Bitef

ni veliki filozofi i političari još nisu uspeli da tu Utopiju formulišu. - Znám íz naših ranijih r'azgovora da ste dobro poznávali Ernsta Blocha, znali Canettija i još mnogo drugih umetnika i filozofa. Da li je bilo nekih važnih susreta kóji su na vama ostavili svoj intelektuálni i umetnički pečat? - Sigurno, Sa Ernstom Blochom sam se upoznao u Kelnu šezdesetih godina. U to vreme sam počeo da sumnjam u ono što radim - odrastao čovek stalno na pozornici, a jedino što radi je - igra klasičan balet, Počeo sam da sc pitam zašto treba da nosím neku ženu po díjagonali preko pozornice i u taktu. Tada mi je Balanchine rekao da je uvek pokušavao da prošiti osečanje muzike. Sve mi to zaista nije bilo dovoljno. Žcleo sam ideje, sadižaj, U razgovorima sa Ernstom Blochom i mnogim političkim misliocima iz njcgovog kruga palo mi je na pamet da sc na pozornici izražavam umetnički i politički umesto da prosto budem aktivista u političkom pokrclu. Moje drugo delo bavilo sc pokušajem alentata na Rudija Dulschkca.

- Cini mi se da poslednjih godiná'vaša koreografija postaje sve više biografska, cesto sa umetnikom kao središnjom ličnošču i da se bavi trenjem izmedu ličnosti i Umotnosti, života i rada umetnika. -Takve biografije mogu mnogo da nam kážu o društvima u kojima su ti Ijudi živeli. Trenutno, na primer, planiram jedan projekt o Pasoliniju. Pasolini je izuzetno značajan iik, i to ne samo za Italiju. Radio je protiv društva, u kóme je živeo i društyo ga ili nije priznávalo ili ga je potpurio tŕčutkivalo. Čítava Italija, crkva naročito, bila je protiv njcga. S takvom biografijom môžete mnogo da kážete o Struktur! našeg društva. Osim toga, publici mnogo pomaže ako postoji srcdišnji lik čiju sudbinu môže da prali i sa kojim môže da se poistove-11 . , / V,’ , . - Koliko je za vas važpá muzika? - U mojim prvim deíima muzika je pomalo bila nuzproi'zvoth prosto sam saslavljao několiko stvari. Sada sam se udaljio od tc vrstc muzičkih kolaža i saradujem sa Waltcrom Haupľonf a - Kako radilo zajedno?

- To znači da kompozitor dolazi i da zajedno razmišljamo o konkrétnom prizoru i onda on napíše muziku za tog igrača, vodeči računa o, našem razgovoru. To ne mora da podrazumeva da čo, ako kážem da ču napravili neki agresivan prizor, on automatski za njcga napisati agresívnu muziku. Muzika môže da sc upotrebí i kao kontrast. Delo Waltcra Haupta môže da stoji i samostalno. Kao prvo, imamo ternu i onda se pitamo šla želimo da kažemo o toj temi. Onda ja 'počnem da razmišljam o vizuelnom. a Walter Haupt o múzickom delu. - Da popričamo malo o vašim radním uslovima ovde u Hajdelbergu. Koliko je igrača u vašoj družini? - Scsnaest i u proseku sa svakim od njih napravím po jednu predstavu u sezoni. - Mislitc li da môžete da sc umetnički izrazite pod onim radnim uslovima kóji prcovladuju u pozorištu srcdnje veličine kao u Hajdelbergu? Nc vuku li vas veče trupe, treba li vam više Ijudi, vrcmcna, novca? - Nc. Prijatclji i poznajúci su govorili pre mnogo godina: Zašlo ne předeš u

veće pozorište? Uopšte nijc važno gde čovek radi. U Berlinu sam irnao budžot od několiko stotina hilj a d a maraka. To je, naravno, nešto manjc nego u Hajdelbergu, Ali to je u stvari nevažno. Bilo bi mnogo teže raditi sa večom trupom u Minhenu ili Berlinu jer tamo ne bih imao svoje igrače kóji me poznajú i razumeju šta želim. Ovde, zahvaljujuéi Poteru Stoltzcnbergu, mogu da radim znajúci da éu moči da ostvarim svoje zamisli. Na primer, u Minhenu je ideja o Pasoliniju dočekana rečitom tišinom i praznim pogledima, dok ovde nemá nikakvih problcma. Stvarno ne morale da гаdite u velikom pozorištu. uopšte. Mcni više no treba princ sa Labudovog jezera. Sta bih ja sa njim? Morao bih cla mu pokvarim tchniku, a to mu se nimalo ne bi dopalo jer bi u velikom pozorištu morao da igra Labudovo jezero sutradan posle neke moje predstave. - Hočctc da kážete da igrač nc bi mogao da podnese nesklad? - U stvari, on to i nc želi. On želi svoje gala-veče. To je sve što želi. - Imatc ii još uvek neku neispunjenu