Čovjek

SI BJE rasplamsati vlastiti oganj ni oploditi sjeme dobrote, dogod tamo caruje i vlada mnogo zlo i dogod ono guši svaki polet u svjetle ideale života. a

Prva i najpreča potreba jeste ta, da _ svim silama radimo na suzbijanju današnjeg surovOg, gOtoVO bih rekao divljačkog materijalizma, koji je kao neka teška mora ukočio duševni život i stao da uništava i ćudoređe i ljubav i plemenitost, «ve ono što Čihi čovjeka čovjekom i Što suzdržava ljude da ne podivljaju gore od zvijeri, Dogod se bude vjerovati, da je materija sve, sve Želudac, sve putenost i fizičko uživanje, kreposti i vrline igraće u životu, mjesto da su na prijestolju, ulogu sluškinje i postati samo oruđe i sredstvo materijalističkim ciljevima. A jer je i današnja omladina dobrim dijelom posve Zaražena kugom maferijalizma, biće uzgoj sve dofle nemoćan da oplemeni njezinu nutrinju, dogod se ne iščupa taj korov iz duše. Današnja prosvjeta, i to baš zvanična, a ponajviše i domaći uzgoj Stoje posvema u znaku toga materijalizma, pa se mi još čudimo, da imamo malo dobrih,