Čovjek

— 55

prirodnom sklopu teži K ljepoti i istini i dobroti i pravdi, onoga, koji u sebi nosi klice vrline, kreposti, savršenstva ?

Da dosadašnji uzgoj nije dao onoga рода, što se od njega očekivalo, krivnja leži, ne u pokvarenoj prirodi ljudskoj a ni u iome što bi uzgoj bio nemoćan da poboljša čovjeka, već jedino u načinu uzgajanja. Čovjeka se uzimalo kao neki prazni sud, u koji se ima ulijevati nauka, znanje, plemenitost, a ne kao živi organizam, koji iz sebe crpi snagu, u sebi nosi uspavane sile, klice dobra i sjeme vrline, pa je onda dužnost buditi te sile, dozvati ih u Život i oploditi ih, kako bi plemenitost i dobrota ji ljubav i pravda bili radije neodoljive n'ltarnje potrebe, diktati vlastite duše, a ne valjda spoljašnja stega i tuđe poduke i zapovijedi.

U tome, i baš samo u tome leži ključ valjanog uzgoja. Naš je uzgoj neprirodan, nelogičan, protuljudski. Spoljašnja stega i vanjske poduke mogu da suzdrže čovjeka od nepromišljenih čina, ali ga ne popravljaju, ne preobražavaju njegovu nutrinju, ne usavršuju njegovu dušu. Sjeme dobra