Danas

Šibicarenje

Piše:

Nadežda Gače

Šibicarenje je delatnost koja se obično obavlja na gradskim ulazima koji spajaju centar grada sa autobuskom ili železničkom stanicom. Od opreme je potrebno tri kutije od šibice, jedna kuglica, dugačak nokat na malom prstu. Postava za šibicarenje ima nekoliko Ijudi - majstora koji upravlja igrom, nekoliko lažnih igrača i nekoliko stražara. Po pravilu se radi o sitnim lopovima i prevarantima, koji traže žrtve sličnog profila, ali koje su još naivnije od njih. Stvar funkcioniše na sjedinjenim lažima, prevarama, pohlepi i sujeti. Povremeno, neko od prevaranih se uzjoguni pa izudara prevarante. Povremeno naiđe policija pa ih uhapsi, a ako ne prepoznaju velike mangupe koji su tu iz obesti ili znatiželje pa krenu i njih da varaju može i gadno po šibicare da se okonča.

Batine za prevaranta To što se u prvi mah okupe oko šibica samo znatiželjni i šibicarima slični prevaranti ne znači za budućnost šibicara mnogo. Na dugi rok nije viđen ni jedan koji je od toga imao vajde. Pogotuvu u susretu sa policajacem ili pravim kriminalacem. Srpski politički eksperiment nikako da izađe iz sfere šibicarnje. Nakon svih neuspeha politike koja je stalno pokušavala nekoga da prevari - i kada jeste, i kada nije bila u pravu, stečena reputacija se teško menja. Sve je manje važno da li je srpska strana u pravu ili ne. Garancija uspeha u međunarodnim relacija je postala puka činjenica da je neko protiv Srba i Srbije. Nisu više šibicari ti koje svi jure, već žrtve postaju svi oni koji su zadesili na istom mestu sa njima. U procesu raspada, mada je mogao biti proces preuređenja bivše federalne države, ni jedan ozbiljniji srpski interes nije branjen tako da je mogao biti odbranjen, jer nigde nisu korišćeni argumenti koje svet i birokratija koje njime vlada, prihvataju. A nije da nije bilo moguće. I nakon svih iskustava stečenih od 1992. godine na ovamo, priča sa Kosmetom se nastavlja baš onako kako je sve započeto. Bez vizije, bez dugoročne perspektive, bez jasnih ciljeva - sve se radi samo u funkcije zadovoljenja trenutnog krčanja creva tipa “nema promena jer iz izbornih jedinica gde žive Albanci mi imamo puno jeftinih poslanika”, “nema promena jer još uvek gradimo mit” A kada je započeto mita, već je bilo jasno da veliki broj i ogromna koncentracija Albanca na Kosovu, s jedne strane, i demokratski standardi koji se šire po Istoku na drugoj strane, moraju da stvore uslove za efikasan otpor Alabnaca, ukoliko se ne potraže kompromisi. Deo problema sa kojima Albanci nisu bili zadovoljni je bio izuzetno lako rešiv. Ali u šibicarenju nema propuštanja šansi. Refleks prevare pobeđuje. Tako da je politika ne poštovanja Ijudkih prava, koja je primenjivana doduše na čitavom prostoru vladavine slobokratije, imala svoje ekstreme baš prema kosovskoim Albancima; od zabrane prometa nekretninama, da proble-

ma dvojezičnih imena gradova, sela i ulica. Ništa im nije dato, iako navedene dve stvari nisu ugrožavle ni mit, ni lako osvojena poslanička mesta i time prevaga u parlamentima Srbije i Jugoslavije za SPS. Gubitak plena Policajac ili pravi kriminalc za šibicara predstvlja isto: gubitak plena i batine. Pojava Amerike u balkanskom galimatijus ima upravo taj efekata. Ona se predstavlja kao veliki, najveći svetski policajac, a mnogi je doživljavaju kao velikog, najvećeg svetskog kriminalca. Sa aspekta šibicara to je potpuno isto, za njega obe pojave imaju snagu elementarne nepogode. Retki, pametniji šibicari kada ih zadesi policajac, kriminalc ili kiša beže. Ostali beže samo od kiše, iako kiša ima efekat samo na promet, ali stečeno ne nestaje kao u slučju pojave respektabilnih protivnika. Odgovoran odnos prema nečemu što se smatra sopstvenim vlasništvom podrazumeva zaštitu i od kiše, ali i od ostalih elementarnih nepogoda. U tom, smislu ponašanje Amerike

nije primarna tema. Ono se može raskrinkati kao sebično ili neutemeljeno. Može se špekulisati sa zaverom iz obesti ili sa relnim interesom da se NATO paktu da smisao i utočište na Balkanu. Ali to neće ništa promeniti. Holbrukovanje svakako nije najsuptilniji način vođenja politika, kao što je izvesno da NATO mora da nađe jeftinije i pogodnije utočište od skupe Nemačke. Trenutna situacija na Kosovu je takva da je za samo nekoliko meseci mala grupa terorista prerasla u organizovanu armiju i postala vodeća snaga među Albancima. Svi nagomilani i nerešavani problemi su eksplodirali trapavim i besmislenim rušenjem i übijanjem u ime reda i mira. Bez hapšenja, bez suđenja, bez poternica... kao da je neko hteo da da signal Albancima da krenu u oružanu borbu. Niz loših albanskih političara, koji se mahom bore za liderstvo, a ne za demokratiju su tako dobili na snazi i značaju. Srećom po srpski politički eksperiment, jer su u trvenjima, oko toga ko je pravi predstavnik naroda, dakle ko će da postane eventualni nosilac beneficija upravljača državom, stvorili prostor za konsolidovanje srpske strane. Na ovom mestu se pojavljuje “kvaka 22” - “letenja u ratnim uslovima se oslobađaju piloti koji dokažu da nisu normalni; dokaz da nisu normalni je jedino ako lete u ratnim uslovima”, odnosno, kada bi srpska strana sada smislila nešto što bi omdgućilo da njen interes bude u skaldu sa vladajućim odnosom snaga, onda ona ne bi ni dospela u situaciju u kojoj je. Spremljene varijante napada na vojsku i policiju na Kosovu su u stavri spremljene varijante za bombardovanje cele Srbije, odnosno njenih vojnih ciljeva. To, naravno, zvuči strašno, ali, nakon Bosne, i realno. Logika neuspeha S druge strane prilična konfuzija oko toga šta dalje, nakon bombardovanja, kao i težnja Rusije da bar izgleda kao sila, malo su prizemili zagovornike najradikalnije linije. Sada bi se moglo govoriti da raste raspoloženje u svetu koje ide u prilog zagovornicima oštrih sankcija. Najvažniji akteri, Amerikanci možda ne znaju šta hoće, ali zanju šta neće i znaju da hoće da se pokažu efikasnim. Odatle sledi da je sada vrlo teško predvideti sled događaja, ali je jasno da će se svašta dešavati u kratkom roku. Kao odgovor na prvu pretnju i u osnovi fer ponudu za posredovanjem slobokratija je - sledeći interes vidljiv do dužine nosa - odgovorila referendumom. Naknadno se posredovanje pojavilo u mnogo gorem obliku od punuđenog. I sačekano je bez komentara. I sve nadalje se prati bez komentara, bez vesti, bez informacija. Kada bi se čovek oslonio na vesti zvaničnih izvora i medija stekao bi utisak da se spremaju sankcije i bobardovanje Albancima. Verovatno da i to ne bi bilo bez razloga, sličnim onima zbog kojih se preti drugoj stami, ali realnost je nešto drugo. Šibicarska logika je da izvikuje naučeni tekst ili da ćuti kada ga pritisnu. Logika neuspeha, pa ma o čemu da se radi. Uspehu šibicara ili uspehu politike.

Poiicajat ili pravi knmimlm m šibicara predsfvlia isfo: gubifak piena i bafine. Pejava Amerike u balkonskem gallmgfiiasu ima upravo taj efekat. Ona se predsfovijo kao veliki, nojvećl svefski policojac, a mnogi je doiivfiavaiu kae veiikog, nojvećeg svetskog krlminoica. So ospeklo šibicoro to je pofpuno isfo, xa njego @be pojove imaju snogu elemenfarne nepogtde.

14

Subata - nedelja, 4 - 5. jul 1998