Bitef

ne Ы postojao и dein napisanom za neki obicni koncert. S druge stronę, bez obzira na to što sam i ranije koristio horske sastave, ova opera mi je prulila priliku da stvarno radim sa jednim vokalnim ansamblom. Sa ovih nekoliko redora, ne bih mogao da obuhvatim sve ideje i transformacije koję je ñas zajednički rad pokrenuo. Pa ipak, и trenutku kada se pripremamo za premijeru и Avinjonu, verujem da ce sve to naci odraza и entuzijazmu sa kojim pristupamo, konačno, našim prvim predstavama. Robert Wilson je svoja delà uvek nazivao »operama«. Ovo bi zvučalo normalno za jednog Italijana, posto na njegovom jeziku reč opera može da znači i pozoriŠni komad. Međutim, Wilson je Amerikanac, a na engleskom opera podrazumeva lirsko délo и kojem muzički deo igra glavnu ulogu. Sve do donas muzika nije igrała dominantnu ulogu и njegovim komadima. Koristio je, doduŠe, muzičke sekvence nekih kompoütora, čime je ponekad postizao skoro magične efekte (mislim posebno na »Pie Jesu« iz rekvijema Faurća, snimljenog na magnetofonsku traku, koji se čuje za vreme prikazivanja »Život i doba Josifa Staljina«), Izbor muzike u drugim komadima bio je monje srećan, a cesto muzike uopšte nije ni bilo. »Ajnśtajn na plaži« nije opera и kojoj se čuju profesionalni pevači kako prelaze sa recitativa na arije, kao и većini »modernih« opera, Međutim, muzika ovog novog komada traje neprekidno pet sań. Osim toga, R. Wilson je tom prilikom prvi put saradivao sa jednim poznatim kompozitorom. Pre dve godine, kada se prvi put govorilo о ovom projektu, mnogi su se pitoli da li je ovakva saradnja uopšte moguća. R. Wilson bio je, pre svega, poznat kao kreator neodređenih scenskih prizora i nadrealisückih vizija, и kojima racionalna misao i redosled događaja ustupaju mesto isključivo logici sna. Karakterisüke muzike Phila Classa lele и zvučnim modulacijama, kratkim i statičnim, koję on kombinuje na više nacina. Ako je R. Wilson slikar podsvesü, Glass se może smatrań za istrajnog branioca muzičke linearnosti. Medutim, ovo poredenje je pogreśno, jer je zasnovano na Šematizaciji delà P. Classa. U stvari, kompozicije Classa, u izvesnoj meri, potiču od istočnjačke muzike, iako su pod očiglednim uńcajem svih savremenih pravaca umetnosti hipmze. Poslednjih godina nije ga toliko privlacila sama struktura muzike koliko njena » prisutnost « i zvuk kao takav. Povremeno, dolazi do spajanja ujednačenog ritma i harmonije, kada slušalac moze da se prepusti svojoj masti, Hi da prań ovaj kompleksni i neprekidni tok. Dok se и prizorima R. Wilsona jasno vidi mnostvo sitnih detalja, podvućenih naglim dramańćnim pokretima, u muzici. P. Classa, pod maskom mira, krije se velika i raznolika aktivnost. Kao što vizuelni metod Boba Wilsona odaje ono íto bi se moglo nazvati nemom muzikalnosću, sazdanoj od oblika i kontrapunktova muzika Classa тек sadrži elemente teatralnosti, kao i sve dramatićnije sukobe, naročito и njegovim poslednjim kompozicijama (nedoterane modulacije harmonije, istrzani hromatizam, itd...), тек prisutne и instrumentalnim i horskim delima, koje je pisao za eksperimentalnu pozorišnu grupu »Mabou Mines«. »Ajnštajn na plazi« nije opera и konvencionalnom smislu te reci, íto ne znači da je treba isključiti iz tog oblika muzičkih

delà; pre bi se moglo reči, da za pojam » opere « treba nači druga definiciju. (Johan Rockwell, muzicki kriticar Njujork Tajmsa) tOd 1965. godine Robert Wilson i ucenik Paola Solería, aneo je elemente umetnosti povezane sa arhitekturom. Prvi od njegovih Njujorku; docnije će taj komad biti uključen u jedno vece délo: »Život i doba Sigmunda Frojda«, prikazano na Muzickoj akademiji Bruklina. Godine 1970. Wilsona su pozvali da radi sa univerzitetskim pozoristem и Ajovi. Tamo on sívara »Pogled gluvog«, koji je docnije prikazivan na Muzickoj akademiji Bruklina, kao i prilikom duge turneje po Evropi: Nansi, Rim i Pariz, gde su priredbe odrzavane и neradnim danima tokom sest nedelja. Wilsona pozivaju, 1972, и Teatar Nacija, na Jesenji festival и Parizu i na Festival Shiraz-Persepolis. Iz ove poslednje pósete rada se »Ka Mountain and Curar dénia Terrace: a Story about a Family and Some People Changing « predstava koja traje 7 dana pod otvorenim nebom na Haft Tan Mountain и Širazu, kao i » Uvertira «, sa trajanjem od 24 sata neprekidnog prikazivanja и Opéra Comic, и Parizu. Po svom povratku, 1973, Wilson prikazuje dvanaestočasovnu predstavu »Život i doba Josifa Staljina«, и Detny Theater и Kopenhagenu, na bruklinskoj Muzickoj akademiji i и Gradskom pozoristu и San Paolo. Me du najnovijim delima Wilsona nalazi se i »Pismo kraljici Viktoriji«, prikazano 1974. u Spoletu, Parizu, Beogradu i jos deset evropskih gradova, kao i na Brodveju, sa ograničenim brojem predstava. Dalje siede: »The / Value od Man«, délo stvoreno specijalno za prikazivanje na Muzickoj akademiji Bruklina, i jedno manje delo: »DIA LOG « razgovor sa Robertom Wilsonom i Christopherom Knowles, prikazano u Iranu i u Kennedy Center. Medu nagradama koję je dobio Wilson nalaze se: »Drama Desk Award«, za režiju komada »Pogled gluvog«; Specijalna pohvala » OBIE «, za režiju » Život i doba Josifa Staljina« i kandidatura »Tony«, za najbolju partitura i liriku »Pismo kraljice Viktorije«. jr Philip Glass je roden u Baltimoru ff ÊfS QÇ* Werdend. Щ/ í3 Svoju muzičku karijeru poce oje kao flautista na konzervatorijumu и Peabody, slobodnu umetnost je studirao na Čikaškom univerzitetu, a komponovanje и muzičkoj školi Juilliard. 1964. dobija stipendiju Fulbright za studije и Francuskoj, gde radi sa Nadiom Boulanger.