Bitef

KO i KADA i Gf)E, a ponekad i AKO. A pero zacrtava samo krvavú citu. Ostao je Mefisto i njegova simfonija tisine. Sada na kraju ovog stoleéa, kada zbiIja postaje poezija, sada umemosl u svojoj send - na požárnici, pokušava i viši let. Da, mora - ako neče da je osramoli pozornica života. .piše Šiler u vřeme rodenja Geteovog Fausta. Kraj veka. Zavesa pada. Mefisto se na prosceniju visoko ispravlja, siláži, skida masku i veo; Ich bin nur ein Schauspieler! □ Livia Pandur

Neizrecivo još nije izrečeno, jer petoj sestri ime je -Smrt Medutim - nije tačno da bi se iz tako uredene i shvačene Prirode smrt jednostavno iselila. Smrt je ono ČISTO NIŠTA i VĚČNA PRAZNINA... Samo Smrt može da poništi ugovor potpisan krvlju. Hrám umetnosti reči, Faust , iraa dvoje vrata: istočna na istočnoj - jutarnjoj - stráni (u Posvětí) koja glase; Sadašnjost vidím kao и daljini, A prošlost mi se přetvara и stvarnost. i zapadna - na zapadnoj - večernjoj stráni u samom {Finišu), kada mistični hor peva: Šlo je prolazno, samo je varka. Nedostižná ispuniče se. Neizrecivo veé je izrečeno. Na oltáru ovog literarnog hrama gori uljanica ugovora izmedu Fausta i Mefista u čijem svetlu usplamsava i tragično se gasi Faustova i Margaretina Ijubav, koja se više voljom vajmarskog Olimpijca nego logikom same umetnosti rečí, njene kvázi (i)realnosti, dopunjava i ispunjava tek u eterskim visinama - u okoliní na čijem čelu su anđeoski horovi, u prisutnosti same lylajke Gloriose , Kraljicc švih blaženosti, usred rajskog vŕta, gde je otplivala Margaretina duša - duša čedoubice kao Semiramidina grešna duša u liku sive golubice sa svojih Visečih vrtova, jed-