Bitef

činjenici da su s vremena na vreme najbolji pesnici bili prinudeni, svaki iz posebnih razloga, da napuste provincije u kojima su njihovi stihovi imali mnogo uspeha. Li T’ai-po je bio prognan bar jedanput, Tu Fu najmanje dva put, Po Chu-i najmanj e tri puta. Evidentno je da život vezan za podnošenje nije bio glavni cilj te književnosti i da ta umetnost nije umetnost okrenuta isključivo zadovoljstvu. Medutim, sigurno nijedna druga književnost nije uživala toliko uvažavanje države niti je ijednoj ukazano poštovanje kao što je to slučaj sa nemačkom književnošču u torn periodu potpunog progona: fašistički nakloni sastoje se od udaraca nogom. Nadam se da če nemačka književnost znati da se pokaže vrednom tolike izuzetne pažnje. Neki pisci su ponosno citirali stih iz Biblije: »U početku bese reč«. Meni se čini da če od svih reči najvažnija biti - poslednja reč. ■ 1934, Spisi o književnosti i umetnosti, Einaudi, Bertolt Brecht

DOLAIE JOŠ MRAČNIJA VREMENA 1933. Otvoreno pismo glumcu Henrichu Georgeu. Moramo da Vam uputimo jednu molbu: da li biste mogli da nam kažete gde se nalazi Vaš kolega iz Državnog teatra Hans Otto? Čini se da su ga odveli ljudi iz SA, krijuči ga neko vreme, a zatim ga premestili u bolnicu teško povredenog. Neki misle da je tamo čak i umro. Da li biste mogli malo da se raspitate šta je sa njim? Priča se da Vi niste uopšte osumnjičeni kao protivnik aktuelnog režima. Treba biti blagovremeno oprezan da bi se napravila greška radeči sa nama komunistima i sa puno pokornosti zaslužiti pohvalu od naših (nekada i Vaših) neprijatelja. Može se, dakle, očekivati da Vi možete da se slobodno i neometano krečete i da se informišete o Vašem kolegi Ottou. Kao što znate, nije reč o nekom nesposobnom čoveku. Bio je jedan od onih ljudi koji razmišljaju o torne šta je neophodno za glumačku umetnost. Nišu to bila bilo kakva razmišljanja; njegov zanat - pozorišna gluma - primoravao ga je na to; ona su proizilazila iz uverenja, da bi se učinilo mogučnim stvaranje velike pozorišne umetnosti, poštenog pozorišta civilizovanog naroda, potrebna je radikalna promena u svim društvenim odnosima, Manje vredne osobe bi mogle da prigovore da sve to nije potrebno da bi glumač glumio; dovoljan mu je talenat. Ali Vaš kolega Otto je imao drugačije shvatanje o pozorišnoj glumi. Po njemu, talenat nije bio dovoljan; neizvesna utakmica, previše laka roba da bi se kupila, laka da bi se uzela u najam ili da bi se piatila - na

raspolaganju je bilo koji uzrok, čak i najprljaviji. (...) Eto zašto se našem prijatelju Ottou črnilo neophodnim da ima nešto više od talenta za pravu dramsku umetnost. Objašnjavao je da samo radikalna promena u svojinskim odnosima, definitivno ukidanje mogućnosti iskorišćavanja naroda, potpuna eliminacija parazita na tudi rad, sve u svemu rasparčavanje mučnog državnog aparata, mogli bi da dovedu do povoljne situacije u narodu i do njemu priželjkivane dramske umetnosti visokog nivoa, čiste, prave, korisne. Ovaj stav je negovao sve do kraja, razmišljajuči o svim aspektima, o svakom detalju preokreta, pa i o ulozi koju je trebalo da preuzme na sebe kao glumač. Štaviše, trebalo je probuditi i glumca na borbu protiv društvenog poretka koji je, služeči se društvenem potlačenošču, pravilo od njega najamnog radnika klase na vlasti, dvorsku ludu za šaku lezileboviča. S takvim mislima na umu, prihvatao je i igrao najsavesnije moguče svaki zadatak, čak i onaj najskromniji, samo da bi bio od koristi. Brinuo se mnogo o ekonomskoj situaciji svojih kolega i o malim praktičnim problemaima, kao što je pronalaženje posla nezaposlenima. Boriti se za takve stvari za njega je značilo lični doprinos u otknvanju uzroka dezorijentisanog, zanemarenog i obmanutog čovečanstva. (...) Mahnito iskoriščavanje, neprekidno izrabljivanje narodnih masa, zloupotreba umetnosti, kulture, talenta, pretvaranje znanja svake vrste u robu, sve to je več znatno uništilo pozorište zajedno sa unutrašnjim životom publike. Pa ipak, pozorište, sa svojim najboljim predstavnicima, još uvek je bilo jedna od stručnih snaga koje su bile sposobne da smaknu teške okove privatnog vlasništva. U saradnji s nekim naučnim i političkim pokretima, pozorište je zaista bilo jedino koje može da napadne dominirajuče društveno medenje. Trudilo se da ponudi predstave iz života, prave, istinske i takve da čine mogučnim rešavanje različitih problema. (...) Katje duboko uticao na umetnost. Otrgao se krik zlostavljanog čoveka. Mučenik se popeo na propovedaonicu, osakačeni je propovedao na s\dm jezicima. U potpunoj neukosti svrhe mučenja, grčevito držanje samoodbrane stvorilo je za pozorište dramsku formu koja je ličila na fatalističku dramaturgija Od zlostavljanog čoveka umetnici su očekivali sve zato što je bio dobar. (...) Fašistička kontrarevolucija, veliki pokušaj da se proizvodna sredstva sačuvaju u privatnom vlasništvu, sada je blokirala jednim udarcem sva područja znanja i ljudske prakse, bilo šta što može da bude pretnja privatnom vlasništvu, to jest sve što je progresivno. Čak i oblast astronomskih istraživanja kontrolišu birokrati i polažu pravo na svoj veto! Vi i Vaše kolege ste postali marionete u toku noči. Jadrn činovnici predstave, degradirani na nivou vulgarnosti, vodeni dželatiraa, moračete da odradite vaš posao da biste stekli poverenje onih koji ne drže reč posao isuviše lišen uticaja da bi se nazvao zločinom. (...)