe, od briga i jada, ona je krotka, pečalna, divna, i čini ti se da i zvezda na iiju gledaju ljubazno i sa milinom, i da zla već nema na svetu, i da je sve' srećno i zadovofjno. Levo je, za seiom, počinjalo poIje; ono se videlo daJeko, čak do horizonta, i širom celog tog polja, prelivenog mesečinom, takodjer ni kretanja, ni zvuka, — To baš i jeste ono, -- ponovi Ivan Ivanić. — A zar ovo, što mj živimo u varošl, u zadaliu, u tesktobi, što pišemo nepotrebna ak;a, kartaino s« vinta — zar to nije iutrola? A kad pro» vodimo ceo život posred nevaljalaca, proceždžija, giupih, praznih žena, govorimo i shtšamo svakojake ludorije zar to nije futrola? Eto, ako hoćcte, da vam Jspričam jednu vrlo poučnu povest. — Ne, vremc je da sc spava, —> reče Burkin — Sutra! Obojica udjošc u Šupu i legoso na seno. I već se obojlca ijehu pokrili 1 zadremnii, kad sc najedarcd začuše Iaki koraci: tup, tup... Neko hodaše ne daleko od šupe; prodje »nalo, pa stane, s posle jednog tremiika opet; tup, tup... Psi zarežaše. — To Mavm lde, — reče Burkin. Koraci se utišaše. — Oledatl J iluiatl kako ivi lažu.

— progovori Ivan Ivanić. okrećući se na drugu s-tiranu; — i još te nazivaju budalom, Što trpiš tu laž; sncrsiti uvrede, ponižavanja, ne smeti o;voreno izjaviti da si ti na straui časnih, siobodnih ljudi, ncgo i sam lagati, smeškati se, i sve to zbog parčeta lileba, zbog toplog ugla, zbog nekog dernog čina koji ne vredi ni luie duvana, — ne, tako se dajje ne može živeti— No to vf sad već iz druge opere, Ivane Ivaniću, — reče učitelj. Ded dft se to spava! I za nekoliko trenutaka, Burkin već spavaše. A Ivan Ivanič sc neprestano prevrtaše s jedne strane na drugu i uzdisaše; zatim ustade, opet izadje napojje i, sednuvsi kod vrata, pripaii KuJicii.

Umor i odmor. Svaki dio živoga tijela vrši neki Izvjestan posao, i tom prilikom utroši u njega onaj dio primljene hrane, kojl tom posltt odgovara. Pri tom utrošku izvode se u tom dijclu tijeia neka hemijska ledinjenja, koja bi se nagomilala, te bi mu daljem radu smctaia, ako se njih ne bi ubrzo oprostio — a njih se moie oprostiti samo »-ko prestane raditi. Utlcaj tih jedinjema na pcjcdine dijelove, koJl preko mjere rade, osjcćamo mi onda kao neku nelagodu, i taj osje6ij zovemo umor, a vrijeme dok taj dio tijela od posia miruje— o d m or. Najobičniji umor je umor niišlća. Ko ih upotrebi u dugoin, teškom ili ubrzanom radu, osjetiće najprije u njima neku nelagodu i teret, pa kasnije baš i bol* Ako i pored ovih pojava rad silom nastavi, bol se povećava i posttaje najposlije tako nesnosan, da se rad mo-

ta obustaviti. Premorcn mišić ,,dnni“ dugo, nabubri, zagrije se jače, „uklati se“... i postaje za rad nesposoban, a toliki premor može po gdje kada i vatruštinu izazvati. Osim toga zamoreuu miŠiću potreban je i jači živčani nađražaj, da izvede svoj posao-, jer otromi, a brže mu se i snaga iscrpe, nego kađ je odmoran. Ali griješe oni koji misle, da se mišić Hi dnigi koji dio lijela može umoriti i premoriti, a da to i drugi dijelovf ne osjete. Tijesna veza, koja postoji lzmedju svih dijeleva čoviečjeg tijela, a naročito izmedju mišiča, živaca i mozga, isaiče se jasno baš pri utnoru. Ćovjek, koji je mišićnim radom zamoren, manje je i za umni rad sposoban, a opet obratnor umno naprezanje vidno sina-

njnje i mišičnu snagu. Težak i naporau inišični rad zamara \ živce, a kao prvi znak toga zainora javlja se neka neobična razdraženost i neko uzbudjenie. Za jednog ozbiljnog i hladnog profesora priča se, kako je, penjući se u brzom hodu na neki vis od 4500 metara, od umora došao u tako uzbudjenje, da je izgledao kao pijan. Salio se, blebeiao t ćeretaio koješta, preturao se i tako dalje. — Poznato ie>, da se poslije omanjeg umora slatko spava, a poslije premora nikako. — Lica, koja su inače veseia, prijatira i mirna, postaju od umora nirgodna, ćudljiva, neučtiva, jetka i nasrtljiva. — Suviše jako uzbudjenje živaca dovodi po gdjekada i do ludita, kao sto se to iskusilo na- uitakrničarima u trci na točku, koja je trajala 6 dana. — Je ‘ dan nauenik proučavao je to pitanje n veslačima, koji su 12—18 sati ne P rć ;V no veslali, i našao je na njinr.a zna. promjene. Apetit (proiitjev za N žedj ili su povećani, ili su tako os