Bitef

tamnoplava svilena marama, obrubljena zutom trakom, oblikuje se na pozornici и vidu kupe, i gledaoci shvate da to simbolise brezuljak sa koga su Francuzi napali Austrijance. A onda Hàry Jdnos ulazi и bitku. Par ispitivackih ociju i ogroman sesir pomaljaju se iznad vrha brezuljka. Dovoljan je letimican pogled da bi se prepoznao Napoleon; i tek kad se cela glava pomoli iznad brezuljka, postajete svesni da taj kupasti brezuljak nije bio nista drugo nego mundir samog Napoleona. Kad Imperator pretrpi poraz, veliki sesir se otvara i iz njegove postare izlazni majusni Napoleon, da bi se videlo kako je postao sitan posle izgubljene bitke. Pozoriste lutaka prilazi tradicionalnom obliku i preispituje pozorisne klisee. Husari izvode pies и sceni regrutovanja tako kao da su hrabri, ali nenadareni plesaci. Postrojeni su na prednjem planu pozornice, i njihova igra pocinje. Pies se sastoji od sve visih i visih skokova, dok и jednom trenutku svi muskarci ne zastanu iznenada u vazduhu sa suzama и ocima, ismejavajuci na taj nacin konvencionalne predstave i lazne iluzije koje emotivne gledaoce nagone na suze dok posmatraju madarske husare. Ironija je и tome sto je madarski husar и stvari husar koji, kad igra, prkosi zakonima gravitacije; po svom nahodenju, oni mogu cak i da savladaju privlacnu silu Zemlje. Cilj pozorista lutaka je da utice na podsvest gledalaca, а kod odraslih pokusava da probudi detinjstvo, koje svako nosi и sebi. Làszló Moholy-Nagy pise: »Osposobljenost za pojedine sektore naseg zivota je neophodna, ali ona ne sme da do vede do degeneracije coveka, vec da posluzi usavrsavanju njegovog tehnickog znanja. Ovo usavrsavanje mora da mu pomogne da nade put ka individualnosti, koja ce omoguciti njegov svestrani razvoj kao organskog delà zajednice: covek mora da postane snazno, otvoreno i srecno bice, onakvo kakvo je bilo и svom detinjstvu«. Zadatak modernog pozorista Linija razvoja, koju je usvojilo budimpestansko pozoriste lutaka, ocigledno je и vezi sa razvojem internacìonalnog pozorista. Po svemu sudeci, pozoriste 20. veka vec je iskoristilo svaku mogucnost i eksperimentisalo sa svim varìjantama i promenama. Orto je odbacilo komad sa fabulom. Odbacilo je i govor kao sredstvo komunìkacija ì vratilo и zivot izvodenje zasnovano na pokretu i gestikulaciji, kako bi se uspostavio kontakt izmedu pozornice i publike. Eksperimentisalo se sa svim mogucnostima postojecih politickih grupacija, pocevsi od usmenih novina; prilikorn ìzvodenja se koristilo filmskìm projekcijama, titlovanjem filmava ì tekstova sa plakata, a sve to da bi se razotkrio politichi bombasti nacin izrazavanja, koji treba da zameni umetnost. I, na kraju, ovo novo pozoriste napustilo je zidove burzoaskog teatra i presepio se и hang are; izbilo je i na alice, pravilo buku и podzemnoj zeleznici i pratilo prolaznìke и stopu. Njegovi protagonisti isti su svuda gde svet zivì: и trgovacka sredista i na saohracajne raskrsnice, vracajuci pozoriste и javne parkove i na javne puteve, priredujuci tu i tamo poneki skec и trajanju po nekoliko minuta usred bucnog saobracaja. Pozorisna revolucija pocetkom veka banula je u Evropu zahvaljujuci amaterima : u Parizu André Antoine,

sluzbenik и plinarì; и Moskvi Konstantin Stanislavski, trgovacki sin; и Budimpesti nekoliko mstavnika slobodnih umetnosti, na primer György Lukdcs, Marceli Benedek i drugi. Za vreme dubokih socijalnih promena 1960. godine, cesto se desavalo da su do tada nepriznati slikari i odbaceni glumci izbìjalì na celo branilaca novog teatra. Koncem 19. veka pozorisni repertoar se uglavnom zasnivao na literaturi. Tako je bilo и moskovskom Hudozestvenom teatru, pariskom Théâtre Libre, berlinskom Deutsches Theater i budimpestanskom Thalia Theatre, a imena autora, koja su stajala na plakatima, bila su Ibsen, Cehov, Gorki, Hauptmann, Strindberg. U nose doba pozoriste svoj prepared duguje umetnosti, i to jednostavno zbog toga sto umetnost пета strogo definisano mesto и svom svetu. Nema za takvo pozoriste finansijera niti mecene koji ce pokrivati troskove njegovog eksperimentisanja. Tako i slikarstvo, koje nije vise zatvoreno medu zidove dvorca ili kuca, nece pruzatì zadovoljstvo samo ogranicenom broju ljudi. Slikari traze drugacije i slobodnije polje rada, Oni ce polako osvajati novo polje rada i iskoristice sve prednostì koje im gruza njihova grana umetnosti da bi se oslobodili svoje prvobitne duznosti da imitiraju prirodu. Slikari i skulptori ìzrazavace se grimasama kao klovnovi. Njihova umetnicka delà bice stavljena и pokret i plesace balet. Njihove figure kretace se pod elektricnim osvetljenjem i и muzickoj harmoniji potrazice spas od usami jenosti. Po sie zavrsetka drugog svetskog rata vecina likovnih izlozbi vise je licita na neki eksperiment ìli zabavnu predstavu nego na pravi »vernissage«. U sklopu tih okolnosti, slikari i vajari danasnjice postaju i formalni atributi pozorista. Americki slikari prvi su iskoristili pozoriste ove vrste, nastavljajuci da dramatizuju svoje vizije sa figurinama koje se krecu i plesu. Cinjenica je, medutim, da je jos 1902. godme jedan orkestar, pod upravom Mahlera, vec » pratio « slikarska delà na izlozbi Art Nouveau и Веси. U inovatore treba ukljuciti Duchampa, pokret dadista i ciriski Cabaret Voltaire. Dadaizam je prvi raskinuo sa stafelajskim slikarstvom; relativnost и umetnickom delu manifestovaia se kod njih kao negiranje i, и krajnjoj linijii kao stalno kocenje slikarstva. Kad sam zavrsio studije, zvali su me da radim и pozorista lutaka. Ni posle dugih rasprava nismo mogli da se sporazumemo. Prepostali su mi da obaberem Hk lutke, ali su stalno ponavljali da taj Hk mora da ima »sunderasti izgled«. Bio sam prilicno zbunjen takvom definicijom. Nisam mogao da shvatim sta su mislili da postignu tim sunderom. AH, sunder je bio, izgleda, jedina stvar na svetu koja ih je interesovala. Mora se priznati da je, posle ogromnih drvenih lutaka, ova vrsta lakog i plasticnog materijala pruzala nove mogucnosti. Bez obzira na sve, pogled na svet, prikazan и vìdu spuzve, izgledao mi je pomalo lisen Perspektive. U meduvremenu, nesto drugo mi je postajalo jasno i nisam vise trazio literarnu formulaciju njihove umetnosti. Razumeo sam da su, pored svega toga, postojali razliciti perìodi и skulpturi. Proteklih dvadeset godina mermer i bronza su dominirali и madarskom vajarstvu. Svecani i pompeznì spomenici, izradeni od ovih materijala, zracili su sarnozadovoljstvom. Cak su i statue napravljene od masti po