Bitef

nije političan u pravom smislu te reči. Stvorio je jedno antimilitarističko delo i to je do današnjih dana jedna od najvažnijih koreografija ikada napravljenih. - Môže li balet biti političan? - Da, svakako! Naslovi u novinama povodom prvih dela koja sam radio u Bremenu uvek su bili Môže li balet da bude oružje? ili Môže li balet da bude erven? Jasno, putem pozorišta ne môžete da promenite ništa, ni u društvu ni u politici, ali môžete gledaoce da dovedete do tačke kada če o nečemu početi da razmišljaju malo pažljivijc, kada če početi da raspravljaju o nekim stvarima. Môžete Ijude da učiníte svesnim raznih stvari. - Imate li na umu meku konkrétnu publiku prilikom razrade svojih terna i materijala? - U stvari, ne. Za mene je veči problem kad radim nešto kao Sylvia Plath, Mars, Familiendialog, Kriegsanleitung ili PIGasUS. to Štó oni kóji dolaze da ih vide, več dobro poznajú situacije i probléme kojima se ta dela bave. Trebalo bi, u stvari, da postavimo Mars u Nemačkoj operi u

Berlinu, i to za onu publiku koja je prethodne večeri gledala Labudovo jezero. Jasno, to je nemogučno pošto fö konkrétno pozorište ima veliki broj abonenata. A ko ide u ta pozorišta, Nemačku operu ili Bajersku državnu operu? Prosečan radnik? Teško. To ima mnogo veze sa cenom ulaznice, kao i sa činjenicom da veča, uglednija pozorišta nisu naročito dostupná tim Ijudima. U Hajdelbergu je drukčije: veliki deo publike su mladi i studenti, Ipak, voleo bih da više hajdelberških abonenata posečuje moje predstave. - 1 sami ste stekli obrazovanje u klasičnom baletu. Dugo sto bili solo■igrač u Kelnu. Danas se, mcdutim, u vašoj koreografiji veoma retko nalaze tragovi klasike, možda samo mestimično poncki citat. Ako ste řešili da se líšite klasičnih oblika izražavanja, ne značili to osiromašenje vaših srcdsjava? Ili mislite da je to oslobadanje? - Ni jedno ni drugo. Bilo bi mi vrlo teško da primcnim klasična sredstva da bih izrazio ono što želim da kážem na pozornici. Ako stavím igrača na

pozornicu i nateram ga da napraví deset pirueta, šta sára onda rekao? U mojim delima takvi pokreti mogu biti samo príkaz odredene veštine, a to meni nije dosta. Svakako, da môžete koristili klasična stilska sredstva, ali onda ih morale upotrebili na novi náčin. - Da li su klasične forme postale tako kruté da su izgubile svako značenjc? - Da. U Familiendialog samo sam citirao klasiku, na primer u pas de deux siná i njegove devojke. To je trebalo da ilustruje čežnju za lepotom i skladom. Ako tome dodáte dirljivu muziku, svi u pozorištu osečaju da bi se njih dvoje zaista mogli voleti. - Vaše delo opisuje stanje našeg sveta kóji je, kao što svi známo, daleko od idealnog. Prikazujete negatívne aspekte života: razaranje, rastajanje, bolest, neslogu, očajanje, Imate 11 i Utopiju? - Utopiju? Imam. Ima toliko koreografa i reditelja kóji na pozornicu uvek dovode pristojan svet, pun radosti i veselja. To meni ne znači ništa

jer živimo u haotičnom i sumanutom svetu. Kad je o meni reč, moj je posao da psvestjm Ijude, ukážem na stvari, raspravljam... To uopšte ne znači da hoču da zabránim Labudovo jezero ili Beethovenovu Devetu simfoniju. To bi bila besmislica, Svi živimo od tradicije, samo treba da smo sigurni da nastavljamo da razvijamo tu tradiciju i da naši unuci neče biti prinudeni da nas optuže što nismo raskinuli sa devetnaestim vekom. Važno mi je da se na pozornici borba nastavlja, hoču da nastavím da se borim i politički radim u pozorištu, kritikujem društvo i prikazujem Ijudskc probléme, pokazujem Ijude kóji ne mogu da dodu do nagodbe sa našim sistemom. O, da, imam Utopiju, ali ne znám da lije praktična. To je Utopija besklasnog društva. Ali, kako da ga ostvarimo? - Znači, izgleda da još niste u stanju da za sebe tu Utopiju vizuelizujete dovoljno jasno da bi vas privukla ideja da je ilustrujete na pozomici kao protivtežu svojim prizorima razorenog sveta? - Pitanje je kako to da prikážem kad