Bitef

nevolja zbog paměti Stvaralački razvoj autora »Nevolje zbog paměti« bio je rano prekinut njegovom nasilnom smrču и Persiji, 1829, g de je kao ruski poslanik u Teheranu bio abijen od strane verski fanatìzovane gomile. Ali posle tog tragiČnog događaja Gribojedovljev lik oživljen je u sećanju i svesti potomstva, и generacijama koje su doladle iza njega. Prošle godine, navršila se 130 godišnjica otkako je njegovo genij alno deio и rukopisním primercima počelo da kruži medu Čitalačkom publikom i da vrši svoju veliku kulturnu ulogu. Savremeni čitaoci i kasnija pozorišna publika dočekali su »Nevolju zbog paměti« kao umetničko otkrovenje, diveči se uvek živoj vrednosti piščevih seníenca, kao i dalekosežnosti njegovog gledanja na stvari i Ijude. U doba Bjelinskog, и kružocima naprednih intelektualaca, Ijudi su ovu komediju učili napamet, a snagu piščevog lirskog oduševljenja oselili su и mladosti Her cen i Dobroljubov. Otkako se pojavila, ona je doživ eia preko dve statine izdanja; i dosad, još uvek sveža, ona se održava na repertoáru mnogih pozorišta, a čitav niz velikih ruskih glumaca stekao je slávu glumeči и njoj. Uobičajen epitet za nju kóji možda sada zvučí i nešto banalno, jesle da je to deio besmrtno. A šta je to što daje íoj komediji pravo na takvo visoko priznanje, na život и vekovima ? Sažet i precizan odgovor na ovo pitanje daje o dl i čni poznavalac Gribojedovljevog stvaranja, N. K. Piksanov, kóji kaze da su glavne odlike ovog genijalnog dela » živost, svežina, originálnost jezika; zvučnost, gipkost, snaga, lepota i raznovrsnost ritmava jampskog stihá; zatím, soční, plastični, puni života, karakteristični i tipični likovi; široki obuhvat slike svakodnevnog života; składna, laka i čvrsta kompozicija; energična dinamika scenske raduje, humor i satira i topao lirizam pišcev«. Pored ovog třeba da se istakne još i društveni značaj komedije koja je odgovarala raspoloženju naprednih Ijudi dvadesetih godina prošloga stoleća u Rusij i (pa i и Evropi), udarala na despotizam, birokratiju i ropstvo, propovedala oslobodenje čoveka, i bila prožeta najhumanijim idejama svaga vremena. Šta je bitno za istorijski trenutak и ruskom politiekam i drušívenom životu kóji Gribo jedov ilustruje и svorné dělu? Prvá četvríina devetnaestog veka, koju и Evropi karakteriše hudenje slobodarske misii, obeležena je и zvaničnoj Rusiji jakim uticajem reakcionarnih snaga. Osnova društvenog poretka bilo je kmetstvo, državnu upravu vodili su plemiči i spahije; administraciju podmitljivi činovnici;

general Arakčejev, glavni komandant »vojnih naselja«, smišljao je kako da přetvoři celu zemlju и vojnički logor; carska cenzura dolazila je do apsurda и revnosnoj težnji da uguši slobo dnu mi sao; oružane snage Rusi je bile su spremne da priteknu и pomoč straním zemljama radi ugušivanja revolucionarnih pokreta. Samovolja vlade, činovnika i spahija, uporedo sa neprosvečenoŠču i siromaštvom naroda, izazivala je negodovanje slobodoumnih Ijudi iz redova plemstva. Mnogi inteligentni oficiri, kóji su za vřeme rata 1812 godine boravili и Evropi, viděli su koliko je njihova otadzbìna zaostala politiČki, ekonomski i kulturno iza Zapada. Nezadovoljstvo naprednih elemenaía и ruskom društvu došlo je do izraza и organizovanju tajnih političkih dr ustav a, kóji su se 14 decembra 1825 godine otvorem uhvatila и koštac sa apsolutističkim reżimom. Učesnici ustanka, dekabristi, bili su prvi revolucionáři plemiči, malobrojni, nepovezani s národním masama, ali, po Lenjinovim recima, oni su probudili potonje generacije. Večim delom to su mládi oficiri, plemenití i obrazovaní Ijudi, kojí su iz najčistijih pobuda želeli da budu korisni svojoj zemlji, i duboko se bunili protiv svakog oblika i vida društvene nepravdě na koje su njihovi očevi gledali potpuno ravno dusno. Gribojedov, jedan od najobrazovanijih i najkulturnijih Ijudi svoga doba, bio je veoma napredan po svojim shvatanjima i lično blizak mnogim dekabristima, a nalazio se i и tesnom prijateljstvu sa piscima revolucionarima A. Bestuževom, A. Odojevskim i V. Kihelbekerom. Kao što je poznato, Nikola I svirepo se obračunavao sa ustanicima : petorica voda bili su obešeni, a vise od stotinu plemiča-oficira prognano je и Sibiř. Godine 1826 na Kavkazu je uhapšen i Gribojedov, doveden и Petrograd i ispitivan od strane čuvene Istražne komisije. Pisae je odbio na saslušanju da je formalno pripadao tajnim organìzacijama (a to su potvrdili i dekabristi za vřeme ¡strage), ali je priznao da su mu bile poznáte íežnje i politiČki ciljevi dekabrista, i nije krio da je slagao sa mnogim njihovim idejama, samo je sumnjao и mogućnost njihovog os tv ar enja и ondašnjoj Rusiji. Pošto se nije mogio dokazati da je Gribojedov bio clan organizacije, puštěn je ispod suđenja. Komedija »Nevolja zbog paměti « i dekabristi těsno su povezani, i teško je zamislìtì jedno bez drugog. Ideološko raspolozenje plemiča revolucionara uticalo je na sadržinu dela, a ovo je и živim umetničkim slikama istinito izražavalo suštinu pokreta. Mada je nadživela svoju epohu, komedija je s njome organski spojena. Borbu koju su dekabristi povelí na politiekam polju, Gribojedov je sa ne manje uspeha otpočeo na književnom. Kao metu svojih satiričnih napada uzeo je iste pojave koje su i dekabristi smaírali za največe zlo: ropskipoložaj seljaka-kmetova, birokratiju, tupi reakcionarni militarizam, gaženje Ijudskog dostojanstva, neprosvečenosí, zaostalost. Pojedini članovi tajnih organizacija upoznali su se sa komedijom, razume se и rukopisu, još 1824—25 godine. Dekabrist Beljajev и svojim uspomenarna navodí da če komedija išla od ruke do гике, a reci Čackog o tome kako spahije prodajů pojedine članove seljačkih parodica dovodile su ljude и jarost. Dekabrist Zavališin kaze da su