Bitef

Studio Hinderik Onaj ко zeli da stvara pozorište mora najpre da izmisli praznu pozornicu, izgura s nje sve leševe i izriba je lizolom. Ostalo je ćutanje. Negde око 1960. godine osamnaestogodišnji Hinderik de Groot napisao je priču Čun (Punt). Ona nikad nije završena, pa znači ni objavljena, ali sačuvao se jedan vredan citât u коте je opisan pločnik: Četvorouglovi su isklesani simetrično. Brazde su trougaone. Rovovi za male, šuplje, obrnute trouglove. Svakih 30 centimetara skreću udesno. U to se vreme de Groot dosta bavio književnošću. Iz stampe su izašle njegove knjige za decu i zbirka poezije. Istovremeno se bavio i pravljenjem kolaźa i vajarstvom. Mnogo kasnije upoznao je lutkara Jana Nelissena i marioneticara Feike Boschmaa, tada

neprikosnovene majstore svog posła. Pomažući im u radu, upoznao je zakone pokreta. Učio je brzo i žudno. pa je, kad ga je Boschma posavetovao da osnuje sopstvenu trupu, stvorio praznu pozornicu. To se zbiin 1967. godine u Betsu, gradiću na seven! Holandije. Polako ali sigurno počeo je da puni tu pozomicu lutkama, predmetima, glumcima, rukovaocima, odnosno pokretom. Svoj poduhvat nazvao je Popstudio Hinderik. Od 27. maja 1967. godine Popstudio je pripremio 22 predstave za decu i odrasle i bitno izmenio (Stavo holandsko lutkarsko pozorište. Ne zanima me lutkarstvo, zanima me pozorište, kaže Hinderik de Groot. О sebi piše: Trudio sam se da koristim materijale koji u ono vreme nisu upotrebljavani (u početku naročito pomoću nadrealističkih prizora - S. К.), i to sve и dosta ekstremnom obliku. Moj izvodatki stil brzo je korenito skrenuo sa prvobitnog oblika. U vidu bitnog sosto jka, uveo sam prostor kao takav. Prostor je postao pozorište, a lutkarska pozornica se pretvorila и dekor. Izvođači su s oklevanjem poieli da izlaze na pozornicu i tako udahnuli novu dimenziju: figure и

pravo j velitini kője je izvođač navlačio na sebe i preobražavao se na taj nácin u predmet. Tako sam raskinuo sa tradicionalnim obrascima lutkarstva i ostvario nadrealistićke pozoriśne predstave koję Ы se gotovo mogle označiti kao psihodrame. Naredni revolucionarni korák usledio je kad je u svojim predstavama de Groot počeo da koristi i druge izvođače. Istina, uvek je bilo lutkara koji su katkad koristili pomoćnike, ali u holandskom lutkarskom pozorištu do tada se još nikąd nije dogodilo da se na pozornici nade pet-śest osoba. De Groot je brzo uvideo tu novinu, koją je dostigla vrhunac u predstavi Ljuske (Schillen), uradenoj u saradnji sa Poppentheater Kollektief. Popstudio Hinderik je prokrčio put na novu teritoriju, Njegov uticaj se uočava u svim lutkarskim družinama kője su u meduvremenu nastale. Táj je uticaj cesto sasvim očigledan, ali čak i u predstavama za kője se čini da siede sasvim drugačije pretpostavke, zapaža se jedna činjenica: današnji visok domet lutkarskog pozorišta u Holandiji nikad ne bi bio dosegnut da nije bilo ogleda Popstudija.

studio hinderik amsterdam holandija hinderik de groot: pločnik (stoeprand) rezija: hinderik de groot niuzika: warner van es scenografija: michel ramuz učestvuju: henk van loenen krishna borgers magda corsten

Jasno je da ogledi ne eine umetnost. lako se sa stanovišta istorije umetnosti veliki novatori cesto smatraju i velikim umetnicima, važno je šta se radi sa novinama, sa ogledima, kako se primenjuju u umetnosti, Najčešće se to dogodi kasnije i zahvaljujuéi nekim drugim ljudima. Najveée dostignuée Hinderika de Groota je u tome sto je taj zadatak preuzeo na sebe. Svoj cilj je 1980. godine postavio na sledeći način: Eksperimenti nisu cilj sami sebi, vet samo priprema za dobru pozorišnu predstavu, u kojima sadrîaj i kompozicija imaju istu vrednost. A sadržaj? Tema je uvek ista; uzvišena, svakodnevna pitanja Ljubavi i Smrti, s jedne strane, i Samoće s druge strane, jer je ona zauvek vezana i za jedno i za drugo. One prešecaju naše živote ne obazirući se na to ko ima pravo prvenstva. Ljubav i Smrt nalaze se jedna pored druge čak i na prvim praistorijskim peéinskim crtežima. To su večne teme; već sam spornen jedne od njih može da pokvari apetit, a njihovo umetničko prikazivanje da životu dà prolazno znaienje. Zbog toga se umetnost uvek bavi istim pitanjima.

PLOCNIK

61

I3ITI=I=