Bitef

sto je kugla? Kugla je ozbiljna i kitnjasta Kugla je oskudna Kugla pametno koketira s kicem Kugla mijenja prostor Kugla se bovi zatecenim prostorom Kugla otkriva samo cu kockastih naselja Kugla pronalazì slike, simbole i price koji bi bili zalogom zajedr.istva Kugla iznuduje vainosi onoj vec gotovo zaboravljenoj siici kada Fred Astaire stepa bljestavim podijem, a sustave Ijepotice padaju poput vodopada Kugla su Ijudi koji se bave proizvodnjom predmeta, ugodaja ì akcija i otkrivaju drugacije kretanje и susret Kugla otkriva velìko popriste и zadahu kelja i pokretu ruke Kugla brani dejstvo maste i zivota naspram agresivnosti i samoce

mekani brodovi Mekani brodovi su dogadanja koja pokazuju kako ljudi zive и kucama mijenjaju okolis ljupko se kr ecu ulicom dovode velikog gusterà bude оci i usi i sve

preporucena

ptica iz mekane \boce™ e,at I nesporazuma oko Kugle jest и teskoci da se razumije ono najjednostavnije. Zamah iz kojeg se otisnula. Kugla-glumiste pokusava za ovo vrijeme, za nas danasnje, pa

tako svagda i za sehe, osvojiti prostor kazalista, ne и nekoj rubnoj, dopunskoj provedbi, nego и cjelini raspolozivih mogucnosti. Osvojiti, nenadoknadivoscu svaga zivotnoga habitusa, prostor vazda pretpostavljiva totaliteta zestine (koji se, prostor, logikom proizvodnog pogona, и kazalista otprve razvidjuje sociologijskom markacijom). Kugla-glumiste nije avangardno, pokusno, eksperimentalno kazaliste. Ono nije puka zavjera odabranih. Kugla ne skriva nikakvih tajni. (Osim onih nekoliko sasvim jednostavnih.) Ne prodaje crnu magiju, misticnu abrakadabru, neponjatna cudesa. Kugla nije poduzece za trgovinu sarenim vatrometnim articokama tehnicke domisljenosti. Kugla nije poligon kojim baraci pjesnik-prokletnik. Ta vrsta individualnog terora, koja se и teatru zakriva predodzbama о potrebi i nuznosti p (d)okazivanja izuzetnog individualnog talenta, genijalnosti i si. rezisera, glumaca, scenografo i si., ovdje bi, pronicno, bila nesklapna. Kugla hi biti kazalistem. Gledatelji Kuglinih predstava najcesce upotrebljavaju rijeci; san i cudo. Ipak, пета nikakve osnove za tvrdnju о metafizickom sindromu и zasnivacâ tih predstava. Ono najcudesnije и Kuglinim predstavama jest da su one od ovoga svijeta. Ni od kojeg drugog. Sva naklapanja о Kuglinoj toboznjoj egzoticnosti lagano je prozrijeti kao nevjeste makinacije agresivnih klopotavih sablasti kostura cmovnistva. Onoga koje perpetuira svoju nedogodovljivu smrt и svakodnevnu, suvremenu nam, kazalisnu produkciju, и taj niz bezocno nastalih i slijepih celofanskih artefakata industrije zabave te, jos pogubnije (s razloga zamagljivanja situacije), oglodavanja vec davno ispraznjenih obrazaca tzv. kulturnog nasljeda. Cinovnistva koje unaprijed, sigurnosno, zatomljuje okvir svake mogucnosti duhovne, i uopce bilo kakve ljudske relevancije teatra. S druge pak strane, predodzba о egzoticnosti onoga Sto Kugla ostvaruje svjedoci, pomato katastroficno сак, о odistinskoj egzoticnosti, pateticno i staromodno receno, stvarnoga zivota, svaga onoga sto nam uopce omoguéuje da zivimo i da zivotu pripisujemo i nesto od buducnosti, svega onoga, и jednu rijec, po сети i s obzirom na sto kazaliste postojx. Cinovniku и пата sve sto pripada zivotu koji se ne odreduje i ne naplacuje (uzitkom, novcem, smrcu) odise egzoticnoscu. U ovom tekstu, razabire se, mnogo je negativnih odredenja. Nije li i to svjedodzbom о Kuglinoj pripadnosti, bitnoj, ovom vremenu. U drukcijim vremenima, na pr. proslim, teatar se razaznavao и jasnijim modusima. Dogotovljen pathos, locirana dosjetka, sabrana doslovnost jezika. Zanrovi. Razgovor о sudbi. Smijeh. Zaoka, kritika. Razne jednadzbe unutar jednog vec unaprijed stojeceg rasporeda. E. g. : raspojasanost commedie dell'arte, izravnost recenice puckog teatra pripadaju, tu su stvari najocitije, jednom utemeljenijem vremenu, covjeku jedne prozracnije gustoce. Dvojbenost covjekova polozaja (izvan svih jeftinih upitnika, Hi pak mozda nikako izvan njih), isceznuce ljudske sudbine et о jedne od koordinata и kojoj se misti о nas ent