Bitef

dan ogroman betonski blok četvrtastog oblika. U tom bloku nalazio se magnetofon kóji je stalno vrteo snimak krika. Stanete tako pred tu betonsku kocku i kážete sebi Koja gomila gluposti, ništa se ne čuje. Ali što duže stojíte pred tim blokom, tim vas više opčinjava. Posle dva sata čini vam se da zaista čujete taj tiečujni krik. - Povremeno pravíte upade u drámu i operu. Da li vam posle toga ne nedostaju reči i jezik kao sredstvo umetničkog izražavanja? - Ja to ne doživljavam tako. Za mene, koreografsko pozorište obuhvata sve, od folklora do izgovorene reči, od muzike do kolaža, Jezik jc deo mog pozorišta. Ima mnogo prizóťa u kojirr|a bi se mogla postiči veča jasnoča i rjeposrednost pomoču pokreta a ne pomoču govora, mada je govor ponekad koristan dodatak.' - Jedno delo bi trebalo da nalazi svoj izraz kroz pokret i slike. Govor ponekad môže da ih pojača, ali obratno nije mogučno? - Tačno.

- Šta, po vama, jedan igrač treba' da ume? - U načelu - zbilja sve. Sta mislim pod tim „sve“? Ne mora da bude veliki glumac kao Quadflieg ili Wildgruber; treba da bude u stanju da govori kao što to obično radi - ne sme da prihvata teatralan način govora. To je slično kretanju u mojim delima, Mnogi pokreti imaju sasvim normalan ritam kóji bi svaki amatér mogao da preuzme, Zamišljam da bih mogao da napravím predstavu sa bilo kojom grupom Ijudi iole dobre kondicije. - Ali, svi članovi vaše trupe ovde u Hajdelbergu imaju klasično obrazovanje? - Veéina. Neki su učili moderan balet. Obrazovanje u klasičnom baletu je važno. Smatram ga preduslovom za svoj rad. - Kad angažujete novog igrača, šta od njega zahtevate? - Najvažniji je njegov odnos prcma pozorištu i mom radu, iznad svoga. Svako koga angažujem, mora da poznaje bar neko od mojih dela. Nemám uobičajenih baletskih audicija.

Kandidáti učestvuju na našim probama u klasičnom baletu, a onda ih puštam da improvizujú. Najvažniji je, medutim, razgovor kóji sa njima vodím, kada mogu da vidim kakav je čitav njihov pogled na pozorište, Ako uzmem nekog ko bi hteo samo da igra, onda se takav igrač posle dva-tri meseca oseti u mojoj družini potpuno izgubljenim. Takvog igrača rad sa mnom nikada neče zadovoljiti i morao bi da odc u neku veču trupu. Svi moji igrači moraju biti u stanju da ispričaju svoj život na pozornici. Na primer, ja nemam nikakve koristi od igrača kóji neče ili ne môže da govori o svojim líčnim željama i nadama u budučnost. - Odakle uzimate svoje siijee? - Oni pretežno imaju veže sa mnom. Mislim da je važno nači odrodenú ternu za odredeno vřeme ili period. To je teško, jer uvek postoji mnogo mogučnosti. - Môžete H to da objasnite na nokom primeru? - Da. Na primer, u Familiendialog zanimalo mc je čitavo pitanjc mirenja

sa prošlošću i s tim u vezi, náčin na kóji vaspitavamo decu. U tom trenutku se o tome mnogo govorilo; kao i o tome da je krajnje vřeme da se u školí progovori o novijoj nemačkoj prošlosti. Kad je Mars u pitanju, bio sam pročitao knjigu i mislio da bi sc od te kvazibiografske knjige - to jc priča o milionárskom sinu kóji umiro od raka i za svoju bolest krivi društvo, roditelje i Boga jednostavno zato što ne môže da živi sa onakvim vaspitanjem kakvo je dobio - mislio sam da bi se od toga nešto moglo napravili. U Ausverkauf , kóji sam radio sa Heinerom Müllerom, bilo je reči o našoj maniji da trošimo - to je bila moja glavna preokupacija: mogli bismo da živimo od trečine onoga što imamo. - Znači uvek se nadu zajedno dva elementa: s jodne strane, oni dclovi našeg društva kóji vas zanimaju i kóje posmatrate, a s drugc strane, potreba da nađcte konkrétnu ternu, knjižcvni tekst ili zaplet? - Tačno. U baletu su takve terne retko obrađivanc, Važan uzor mi jc Der grüne Tisch Kurta Joossa, mada on