Beogradske novine
Strana 2. Najveća zapetost Vreraena, puoa teškog očekivanja izrajenjuju se u toku rata sa momentima, kad se gubi dah, — isto tako, kao i burni valovi na moru. koji prikazuju čas brda, čas doline. Ni jedan eovjek nije mogao predvidjeti, kakav će pravac uzeti dogadjaj, počevši od Ijeta 1914. god., niti bl im makar izdaleka mogao ocijeniti vrijednost. BUo je mjeseci, kad se sve kretalo u istoj visini, na istoj liniji, pa se rat sain po sebi smatrao kao jedino, što ostaje od raznili pojava: kao normalni oblik i zakon, kako za pojedince, tako za čitave narode. Onda bi se odjedared, iz taninih konstelacija, koje se ne mogaše kontrolisati, počeli dizati dani i nedjelje, kao posljedicc mučnog, nevidljivog rada, kada su se sve cnergije sjediujavale, dani, koji su bili ispunjeni težinoin i značenjem, tc su izgledali, da pomažu pogled u budućnost. Aii ukoliko je više vrijemc iprelazilo preko takvih događjaja, utotiko su se više zamršavale mogućnosti, što su bile pred nama. Sve noiviji momenti imali su se uvrštavati u račun budućnosti, sve noviji nenadani jpreokreti narodne sudbkie porugljivo su se sinijali u lice svakoj pretpostavcl. Naj\ r eći i najmanji faktori dopadoše u suludo vrzino koio, a svaka muđrost imadjaše saino iedan Kiključak: stnpljenje. I danas se u Evropi osjeća najveća zapetost. Na istokii, gdje je imaia da izidje zvijezda mira, dižu se teške, kao krv crvene magle iznad ruskog naroda. Tamo se sloboda vije u grčevima, a njena su orudja nevolja i ubijstvo. Ovo je možda najveći vihor, što se digao u nekađašnjoj care.vini. Svi pogromi predjašnjih epolia izgledaju kao dječije igračke prema užasima, što se tamo trenutno odigra.vaju. Stvari, koje bi prije godinu dana bile isinijane kao ludilo, sada su ćinjenice. Medju ruskim i. rumunskim četama počela je nedaleko od Oalta formalna bitka, a u unutrašnjosti zemlje isto se tako biju bitke medju hiljadama, koje su prije preina spoijašjijem neprijatelju stajaie kao jedan čovjck. I sa ovim haosom hoće predstavnici četn~o-rnog saveza d ! a pregovaraju o miru... Uopšte mir , . . Austro-ugarski ministar spoijnih poslova I njemački državni kancelar zauzeli su u isto vrijeme stanovište prema posljednjiin gcvorima o ratnim ciljevitna kako Lloyda Lleorgea, tako i prema Wiisonovoj poslanici. Obadva državnika govorili su — svaki na svoj način — o istom predmetu, l to, šta su kazali. stvara fakodje osjećanje napetosti pune očeki,vanja. Ali nije to čista stvarnost njihovih izvoda. što označava momenat, kojl opravdava tu napetost. jer su oni i u predjašnjim prilikama zauzimal! isto stanovištc. Ono što danas upliviše, da svi okreću oči prema zapadu, to je činjenica, da se engleski prcmijer, a još ylše predsjednik Sjedinjenih Država, donekle več obratio za mirovni program središnjih vlasti. Ova člnjeniea, ntvrdjeiin na zvaničuom mjestu, poslije svega, što joj je predhodilo u bijesnim englesklm i amerikanskim govorima o ratuim ciljevitna, ima veliko značenje kao laktor za garancijti budućnosti. Jcr ako \Vilson ostaje kod prograum, koji jt? razvio u prve četiri tačke svoje poslanice, ako mu ja časno i posteno stabaš do njih, da Iz spora ovih dana stvori formuiu za kasnlja vremona, onda — ako iina dobru volju — ne mo* 'žd donnstiti, da nklanjanio velikc borbe MALl PODLISTAK
OdjeeJ s posljediijeg shufonllskog koneerta Hosljedujl simfonijskl koncerat još je uvijek predmet razgovera nmjetničkih krngova. Osobito se živahno preIresa slikovita I snažna simfonija «Soča li g. majova L. SaJraneka, koja je prvu izvedbu svoju slavila u Beogradu 21. ov. mi. Kako čujemo, osigurano joj je davauje i u Beču i to jemst\om je4nog stručnjaka muzičara, koji je naročito za to došao k beogradakoj nremijeri. U u Beogradskim Noviuarna* izneaen je stručno sastav i struktura ovog teškog opusa, a i sarnTu »avedba popračena je kratkhn uvještajem. Kraj toga rado ustupamo mjesta i čUnku, keji nam je u formi pisma prispio, a U kojega vadimo aaianačajnlia mjesta: „Nijesaui, g. uredniče, muzičar po snuvi, ali ml je Bog dao toliko srca i nlra, da mogu idivatlti glavne crte I potežm kompoziciia, Bio sam uza to još l te sreće, da sam najuovije djelo g. $afraneka, njegovu ,,Soču“ slušao na ge»eralnoj probi 1 na sam dan izvedbe. tTo dakako još nije dosta, jer što vrijedl za Waguera I Straussa, da čovjek istom česttm' I ponovnim slušanjem zalazi u one tajne dubiue skladateljevih dispozicUa, to vrijedi i za Safrauekovu „Soču“. Trehalo bl je ioš čuti, a da joj se pravo zaačeuje nesarao zahvati već I proosjeća. Trebato bi se otresti prvih efekata i iznenadjenja, da se može u 8ve tančine poći žamor orkestra t ono 'divotno prepIftanM glnvnih motiva.
Prvi dio, sam po sebi prava umjetnina, sasvlm je zaokružen i sigurno sazdan, a u njem je raspjcvana umjetnikova duša u tolikoj piiuočl. da se sve kouture ovog sazdauja jasuo odrazuju u duši ma i malo mtobraženog slušaoea. Tu se vidi Soča od izvor.a do ponora. Pravim, dobro primijenjcuim verlzmoin izncseni su oui najprvi drhtaji izvora, koji tek uiču, skaču, šmnc, pjeue se, da se kroz guđure spuste u ravntcu. Jedina je glazba kadra osjikati ovu divnu igru prirode. Šafranek nije tu banalau, nlje ni dosadan, da bi monotonijom umanao. Koi njega Je svaki takt korak naprijed u ositkavaoju preduzetog temata. 1 ta Soča prvog dijela nije sama, ona je — upravo ženijalnoin zamisll — uokvlrena u dva ueizmjerja, najveličajuija što iti Matl Zendja datl može: vlsina i dubina, To je vlsiua u«' botičnih Alpi 1 dubina sinjeg jadranskog mora. Dvije azurne daijine spaja Sočin srebrcni tok. Tgj azur 1 to srebro vanredno iskače iz Šafranekove simfonije, a uza to je sretno pogodjen i ivot u toku Sočinu iz sjtnih početakn do razvijene šlrine. No l naivlrtnoa-niji orisi ovih veltčainih prtrođnih Ijepota bili bl hJadni, kad ih ne bi protklvao topli zavičajni ugodjaj. Što Je kompozitor alpski motiv već uzeo kao domovinski ziv, a Sočinu temu takodje patriotički zaodjemto — io podaie ovomu ptvtm dljclu patriotsku perspektivu, a uza to je miprema za drugi, bojovni dio, za kjvavu Soču. Taj je đrugi dio dramatskl. Vršak mu je u onom kriku, koji kao udes prekkla mir Sočine krajine. Nije to više oluja. koja se inače spusti oa Soču. To je nešto strašnije, suđbonosnije. To Je fcrlk rata. kofi jo to užasnifl, ito je ne-
izvjesniji. Ova ueizvjesnost, strava, gotovo duševua odsutuost uz smeteuo lucauje srca — vanrcdno je uspjela I afrancku. A kako s jednostavniin srcdstvima! Najprije iza kratkog rika faniavit potpuni muk, onda tjeskobni udarci bubnja, a neimsrcdno za njima drhtanje gusala, Konac jo opet umjctnlna za sebe, za koji će Jamačno svatko žaliti, da nije još duiji, još razradjeniji. U njem je prosuto toliko obiljc materijala, da se jedva može pratiti. Naprosto iznenadi čovjeka toiika bujnost snaga, Kad bih s avhitektonske stranc govorio, upravo bi bila mislim, dužnost kompozitorova, da jO ovaj bojovni dio načinio dužim 1 širim, pa makar morao što iz sređine žrtvovati: na pr. onu olnju na Sofii, koja je douuše kao cjelina osobito izradjena a odtičuo joj kontrastira klasičkl iznesena siikovitost mlrue idiie &H uakon provedbe toka Soče u rnore dojitna se ta idila ipak kao epizođa. Biia bJ to n neku ruku koncesija publici, koja je u ,,Soči“, slavnoj 1 krvavoj posijednjeg vremena, zamišijala samu bojovnost, pa bi raoida biio na uhar stvari, da su bojevni elementi zapremali cijeiu drugu polu kompozicije. No to je stvar kombinacija. a nama je govoriti o onora, što nam je kompozitor dao i k a k o nara je dao. budući da se i crnako modernom skladatelju ne može proplsivati arhitektonika, naročito ako smcta onom, što hoćc reći. Šafrantk je rekao mnogo l dao mnogo. Svoje je motive i temata proveo egzaktno. To spletanje i raspletanje, ti čvorovi, taj život i drhtanje poJedlnita niti a valoviraa uvijek punog i bogatog orkestra, teško.je perotn opt-
25. jcnuara 1918, bi uzell učešća svi Irci preko 18 godina. Na zidinama Dubiina pojavijuju se plakati, u kojima se izjavljuje, da će sinnfeinska stranka uputiti molbu svima narodima, koji budu učestvovaJi a pregovorima o mim, da se Irskoj prizna nezavisnost. Mirovna sjednica u BrestLitovsku Czernin u Brest-Litovsku. (Naročitl brzojav „Beozradskih Novina“.) Beč, 25. januara. Ministar spoljnih poslova, grof Czernin, otputovaće u subot u, 26. o. mj. s a p r a t n j o m o p e t u Brest - Litovsk. Trockov povratak. (Naročiti brzojav „Beozradskib Novina".) Stockholm, 25. januara. ,,Pravda“ javlja: Trockij će s e u s v a k o m s 1 u č a j u 27. o. mj. v r a t i t i u B r e s t - L i t o v s k.
Rusko-rumunjski rat Borbe oko Oalca. — Rusi prebjegll Bugarima. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novlna") Sofija, 25. jaiiuara. Novine javljaju, da se zapadno od Ga 1 ca nastavlja borba iztnedju ruskih i rumunjskih četa. Bave se opširno oviin preokretom. „Kambana'* piše: Rumunji su baš htjeli razoružati one ruske čete, koje su u svoje vrijeine spasle Rumuniju od potpune propasti. Ovo jc najsramniji postupak na svijetu. U rusko-rumunjskora ratu istina je na ruskoj strani. 3000 vojnika iz 4. sibirskog korpusa, kojisuse spaslina bugarsko zemljište, našli su ovdje odličan prijem. Uostalom ostaje Bugarska obzirom za primirje neutralna u rumunjsko-ruskom sukobu.
Dogadjaji u Rusiji Odiožen seljački i radnički kongres. Kb. Petrograd, 25. januara. Zbog dogadjaja posljednjih daua, 1 pošto nljesu svi delegati ovamo stigli, odložen je na 2—3 dana kongres savjeta radnika, vojnika i seljaka, što se imao danas održavati. Uspjesi boljševičkiii četa. Kb. PetrograJđ, 25. janoara, Peti'Ogardski brzojavni ured javlja: ,,P ra v'da’* javlja, da su boljevičke čete zauzele Poltavu, Arhtirku' i Trojcku ko'd• Oreuburga, gdje su potukli fcazake hetmana Duteva, Dogadjaii u Ođ£si. (NaroČltl brzojav „Beosradsklh Novina“) i Stockliolm, 25. januara. ,,Djen“ javija iz Odese: Tamošnji savječ je stavio zabranu ua sve brodove, koji se nalaze u odeskom pristaništu. Njih ima 16. Od njili su 2 torpedna čamca l 3 topovska. 2 rumunjska broda su još blagovremeno umakla. Samostalna Finska f inska čuva svoju poipuuu samostaiuost. Munchen, 25. januara. ,,R j e 5“ objav'Jjuje jedan razgo* vor s finsklm predsjednikoin Svinh u f d u d o m. Ovaj je izjavio, da Pinskaueće nikadstupiti u feđeratlvnu rusku republiku.
Broj 24. Borbe na zapadu SOe sporazuma na zapadnom frontu u defenzivi. Opšta ofenziva god. 1919. fNaročitl brzojav ,3eozTadskJh Novlna") Haag, 25. januara. Propraćajnći u Londonu rasprostrtu vijest o predstojećoj neprijateljskoj ofenzivi u Francuskoj, „Manchester Guardian“ izjavljuje ovo: Ako Njemačka sad odista predje u ofenzivu, to silama sporaziima ne ostaje ništa do odbrana. Uspješna defenziva biće nam dovoljna, dok Amerika ne razvije svu svoju vojnu snagu. U napads izglcdorn na uspjeh mogu B r i t a n c i, Francuzi iAnieričani preći t ek 1919. g o d in e. Vojue rasprave u Berlinu. (Naročiti brzojav „Beczrađskih Novlna") Berlin, 25. jauuara,,B c r 1 i n e r T a g e b 1 a 11“ ističe, da se ponovljene posjete H i n d e nbnrga i Ludendorffa odnose isključivo na v o j n a p i t a n j a. Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 25. januara. Zanično se javlja, da je od njemačkiii podmornica potopljeno 6 p a r n i fi brodova i 1 stražarski brod. Cetiri parna broda potopijena na istočnoj engieskoj obali. NačeJnik admiralskog stožera Fnornarfce. Pitanje isiirane u Engieskoj i njemačkft podmornice. Kb. Berlin, 25. januara. Wolffov ured javlja: Opet je potopljeno šest brodova. Po najnovijim podatcima o krizi životnih namirnica u Engieskoj taj se utjecaj pojačava, a njega stvaraju ujemačke podm o r n 1 c e. Onih 3800 brodova sa preko 1600 bruto registrovanih tona, kojima je prije godinu dana raspolagala Engleska i čija je jedna polovina rekvirirana za vojničke potrebe, dok druga spada u glavni zadalak da nabavlja ishranu za Englesku, smežuraJf su se dosađašnjom djeiatnošću njemačklh pođmornica toliko, da nijesu više u stanju da štite engleski narod od bijede. Smočnica siia sporazuma je očajno prazna. Ovo priiznanje nalazi se po ,,D a i 1 y N e w s“-u od 1. januara u če« stitci novoga ljeta engleskog ministra za ishranu lorda Ronddliea svome ame* ričkom drugu Hooveru. Lord Ronddhe se još uzda u pomoć Amerike, a Nijemcl u svoje pođmomice. Najnovije brz. vijesti Položaj Bratiauove vlade. (Naročltl brzojav „Beozradsklh Novlna") t Bem, 25. januara. ,,P e 111 P a r i s i e n“ javlja iz Jaša: Položaj Bratianov je ozbiljno zagrožen. Opozicija strasno napada vla* du. Za sada Bratiano još raspolaže većinom. Kriza bl značila ne samo po* bjedu opoziclje, već i potpuuo novu oriientaciiu rumunjske poKtike.
Subota
BEOGKADSKE NOVINE
narodfi zapne za sporedne stvari. Obzirom na velike ciljeve, za koje on veli da se bori, spadaće Iuckasti zahtjevi njegovog latlnskog saveznika odista u oblast sporednih stvari, pa da I ne dodje do raspravljanja o pitanju njihove opravdanosti. Jedared se već ogiedao Woodrow Wilson u maskl donosioca mira i izbavioca svijeta. Onda smo sc silno razočarali. Sad je ponovo učinio sličan pokret, a Czernin I Hertling pošli su rnu sa potpunim povjerenjem na susret. Velika zapetost, što Ieži nad Evropom, nije na kraju krajeva ništa drugo, nego pitanje o njegovom političkom poštenju. RATNI IZVJESTAJl Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Bcč, 25. januara. Nfina osobitih dogadjaja. Naćelnik glavnog stožefa.
izvještaj njemackog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 25. januara. Zapaduo bojište: Izmedju P o e 1 k a p e 11 e-a i L ysa fcao i uz obje strane Scarpe poj a č a 1 a se poslije podne b o r b e n a d j e 1 a t n o s t. Na raznim dijeiovima fronta traju izvidjački bojevi. Na ostalim bojištima nema ništa novoga. * Prvi zapovjednik glavnog stana pi. Ludenđorff.
Stampa o Czerninovom i Hertlingovom govoru Riječ ima predsjednik WiIsou. Kb. Beč. 25. januara. U komentarima štampe ogleda se dubok utisak, koji je izazvao g o v o r grofa C z e r n i n a ne samo kod članova delegacije, već i u cijeloj javnosti. Izjave grofa Czernina nailazc u štampi napotpuuo odobravanje i sma* traju se kao ponovni dokaz naše miroljubivosti, i ponovna ispovijest o bezuslovnoj savezničkoj vjernostl monarhije, te se kao takve simpatično pozdravljaju. Listovi utvrdjuju uvod izjava grofa Czernina s razlaganjima državnog kancelara grofa Hertlinga i uaglašuju, da je poslije ovih izjava put za opšti mir uglačau, te sad ima riječ p r e d s j e d n i k W i 1 s o n. Magjarska štauipa o Czcrniuovom govorti. Kb. Buđimpešta, 25. jajiuara. Listovi pretresaju govor Czernina sa skoro jc'dnoglasnira odofaravanjem. „Budapesti Hirlap“ odobrava, što Czemiu teži za raarotn koji će hlje ba 'donijcti. List nazlva Czemina prvim pobornikom niira E vropc. — ,,Po gti H i r 1 ap“ voii, Czernin jo lijočnikoporator, Hertling jKtinoćmk, koji dosta spoj’o dodaje potrebne aparnto. Naprodpjački list „Pestl Nap!o“ veli: Dolje kapu pred Czernmom. „Alkotmany“ primjećuje, da i Czerndn i Jlei-t ling prećutkuju LloVda Georgea, pa so obraćaju Wilsonu- „Az Ujsag“' veli: Ne sarao povjerenje ugarake delegaeije nego i pjjologa naro'da pripadu C z e r n i n u poslije njogovog jučeranjeg
velikog govora i gledišta, koja jo u njomu razvio. Sto ti govori ne doncse jeđinstvo u unutrašnjosti i mogućnost mira na zapadu, to je 8 toga, što se ti ciljevi u opšte ne mogu postići mudrošću i ćasnošću. ,,LokaIanzeiger“ o govoru. 4(b. Berlin, 25. januara. Raspravljajući o jučerašnjem govoru državnog kancelara u glavnom odboru parLamenta, piše ,,L o k a 1 a n zeiger“: Oovor dokazuje bistar duh i mirno držanje državnika, koga ne može ništa pokolebati. Grof Hertling nije prijatelj jakih izraza. O svojoj mirovnoj politici na istoku nije rekao skoro ništa novo. Poljsko pitanje irna da se riješi niedju Poljskom i obadvije carevine, a sudbina zapadnih pograničnih naroda Rusije u smislu prava samoodredjenja. Evakuacija ovih oblasti isključivo je naša stvar, pošto zapadne sile nijesu uvažile poziv za sudjelovanje na mirovnim pregovorima sa Rusijom. ,,Oermania“ piše: Kao što se vidi iz govora državnog kancelara, ne može carsfca vlada na to misliti, da stvara politiku, po pangermanskom receptu. Naša politika ua istoku nije mogla doduše još dati rezultata, ali nema povoda, da je napustimo. ■ .i ■ »-»-■» Austro-Ugarska Car i kralj Karlo u Budimpešti. Dr. \Vekerle u audiijencijt Kb. Budimpešta, 25. januara. Jutros je stigao ovamo car i kralj K a r 1 o. Medju gosipodom za doček na žeijezničkoj stanici raspitivalo je Njegcvo Veličanstvo . gradonačelnika dr. 13 a r c z y-ja potanko o pitanjima aprovizacije. Zatim se Njegovo Veiičanstvo uz oiduševljene usklike sakupljenog svijeta uputilo u dvor. U 8 sati prije podne primljeu je u audijenciju ministar predsjednik Wekerle. Rekonstrukcija ugarske vlade. Kb. Budimpešta, 25. januara. ,,H i r I a p“ tvrdi da je doznao, đa će se riješenje o rekonstrukciji kabineta izvršiti u petak i da če novi ministri u subotu položiti zakletvu. Po izvršenoj rekonstrukciji kabineta sazvaće se poslaničkš dom za 30. ili 31. januar. Tada će Wekerle predstaviti nov kabinet i držati programni govor. G r ofovi Apponyi i Andrassy kod vladara. Kb. Budimpešta, 25. Januara. Aud'ijencija Wekerieova trajala je jedan sat. Zatini su primijeni u audijenciju Apponyi i drugi ministri i najzađ Andrass^*,
Pokret za mir Pokret za mir u JitžnoJ Americi. (Naročlfl brzojav „Boosradskth Novtaa“.) Bern, 25. januara. ,,Temps“ javlja Iz Montevidea, da ]c Istovremcno u Argentini kao i u Uruguaya izbio pokret, da sc spriječi izvoz žita 1 stoke usavezne ratujuće države. Viade su sc pobrlnuie, da spriječe ovaj pokrct. Siuufeinci zahtjevaju pravo samoopredjeljenja za Irsku. (Naroćitl brzojav „BeogradsKth Novlca") Haag, 25. januara, ,,T i m e s“ javijaju: S i n u f e i nsk'a strauka izjavila je želju, da se pitanje o nezavlsnostl Irske podvrgne narodnom glasanju, u kom
sati. To treba čuti — treba se dati po« njihati od tlli čas slatkiii, inelodijoznih napjeva čas promišljenih, upravo filo* zofskili sastavaka. Publika prianja dašto uz ouc prve i uekako joj je žao, kad ju sklađatelj povuče u oue druge, koje opet ou voii. No nakon svili ovih. neobičnih uzbudjaja duševnih — već kađ se svi prvi put čuveni valovi poput Soče smire — ostuje još čovjeku u duši kao svjetao trag: plastika A!p!, život Soče, borba junačkih siuova sa toliko sinipatičnom pozadinom zavičajnih motiva I osječaja, u kcjitna se ogieda kompozitorova siavenska duša. DoIsta, Beograd može biti ponosan, što je prvi izveo ovu simfouiju, koja je kolo svoje siave istom započela. Ne bl li se simfonija ,,Soča“ uz mlađenačko a jednako railo i puno ,,Sijeme“ kao ! u* uspjeii Mozartov koncerat s virtuozora g. Ujheiy-cm, raogia ponoviti još koji put? Primite, g. urcduiče, izraz I f. d. Cis-
istorijski kalendar Na današnji dan, 26. jaauara 1823. godiae umro je u Berkeley-u siavni medicinar Edwanl Jenner (izg.: Džeuer), koji je zadužio čovječanstvo pronalaskora kaj,enilienja („pelcovanja") protiv taoginja. Jenaer se rodio 17. tnaja 1794. godine u B e r k eley-u (u gloucesterskora kraju). Prvo je praktično učio kod nekog hlrurga u Sudbury-u uedaleko od Bristola, a od 1770. godine učio je u Londonu medicinske nanke, pa je po svr&enin nau-
kama otpočeo praksu kao hirurg u rodaom mjestu. Zainteresovan tvrdjenjem neke seljauke, koja ga je uvjeravala, da niaja od kravljih boginja može da sačuva čovjeka od Ijuđskili boginja, Jenner sc sav posvetio proučavanju toga pitanja, pa je 1796. godine izvršio prvo kalemljenje, koje je po« kazalo tačnost njegovc pretpostavke. Zatim je potanko iznio svoj pronalazak u djelu ,,Au iuquiry iuto the causes und effects of the co\v-pox, or variolae vaccinae" („Ispitivanja o uzrocima i posljedicama kravljili boginja, Oi kalemljenjc bogiaja"). Olas o niegovom pronalasku ubrzo se pronio širom cije* le Evrope. O Jennerovom radu bilo je već lanjske godinc jednom prilikom u našem Iistu opširno govora (v. podlistak „Kalemljenje boginja“ o „Eleo* gradskim No\inama“ br. 58. od 1. marta 1917. godine). Jenner je izabran sa predsjednika drnštva, koje je u ujegovu čast prozvato ,,Royal Jenneriau Society“. U posijednjim godinama svo« ga života naizmjenično je živio u rod* nom miestu Berkelejm 1 o Chdtenha* mu. Od ostaiih djela. što ih je izdao o svom pronalaskn. pominjemo još: .T'uther observatious on. the, variotee vaccinae or cow-pox“ CJ'iova opažanja o kalemljenju boginja ili kravijtm boginjama“), „Contumation of facts and observatlons on tbe cow-pox“ (JNove činjenice f opažanja o kravijim boginjama"). Na iondonsfcom trafalgarskom trgn (Trafalgar Square) podignut je spomenik Jenneru. — 26. januara 1855. godlnc prlstupila je kraRevina Sardinlja (koja je 1861. godine proširena n današnju kraljevinu Italiju) u toku krfm-