Bitef

članovi društva и Retrograda prepisivali komediju po diktátu da bi posle siřili kopije и unutrašnjosti. Živé slike, borbeno raspoloženje, duhovitost, smělost i snaga izraza uzbudivali su patriotski raspoložene Ijude. Tako je Gribojedovljevo dělo, pored slobodoumnih pesama Puškinovih i revolucionarnih poema Riljejeva, postalo » poetska deklaracija dekabrizma, njegov umetnički dokument«. Savremenici su osetili estetsku, kulturnu i društvenu vrednost Gribojedovljeva děla. Potonjim kritičarima, a naročito пата, и istorijskoj retrospektivi, još jasnija je veza izmedu osnovnog smera i tona komedije i ideologije i raspoloženja najboljih Ijudi dvadesetih godina prošlog stoleča u Rusiji. Za nas » Nevolja zbog paměti« zvučí sada kao odjek daleke bitke. Као и žiji, sabrao je pisac-narodoljubac i rodoljub sve nakazne strane moskovskog plemstva onog doba, sve društvene bolesti svaga vremena, slabosti sredine kojoj je i sam pripadao, i и nezaboravnoj siici, snažnoj kao i sam život, izvrgao je potsmehu ne samo pojedine ličnosti več i citava celinu, sistem, politički i socijalni poredak. U ruskoj književnosti su se i pre Gribojedova cule note protesta i kritike (kod Radiščeva и »Puto vanju iz Peter bur ga u Moskvu«, kod Puškina и njegovom smelom » Selu «), ali nikąd i nigde toliko zgusnuto, usretsređeno s tolikim odusevljenjem i žarom izraza. Savremenik prve plemićke faze revolucionarnog pokreta и Rusiji, Gribojedov pomaže time jačanje slobodarskih ideja i težnji svoga vremena. Ostřím potezima satirickog dieta, prikazujući suštinu socijalnog uređenja onog doba, pisae postavlja problem : može li takvo društvo da postoji na tim temeljima i da uz to još igra vodeću ulogu и zemljì? Sta glavnì junak komedije, Cacki, otkriva и toj sredini? Neprosvećenost, mržnju prema obrazovanju, zastarele nazadne pojmové, spletke, strah od slobodě; zatim, birokratizam, mesto služenja narodu ugađanje pretpostavljenim, shvatanje službenog položaja kao lične privilegije; erte ropskog života seljaka-kmetova, koje spahije prodajů ili zamenjuju za lovačke pse, dakle otsustvo švih Ijudskih i gradanskih prava и nižim slojevima; apoteoza soldateske, vojničku grubost i zatucanost, karijerizam, trku za cinovima и vojnoj službi i tendenciju da se cela javnost potčini vojnoj disciplini, da Volterà zameni narednik; i najzad, zanemarivanje svojeg, nacionalnog, i površno usvajanje spoljnih strana zapadne civilizacije, galomaniju, od koje je bolovaio rusko društvo и početku devetnaestog veka. Članovi famusovske sredine teze niskim sebičnim ciljevima. Tamo se čovek ne ceni po paměti, niti plemenitosti, več prema položaju и službi, činu, i manju i vezama. Život je и tome krugu prażan, sadržina su mu baiavi, obilní ručkoví, kartanje, ogovaranja, praznoverice. Ideal je tim ljudima prošlost, tradieija, ugledanje na očeve i dedove koji su probijali put ká bogatstvu, položaju i počastima dodvorivanjem, ulizivanjem, savijanjem kičme. Famusov i Skalozub boje se kao vatře пайке, prosvete, svake nove, sveze misii, smatraju da su knjige velìko zlo, da ih sve treba pokupitì i spaliti. U komediji se na svakom koraku čuju odjed ondašnjih društvenih zbivanja, и tom smislu ona je puna živé stvarnosti; tu su govori o lankasterskoj metodi nastave и

školama, koju bi želeli da sprovedu dekabristi; о peírogradskom pedagoškom institutu, и коте, po rečima kneginje Gugouhovske, profesovi Sire ateîzam; o svetu za prosvetu i nauku koji progoni književnike i slobodnu misao; 0 organizacìji karbonara, о kojìma su и ondašnjim moskovskim s alónima kružile citare legende; zatim debate о pretstavničkim domovima (»категата«), o sudu s učešćem porote, o Bajronu, i mnogim drugim, u to vřeme aktuelnim, stvarima. Živa veza sa stvarnošču je samo pojačavala uticaj komedije, činila ju je aktuelnijom, pa zato nije nikakvo čudo što su čitaoci prve polovině devetnaestog veka, počev od dekabristá, shvatili ovu borbenu i smela satiru kao izraz svojih ciljeva, raspoloženja i zadataka. Komedija je bila završena 1824 godine, i otada se njen tekst, kao agitaciono dělo, počelo da siri и rukopisním kopijama medu naprednom inteligencijom. Gribojedov je uspeo da stampa za života samo manji deo, i to и odlomcima. Prvi put komedija je objavijena и celìnì, ali dosta osakačena cenzurom, četiri godine posle piščeve smrti (1833), i tek je 1862 ugledala svět и celini. Pretstavnik novih Ijudi, progresivnih ideja i raspoloženja и komediji je Čacki. V suprotnom ideološkom logom su Farnusov i njegove prisíalice. Sadržinu komedije čini živa barba izmedu ta dva tabora kojoj još veci dramski akcent pruža Ijubavni bol Čackog. Radnja se razvija и dva plana: društvenom i ličnom. Najviši moment ideološke barbe podudara se sa najtežim doživljajima и ličnom životu junákovu, te se tako obe Hnije približuju, pojačavajuči jedna drugu, i završavaju se posle oštrog sukoba raskidom Čackog sa socijalnom sredinom. V duševním patnjama glavnog junaka, koji ni kod koga ne nalazi razumevanja, suština je komedije i objašnjenje njenog naslova. Gribojedov slika i tipične stare likove plemičke Moskvě, daje veliku fresku naravi. Svaka od njegovih ličnosti ima svoje osobine, svoj naročiti izraz, svoj jezik. U isto vřeme one irnaju nešto zajedničko zbog svog odnosa prema Cackom 1 njegovim idejama, jer svi pripadaju sredini za koju je mržnja prema svému novom karakteristiČna. Nasuprot uticajnoj i kornpaktnoj grupi reakcionara и komediji stoji Čacki, miad čovek novih shvatanja, iníeligenían i obrazován. Mada je poreklom piemie, njegove misii, osečanja i postupci su и oštroj suprotnosîi sa naravima, običajima i načinom života famusovskog društva, и коте njegova pojara deluje kao struja čistog vazduha и zagušljivoj sobi. Čacki neštedimice napada, ismeva i negira osnově na kojirna počiva staro birokratsko posedničko društvo prestonice. On žigoše prazninu i banalnost životarenja famusovske Moskvě, sa negodovanjem govori o karijerizmu, ugadanju, nečovečnosti, kultu činova. S naročitim žarom obara se na žalosno površno podražavanje strancima, koje se onda smatralo kao znak Dimenasti, i na kmetstvo kao bazu i temelj ne samo bezbrižnog života nego i društvenog sistema и celini. U oblíku koji su dopuštale cenzurne prilike onoga doba, Čacki izražava najnaprednije ideje i směrově članova revolucionarnih organizacija dekabristá. Njegove simpatije su na strani novih načela i novih Ijudi; on se zalaže za slobodu mišljenja, za poštenu i předánu službu otadžbini